Patricija Urbanc (22) ušla je u povijest osvojivši prvu medalju za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu u sanjkanju na prirodnim stazama. Prvenstvo je održano u švicarskom Grindelwaldu na zahtjevnoj stazi dugoj 803 metra, s visinskom razlikom od 84 metra.
Urbanc je pokazala odličnu tehničku pripremljenost te brzinom od 75 km/h u finalnoj izvedbi ostvarila vrijeme od 1:00,46 minute, što joj je donijelo treće mjesto. Naslov svjetske prvakinje otišao je put Austrije, a osvojila ga je Michelle Schnepfleither dok je drugo mjesto osvojila Nijemica Lisa Walch.
Velik je ovo uspjeh za Delnice, u koje je Patricija Urbanc donijela prvu pojedinačnu medalju sa svjetskih prvenstava, ali i za njen sanjkački klub Prepnek. Ona se bavi sportom za koji većina ljudi i ne zna da postoji, ali možda ovaj uspjeh potakne druge da se krenu baviti sanjkanjem.
Predstavite našim čitateljima sanjkanje na prirodnim stazama.
- Sanjkanje se dijeli na dvije discipline: sanjkanje na prirodnim i sanjkanje na umjetnim stazama. Razlika je u tome što se sanjkanje na umjetnim stazama nalazi među olimpijskim disciplinama, dok ono na prirodnim stazama nije olimpijska disciplina. Od ove godine, sanjkanje na prirodnim stazama nosi naziv alpsko sanjkanje. Sanjkanje na prirodnim stazama prati konfiguraciju šuma i brda, ima veliku visinsku razliku, a staze u toj disciplini su dugačke između 600 i 1000 metara.
Osvrnula se i na druge discipline, ali i najavila svoj nastup na Svjetskom kupu.
- U veljači i ožujku, nakon kraja zimske sezone, isprobavali smo nove sanjke i staze u Švicarskoj i Švedskoj, a tamo su nastupili svi reprezentativci svojih zemalja. Alpsko sanjkanje je popularan sport, a najveće natjecanje je Svjetski kup, na kojem sam sudjelovala već sedam puta, te će mi ovo biti osma sezona. Osim alpskog, postoji i sanjkanje na kotačima, koje najčešće služi za trening i očuvanje forme, ali i u toj disciplini se organiziraju međunarodna natjecanja.
Što je privlačno u ovom sportu, a da bi moglo potaknuti ljude da ga više prate i da postane popularniji?
- Privlačnost ovog sporta je u tome što je spoj prirode, brzine i vještine. Natjecanja se održavaju na planinskim stazama, usred šume ili uz skijališta, pa gledatelji imaju osjećaj da su dio prirode, a istovremeno svjedoče vožnjama koje idu gotovo 80 km/h. To nije samo sport nego i doživljaj. Ljude bi mogla privući ta autentičnost i adrenalinska komponenta, jer se ne viđa svaki dan na televiziji. Ako se više prenosi putem medija i društvenih mreža, vjerujem da može postati puno popularnije, baš zato što je drukčije i originalno.
Što vas je potaknulo da se bavite sanjkanjem i koliko dugo ste u tom sportu?
- Sanjkanje je tradicionalni goranski sport, odrastala sam okružena zimom i snijegom, te je bilo logično da se bavim time. Dakle, sanjkam od djetinjstva, sve je počelo kao zabava i rekreacija, a kasnije sam uspjela doći do najviše razine. Prvi nastup na međunarodnom natjecanju imala sam 2013. godine u Delnicama, tada se na našoj stazi organiziralo kadetsko prvenstvo na kojem sam osvojila drugo mjesto. Već osam godina nastupam na Svjetskom kupu i 12 godina se bavim sanjkanjem na kotačima.
Na Svjetskom prvenstvu ste postigli brzinu od 75 km/h. Kakav je osjećaj kada se krećete tako brzo na sanjkama?
- Kada se vozite automobilom brzinom od 75 km/h, to osjetite, ali sanjkaši su dosta blizu tlu, pa se brzina ne osjeti toliko. No, tijelo je bez štitnika i bilo kakvih drugih pomagala izloženo takvoj brzini. Tijekom postizanja takvih brzina potrebna je "mirna glava“, ali i tehnička preciznost, te kontrola pokreta, kako bi se održala ravnoteža.
Ranije ste govorili o gotovo nemogućim uvjetima za trening u Hrvatskoj. Koliko je teško stalno putovati i koliko to utječe na vašu fizičku spremu, s obzirom na to da putovanja nekad znaju biti naporna?
- U Hrvatskoj nema infrastrukture za trening na zimskim stazama, a prva staza koja mi je najbliža, nalazi se četiri sata vožnje od Delnica, u austrijskom Winterleitenu. Što se tiče ljetnog sanjkanja, tu imam više sreće, zato što svaka cesta koja nije previše prometna i ima dobar asfalt može poslužiti za trening. Vjerojatno je to jedan od razloga zašto je rezultat došao, jer mogu trenirati doma. Putovanja znaju biti iscrpljujuća, pogotovo zimi, jer uz sportske, imam i akademske obaveze, ali treninzi su mi potrebni za održavanje natjecateljske razine.
Govorili ste o nedovoljnom ulaganju u ovaj sport. Kako bi vam nadležna tijela i institucije mogle pomoći?
- Što se tiče financiranja, prvenstveno je ovdje riječ o obiteljskom projektu u kojem sudjeluju svi članovi moje obitelji, kako bi mi pomogli da se bavim ovim sportom. Ovaj sport nosi puno troškova, od skupe opreme do putovanja, destinacije na kojima se održavaju utrke su skupe zbog skijaške sezone.
Sanjkanje je olimpijski sport, pa se osvrnula i na potencijalnu pomoć Hrvatskog olimpijskog odbora.
- Hrvatski olimpijski odbor prvenstveno se brine o olimpijskom sportu, Iako je sanjkanje olimpijski sport, ova disciplina sanjkanja za sada ne spada među olimpijske, te kao takva nije u sustavu praćenja. Težimo tome da osvijestimo potrebu da sanjkanje dobije i treću olimpijsku disciplinu, a to je ljetno sanjkanje. Nadam se da će ovaj rezultat pomoći u tom nastojanju.
Otac vam je ujedno i trener. Kakav je osjećaj raditi s ocem i imate li uzore u sportskim obiteljima?
- Raditi s ocem nosi sa sobom osjećaj povjerenja i zajedništva. U sanjkanju su cijeli timovi i obitelj uz natjecatelje, nekada kao navijači, a često kao dio njihovog tima. Riječ je o opasnom sportu i da se ne daj Bože nešto dogodi, uvijek je lakše imati nekoga svoga kraj sebe.
Kakvi su vam planovi u ovome sportu? Je li to nešto čime se planirate baviti u životu i što vidite kao vrhunac karijere?
- Mislim da sam već sad blizu vrhunca karijere, nakon osvajanja prve medalje za Hrvatsku u sanjkanju, te vjerujem da je teško da će se takav rezultat uskoro ponoviti. Alpsko sanjkanje još uvijek nije olimpijski sport, pa bi pravi vrhunac karijere bio potencijalni nastup na Olimpijskim igrama.
O planovima u bližoj budućnosti, rekla je sljedeće:
- Sada mi slijede pripreme za zimsku sezonu, zimski kalendar natjecanja je izuzetno zahtjevan i počinje u prosincu. I dalje se mislim baviti sanjkanjem tijekom studija, ali nažalost od toga se u Hrvatskoj ne može živjeti. - zaključila je Patricija, inače studentica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....