Ovo nam je sada već prešlo u naviku. Pobjeđivanje Srbije u vaterpolu. Posljednje tri utakmice, tri pobjede, za lagano nabijanje kompleksa! No, ono što su jučer izveli Tuckovi izabranici graniči s malim čudom. S manjkom igrača, gubili su tri razlike u poluvremenu, igrač više je bio 0-7, a onda... Hrvatski bal na vodi! Pobjedom nad istočnim susjedom Hrvatska je osvojila prvo mjesto u skupini, a time i izborila finale protiv Španjolske danas u 20.30 sati.
Prava i daleko najbolja utakmica u cijelom dosadašnjem dijelu turnira u Rijeci. Promatrano primarno s gledišta viđenog i kvalitete igrača s obje strane. Uostalom, dalo se to očekivati kad se sastaju prvak svijeta protiv olimpijskog pobjednika, ujedno i prvaka Europe. Mogu obje momčadi biti nekompletne, oslabljene, a Hrvatska i s igračem manje za rotaciju, no, ništa to ne mijenja odveć u intenzitetu igre, tehničkom umijeću...
Gosti su bez respekta prema domaćinu i svjetskom prvaku ugrizli odmah u prvoj minuti, nakon samo 39 sekundi. Ljevoruki Filip Filipović za vodstvo Srbije, koja je, pak, obrambeno "stala" dosta visoko, prilično i logično, u nastojanju pritisnuti naš vanjski red. To opet ne znači i da su baš dali puno prostora našim centrima. Vrlo dobro sa srpske strane.
Sredinom prve dionice Maro Joković je u polukontri na dodavanje Fatovića zavukao loptu u suparnikovu mrežu za poravnanje, samo što nije dugo trebalo čekati na srpski odgovor. Ponovo je na potezu Filipović.
To nam se već nikako ne sviđa jer kada ovaj igrača veže golove, Srbija teško gubi. Dvije i pol minute prije kraja prve dionice, uz malo sreće Srbija se odvojila i na 3:1. Naime, prvo je hrvatski blok s igračem manje spriječio pokušaj Ćuka, da bi na odbijenu loptu prvi došao i praktički iz odbojke poentirao centar Duško Pijetlović.
Nije još alarmantno, ali nimalo poželjno. Poznata je već ona o nužnosti izbjegavanja da vam Srbija pobjegne. Kao za vraga, na srpskom se golu raskrilio Gojko Pijetlović sa 4 odlične obrane, posebno u trenucima hrvatskog napada s igračem više. Koji nam, usput budi rečeno, jučer nije bio blistav. Realizacija 0-4 u prvih 11 minuta dosta govori.
U redu, to je na razini srpskih 1-5 u istom razdoblju, ali s velikom razlikom - Srbija je sredinom druge četvrtine još uvijek imala prednost od dva gola. Ne dugo baš jer je dvije i pol minute prije poluvremena proradio i drugi ljevak u srpskom sastavu - Dušan Mandić za 4:1 vodstvo gostiju.
Ima i još gore od toga. U prve dvije četvrtine Hrvatska je imala realizaciju igrača više 0-5. Ukupno, pak, samo jedan gol u 16 minuta. Dok obrani doista ne bismo imali što za zamjeriti jer su tri gola dobili od vrhunskih majstora (Filipović i Mandić), a jedan uz nedostatak sreće (D. Pijetlović), zakazao je napad. U svakom segmentu, a ponajviše glede mirnoće.
Na drugi smo gol morali čekati punih 12 minuta (Fatović za 2:4 u prvoj minuti treće dionice). Zanimljivo, i tu je baš počelo nešto što je slutilo na preokret. Prvo Garcia krade loptu i pliva kontru cijelom dužinom bazenom, podigavši na noge svih 1.300 navijača, što završava asistom za Vukičevića i 3:4.
Potom su slijedila tri napada za egal, od kojih i jedan napad s igračem više, no, to nam je ukleto ove večeri. Zato nije Srbiji, čija dva najbolja igrača kreiraju gol za 5:3 (asist Filipović, egzekutor D. Pijetlović). Samo, ne odustaju Hrvati. Iz osmog igrača više napokon gol, Vrlić za 4:5.
Slijedilo je ludilo posljednjih osam minuta! Prvo Lončar s igračem više za 5:5, a onda Vukičević šest minuta prije kraja za 6:5. Potpuni obrat, Rijeka gori, utakmica fenomenalna! Brzo je opet Filipović malo utišao tribine trećim golom za 6:6. Tri minute prije kraja Hrvatska je iscrpljena do krajnosti jer smo ostali bez Macana i Benića zbog tri faula, odnosno, sad sa samo jednim braničem Buljubašićem.
Međutim, s igračem manje Bijač čudesno brani, a Fatović iz kontre pogađa za 7:6. Dvije minute prije kraja Ćuk je izjednačio, ali Hrvati žele pobjedu. Naime, Barakudama bi jučer i remi donosio finale, ali opet taj mali i čudesni Loren Fatović zavlači s krila u gol za 8:7!
Idemo preko Furije i po ovo zlato!