Marino Marić treća je izmjena u sastavu Hrvatske na Euru. Većina ga je očekivala još u trenutku kada je zbog ozljede ispao Domagoj Duvnjak, no prednost je kod Line dobio Denis Buntić. Bunta je odradio Island, protiv Švedske nije išlo i sada izlazi, a na njegovo mjesto ulazi Marino Marić.
- Prvo i glavno, nije vrijeme ni za kakve analize i komentare. Poraz od Švedske se dogodio, svi vjerujemo da je bio u pitanju slab dan i tu treba stati. Svi želimo uspjeh i treba im dati mir, povjerenje jer je to na ovakvom natjecanju iznimno važno. Kod nas se nekad kritike doživljavaju preteško i onda samo imaš neprijatelje, a to nije dobro. Kažem, svi želimo uspjeh, svima nam je ljepše kada pobjeđujemo - kaže Nenad Kljaić, naš proslavljeni pivot, koji je s Hrvatskom osvojio olimpijsko zlato u Atlanti 1996. i europsku broncu u Portugalu 1994.
Mogao bi puno
Ipak, pitanje bivšem pivotu je ulazak Marina Marića?
- Sigurno dobivamo pivota za igru u napadu i realizatorski i blokerski. No, ne treba pri tome zanemarivati ni Vorija i Musu, koji obrambeno imaju svoje role. Kažem, u situaciji bez Duvnjaka, mislim da Marić, ako je u formi, može bitno pridonijeti našoj igri - zaključuje Kljaić.
Marić je svakako bio opcija za prvih 16, no, ozljede s kojima nema mira već dvije godine bitno su ga usporile u toj priči. Trebalo je respektirati situaciju da Mara zbog stopala posljednje dvije godine u više navrata nije igrao po nekoliko mjeseci. Nije sporna ni kvaliteta, ni želja, ni činjenica da bi on po perspektivi dugoročno trebao biti naš prvi pivot, ali bez zdravlja nema igrača.
Marić je zbog toga ozljede propustio nastup na Olimpijskim igrama u Riju te na SP u Francuskoj, a činilo se nakon Poljske i posljednjeg Eura da smo ga konačno uspjeli dobiti u pravoj i stalnoj roli. No, nije se dogodilo, baš kao ni nakon 2013, kada mu je Goluža dao priliku na SP-u u Španjolskoj. Marić je to odigrao korektno, ali tada kao da je prestao napredovati, promijenio je Zagreb za Njemačku i trebalo mu je vremena da se prešalta na nove realnosti.
Bundesliga ne pita za raspoloženje, u njoj samo igra pitanje jesi li spreman ili ne. I Marić se u tom smislu bitno promijenio. Postao je jedan od nositelja igre vrlo jakog Melsungena, ali mu, na žalost, zdravlje nije išlo na ruku jer to stopalo mu je zadavalo goleme probleme.
Ni prije Eura dugo nije igrao. Došao je doslovno nakon dva mjeseca stanke, sa samo jednom odigranom utakmicom u nogama, ali odlučan sve to nadoknaditi. To je razlog što su ga u stožeru stavili u radni proces pod napore, da bi vidjeli može li uopće igrati. I evo, nakon dva tjedna rada, čini se da je u komadu, da se dobro osjeća i da će se konačno vratiti tamo gdje je već dugo trebao i biti.
Dimenzija više
Što nam znači Marić? U situaciji kada smo bez Duvnjaka, velik je teret na vanjskoj liniji. Červar želi da igramo strpljivo, do gola, kombinatorno, da šuteri ne budu dominantni, nego da to bude igra sa što manje potrošenih lopti, a u toj igri Marić svojim realizatorskim mogućnostima može donijeti dimenziju više.
Realizacija mu je najveći plus, bez sumnje, makar treba priznati da uz voljni moment može i te kako dobro odigrati obranu “na drugom lijevom”, što je opet pozicija koju je u prvim zamislima odrađivao baš Duvnjak, pa je to ubijanje dvije muhe jednim udarcem.
Moramo se raširiti, postati opasniji nego to jesmo jer uz takav pritisak na vanjsku liniju, a u vezi s onim što dolazi, teško ćemo izdržati ne prilagodimo li se. I Lino Červar je povukao očekivan potez.
E, sad koliko će u svemu tome Mariću nedostajati minuta i igre, teško je reći, ali sigurno je da će se puno brže nego što to inače čini morati prešaltati na realnost.
Marić je i u smislu duha jako važan za reprezentaciju, jer on nosi dobro raspoloženje, jer svojim mogućnostima može bitno rasteretiti Vorija, koji igra iznimno napornu rolu od starta prvenstva, što u njegovim godinama nikako nije lako.
Nekad najbolji na svijetu
Nije odigrao za selekciju koliko je mogao i koliko se od najboljeg mladog svjetskog pivota očekivalo još nakon svjetskog zlata u Tunisu. Ako je u pitanju sporije sazrijevanje OK, ali bilo bi šteta da Mara ne pokaže svu raskoš talenta i konačno postane bez upitnika nositelj igre reprezentacije i u budućnosti.
Sada imamo tri pivota, dvojicu za dvije vrste obrane, jednog za napad u prvom redu. Ako pogledamo druge reprezentacije na našoj razini, priča je slična. Francuska isto ima trojicu Sorhaidna, Agfoura i Tournata, Danska ima Zachariasena, te braću Henrika i Renea Tofta Hansena, Španjolska Aguinagaldea, Figuersa i Guardiolu, Nijemci Wienceka, Pekelera i Kolbachera, Norvežani Myrhola, Gulleruda, Hykkeruda, Šveđani Darja, Petterssona i Neilsena... Dakle, to je europski rukometni standard u kojem nema slučajnosti, jer ako pogledate dalje, to su igrači koji drže obrane, a među njima je uvijek jedan oko kojeg se vrti napad. Ništa nije slučajno...
Rezultati by SofaScore