Jučerašnji početak treninga za oko 3.000 sportašica i sportaša u cijeloj državi poprilično je avangardan podatak za Hrvatsku u europskim razmjerima. Naime, prema podacima “s terena”, od kolega u inozemstvu, preko stranih medija i slično, vrlo je malen broj država u kojima su treninzi sportašima omogućeni. Štoviše, niti jedna država čak i nije otišla toliko daleko kao i mi.
Tu izuzimamo primjerice države poput Švedske koja ima sasvim drukčije mjere od samog početka ili Bjelorusije u kojoj tamošnji autokratski predsjednik Lukašenko negira da nešto poput Covid-19 uopće postoji.
Treninga do daljnjeg uopće nema u Italiji, Španjolskoj, Francuskoj, Grčkoj, Crnoj Gori, Srbiji... U Njemačkoj su počeli trenirati uglavnom samo neki nogometni prvoligaši. U Mađarskoj su jučer otvoreni bazeni, ali samo za vrhunske plivačice i plivače.
U Italiji bi temeljem nakana tamošnje vlade, od 4. svibnja trebali početi trenirati samo vrhunski sportaši, reprezentativci, ali samo u ponekim pojedinačnim sportovima. Ondje će bazeni recimo za plivače i plivačice, sinkronizirano plivanje, skokove u vodu biti zatvoreni sve do 17. svibnja Svi ekipni/momčadski sportovi će pričekati do 18. svibnja.
Kinezi zovu, ali kako do Kine?
Zagrebaši se vratili treninzima, ali samo vani, od dvorane do daljnjeg ništa
Rukometaši PPD Zagreba su se vratili zajedničkim treninzima. Preciznije, radi se o radu u skupinama, na otvorenom igralištu NK Trešnjevka. Šest skupina po četvorica uz petoricu trenera. Nedostaje Veselin Vujović čiji se povratak iz Šapca očekuje, ali pitanje je kako će to izgledati, jer ga po dolasku u Hrvatsku čeka karantena dva tjedna.
Svi su jedva dočekali da se vrate radu, makar je sezona prekinuta, makar se u dvoranu ne može, jer treba zadovoljiti posebne uvjete, a treba i pričekati analizu statičara nakon potresa koji su drmali u posljednje vrijeme.
Nisu svi na okupu, Vlah i Stojnić su doma u Sloveniji, a na treninzima nema Ristanovića, Bećirija, Hrastnika, Ereša i Bičanića kojima ugovori istječu ili koji su u planovima za odlazak iz kluba.
Tek se prilagođavaju posebnom protokolu. Dezinficiraju se tenisice na ulazu u travnjak, nema tuširanja, odlazi se odmah autima doma. Dezinficiraju se sredstava za rad, svaki ima svoju prostirku, treneri maske... Trebat će im nekoliko dana da polove stvari. Lopte su poseban problem, jer bi ih stalno trebalo dezinficirati, a to je u rukometu nemoguće, pa se zasad izbjegavaju do nekih malo boljih vremena.
Klub je u kontaktu s Kinezima koji su se na početku problema s koronom vratili doma i namjeravaju se vratiti početkom iduće sezone bude li sve OK. Sada Kinezi zovu u goste Zagreb, trebalo bi se to dogoditi u srpnju, ali kako - to nitko ne zna, jer granice su zatvorene, prijevoznici blokirani. I svi se nadaju da će situacija popravljati, te zaključuju “i ovo malo je puno”. (D. Pinević)
Mislim da nas stanka nije nimalo unazadila
NIKOLA BRALIĆ Trener zlatne veslačke braće, koji je svojim intervjuom u Sportskim novostima prvi ‘zakotrljao’ priču povratka sportaša treninzima i ‘natjerao’ na akciju i SDUŠ i HOOZ
Prije nekoliko je tjedana, upravo na stranicama Sportskih novosti, on “zakotrljao” priču. Storiju o tomu da bi sportašima olimpijcima, vrhunskim pojedincima valjalo ipak dopustiti, jasno uz potrebne mjere opreza i gdje je to moguće, mogućnost treniranja. U prvi je plan stavio jasno svoje sportaše, braću Martina i Valenta Sinkovića.
Tek nakon Bralićevog istupa i ponešto medijskog pristupa, reagirali su i nadležni, te se krenulo prvo razgovarati, predlagati, da bi konačno kao posljedica napora osvanuo jučerašnji dan prvog treninga u “koronadoba”.
- Pet i pol tjedana nas nije bilo. Ovo je prekrasan osjećaj da smo se vratili. Puno smo toga propustili, ali budući da nema natjecanja do jeseni, mislim da ćemo sve stići napraviti i da ćemo biti spremni za Europsko prvenstvo - veli trener Nikola Bralić i dodaje.
- Sada je najvažnije naviknuti se na žuljeve, na veslo. Zatim izgraditi osjećaj u čamcu jer su ga izgubili. Što se snage i izdržljivosti tiče, tu dosta dobro stojimo jer smo radili pojedinačno cijelo vrijeme. Međutim, osjećaj na vodi je teško vratiti bez jedno mjesec do mjesec i pol dana treninga. No, kako do početka natjecanja puno, prvo je tek u jesen, mislim da nas ova stanka ipak nije ništa unazadila.
Lopoči još ne smetaju
Pratio je Bralić i što se radilo u drugim državama...
- Bitno je i da je konkurencija bila u istim uvjetima kao i mi. Jednako ćemo dakle “podizati” formu. Što se tiče Novozelanđana, Australaca, Amerikanaca i Kanađana, dakle svih izvan Europe, oni se s nama de facto ni ne susreću ove godine uopće. Jedino pravo natjecanje će biti u listopadu Europsko prvenstvo, te prije toga Prvenstvo Hrvatske. Sada upravo radim na detaljima priprema koje će uglavnom biti tu, odnosno pred EP jedne kraće pripreme na Peruči. Provjerena shema.
Ima li ponosa na činjenicu da ste vi na neki način podosta zaslužni za ovaj početak treninga?
- Mi smo naviknuli puno raditi. Kad ne radimo, znamo da jako puno gubimo. Znamo mi da neće nama jedan pokret donijeti slavu. Mi svaki metar, svaku sekundu branimo krvlju i znojem. Ako toga nema, znamo da puno gubimo. Stoga, stajati bez veze dok ja osobno, kao Bralić rekreativac, mogu raditi koliko me volja krugova oko Jaruna, a moji veslači na 5.000 četvornih kilometara staze ne mogu na vodu, to mi je bilo apsurdno. Zato sam pokrenuo tu kampanju da nam se dopusti treniranje. Ovo je prva mjera. Sad očekujem da će moći i svi oni veslači koji treniraju u skifu, dakle po jedan u čamcu. Nema razloga to im spriječiti.
Nego, kada smo na Jarunu, ne vidimo lopoče. Znači li to da oni sada nisu problem?
- Sada nisu, ali jezero je jako nisko i ovako rano nikada nije ni bilo lopoča, ali već ih sada vidim. Ima ih uz obalu - veli nam trener Bralić.
To je upozorenje i za nadležne iz Ustanove za upravljanje sportskim objektima. Ajde odmah, “udar na lopoče”. Nema razloga čekanju, pa da mi moramo za koji mjesec i opet upozoravati na taj problem. (D. Bauer)