HRVATSKA JE IZGUBILA PRVE TRI PROTIV SRBIJE, A SADA IMA PRILIKU IZJEDNAČITI Tenzija nikad nije falilo, a uspon 'Kauboja' počeo je nakon teškog poraza

Otkad igraju Hrvatska i Srbija, makar se ona jedno vrijeme zvala i Jugoslavija i Srbija i Crna Gora, nikad nije bilo nezanimljivo. Naravno da su tenzije bile na 300 posto, a vrhunac je u tom smislu dosegnut 2012. u polufinalu Eura, kada Hrvatska u beogradskoj Areni jednostavno nije izdržala pritisak i izgubila je ulazak u finale. No, vratiti se iz Beograda s medaljom bio je strašan doseg, a to smo uspjeli protiv Španjolaca.

Samo šest mjeseci kasnije u Londonu smo pokazali pravo stanje stvari, visokom i sigurnom pobjedom, što govori ponešto i o Beogradu.

Prvi smo put igrali u Sevilli na Euru 1996. i zasluženo su nas izbacili iz borbe za medalju. Isto, u još gorem omjeru, ponovilo nam se 1999. u egipatskoj Ismailiji kada su nas izbacili u osmini finala SP-a, a finale njihove dominacije bilo je 2002. na Euru u Švedskoj kada smo nakon prvog kruga morali kući s čak -12. Bio je to euro-debi Balića i društva protiv jedne ekstra selekcije koju su predvodili Peruničić, Nikolić, Jovanović...

Onda je počeo naš uspon. Vlado Šola brani zicer s krila Draganu Suđumu u drugom krugu SP-a u Tunisu i mi kasnije idemo do finala. Onda ih dobivamo u Švicarskoj na Euru godinu dana kasnije i opet idemo u završnicu. Na SP-u u Švedskoj trebala je nekome pobjeda da se suprotstavi Dancima i Šveđanima, završilo je u egalu. Mi smo kasnije otišli na OI, oni ni to. No, izborili su OI na toj utakmici u Beogradu u polufinalu Eura.

I posljednje - razbili smo ih Londonu, otišli do bronce. I to je bilo to. Malo su bolji, ali ako računamo dvije prijateljske utakmice uoči Katara 2015. u Puli i Rijeci koje smo dobili 35:28 i 34:30, stvari lagano prelaze na našu stranu, pa neka tako i ostane.