Daniele Santarelli, izbornik hrvatske ženske reprezentacije, mladi je trener za kojeg se otimaju mnoge bogatije, uspješnije i odbojkaški razvijenije zemlje od nas. No, on je ostao vjeran Hrvatskoj, koja mu je pružila ruku dok je stvarao svoje ime u odbojkaškom svijetu.
Sa svojim Coneglianom krajem prošle kalendarske godine osvojio je vrh svijeta, postali su klupski svjetski prvaci. No, skroman kakav već jest, radišan i predan odbojci, ovaj nekadašnji libero pred sebe stavlja nove i nove zadatke. Prvi među njima je odvesti Hrvatsku na Olimpijske igre, što je našim odbojkašicama pošlo za rukom samo jednom, 2000. godine u Sydneyu.
Slušajući Danielea, ni Tokio više nije nedosanjani san. Uostalom, tim je optimizmom zarazio i sve u Hrvatskom odbojkaškom savezu, pa su na službenoj stranici već počeli s odbrojavanjem dana do Tokija.
Nakon tjednih priprema u Bugarskoj, a prije početka olimpijskih kvalifikacija u Nizozemskoj izbornik će reći:
- Startali smo 27. prosinca s pripremama. To je bio vrlo kratak, ali vrlo važan period za nas, da vidimo u kakvoj se trenutno formi nalaze naše igračice, nakon polusezone u svojim klubovima. Također, vrlo je bilo važno što smo taj period iskoristili da budemo zajedno i da vratimo onu dobru atmosferu kakvu smo imali cijelo prošlo ljeto kroz pripreme i nastupe u Zlatnoj Europskoj ligi i na Europskom prvenstvu.
Sanju jako volim
Jeste li dokraja iskoristili sve što ste zamislili?
- Ne, iskreno nisam, ali i postoji razlog zašto nisam. Recimo, Samanta Fabris nije odigrala niti jednu od tri pripremne utakmice jer sam je malo odmarao, igra napornu sezonu u Rusiji, a i ima malih problema s koljenom, pa nismo htjeli ništa riskirati u vezi s tim. Samanta nam treba zdrava i odmorna, svježa, ionako znamo njezine kvalitete. No, tu je bilo i nekih drugih sitnijih problema s nekim drugim igračicama, i to ponajviše zbog želučanih tegoba. Ne znam da li od hrane ili nečeg drugog, klime možda, ali neke sam morao također prisilno odmarati. No, sada je sve O.K., i jedva čekamo prvi meč protiv Turske.
Kada već spominjemo našu kapetanicu, i vašu desnu ruku, recite kako je prošla polusezona bez nje u klubu, u Coneglianu?
- Ha, drugačije je, jako sam se naviknuo na nju, ona mi je bila strahovito važna igračica. Ali, to je profesionalizam, otišla je u Rusiju i drago mi je da i tamo sjajno igra, evo osvojila je Ruski kup s Dinamom Kazanjom i bila MVP, što zapravo nikada nisam ni sumnjao. Puno smo razgovarali nas dvoje o tome, mislim da je dobro odlučila, ruska liga nije lagana ni jednostavna, pogotovo za strankinju, no ona se i tu izdignula svojim karakterom i igrama.
Ekipa je gotovo standardna, od prošle godine, osim što se tu vratila Katarina Pavičić i kao novakinja došla Lara Vukasović. Kako su se njih dvije snašle u vašoj već posloženoj ekipi?
- Katarinu jako dobro poznajem, već je dva ljeta radila sa mnom u reprezentaciji, i sretan sam što je tu. Jako cijenim njezinu odbojku, no znam da ćete me pitati zašto je onda nije bilo na Europskom prvenstvu. Jednostavno zato što se osjetilo da je sezonu prije malo igrala u klubu, a to je za mladu igračicu jako važno. Sada se vidi da je iza nje dobra polusezona, ima samopouzdanja i drago mi je da je dokazala svima da je odlična igračica. Ona će nam biti jako važna igračica u ekipi. Što se Lare Vukasović tiče, nju znam iz talijanskog prvenstva jer ove sezone igra za Casalmagiore, a i razgovarao sam s njezinim trenerom koji mi je pohvalno govorio o njoj. U ova dva tjedna ugodno me iznenadila.
Zapravo imate dvije all round igračice u ekipi. Osim Vukasović, tu je i Sanja Popović Gamma, koja također “pokriva veliki dio terena”, i koja može igrati na poziciji korektora, ali i primača-pucača.
- O, Sanja je veliki igrač koji ovoj reprezentaciji strašno puno znači. Jako je volim, sjajna je i kao igračica i kao osoba. “Starija” igračica, ali ovo starija molim vas stavite u navodnike, da ne ispadne da je stara po godinama, već mislim na njezin odbojkaški staž, koja svaki dan ‘pritišće’, koja svaki dan želi trenirati, koja nikada ne odustaje, koja je prva kada se radi. Nevjerojatno, obožavam tu njezinu pozitivnu energiju koju prenosi na sve nas, i na nas u stožeru i na sve suigračice.
Očekujem - najbolje
Uvijek se nekako pod posebnim povećalom gledalo kako igraju naše organizatorice igre, tehničarke, ili nekima možda shvatljivije - playmakerice. Bernarda Brčić, prva tehničarka naše reprezentacije, iza sebe ima odličnu polusezonu u francuskom prvaku Mulhouseu, gdje je standardna u postavi, što je odličan podatak s obzirom na to da je posljednjih sezona počesto bila u ekipama tretirana kao backup. No, zato naša druga organizatorica igre, mlada Lea Deak, nije puno igrala do sada za Mladost. Vidite li tu problem?
- Najnormalnije je da svaki izbornik priželjkuje da mu igračice tijekom sezone budu standardne u postavi u svojim klubovima i da igraju što više. Pa, koliko sam sretan zbog Bernarde, to isto ne mogu biti zbog Lee.
Jeste li možda razgovarali o tome s njezinim trenerom u Mladosti, Sašom Ivaniševićem?
- Jesam, ali već prije, ne sada tijekom aktualne sezone. Znam da ima situaciju da u klubu ima dvije mlade tehničarke, 19-godišnjakinje, Laru Štimac i Leu Deak, i da su obje vrlo talentirane, pa se tu teško odlučiti za jednu. Uostalom, obje su prošlo ljeto i bile u reprezentaciji tijekom Zlatne Europske lige, tako da znam da i on ima dvojbi, i ne želim ništa nikome nametati. No, ja sam se sada odlučio za Leu Deak, i drago mi je da je tijekom dosadašnjih priprema, a pogotovo kroz tri prijateljska susreta s Bugarskom, opravdala moje povjerenje.
Pitanje svih pitanja - što očekujete od ovih olimpijskih kvalifikacija?
- Najbolje! Svi mi sanjamo Tokio, svih osam izbornika i igračice iz svih osam reprezentacija, to je vrh u sportu kojem svi težimo. I mislim da svi imamo šanse, jednake šanse, i to zaista mislim, jer nitko ovdje nije takav favoriti da bi mogao biti siguran za Tokio, jer sve je moguće ovdje i svi imamo pravo na ostvarenje svog sna.
Startate s Turskom, nije moglo zanimljivije, zar ne, one su nas ljetos zaustavile u ostvarenju europskog sna, onom utakmicom u Ankari gdje ste bili jednu loptu udaljeni od pobjede i ulaska u četvrtfinale. Peti set završio je 16:14 za Tursku.
- Prva utakmica nam je iznimno važna, jer ako dobro otvorimo turnir, pobjedom, to će nam dati dodatno samopouzdanje za nastavak. S druge strane, ako i izgubimo kojom nesrećom, ništa se nije loše dogodilo, jer još imamo prilike kroz skupinu za popravak, jer uostalom prve dvije ekipe iz svake skupine ide u polufinale. A to što je Turska baš ta prva utakmica, razlog je više da budemo spremni i motivirani.
Sjetite li se te utakmice i tih pet setova?
- Često se sjetim te utakmice, još mi ne ide iz glave. To je možda najbolji tie-break u mom životu, ozbiljno. Misterij je još kako smo to izgubili. Nego, znate što, svaki puta kada igram protiv Giovanija Guidettija igram susret u pet setova, s Coneglianom protiv Vakifbanka koji on vodi, tako da ništa nije slučajno.
Jako sretan u Hrvatskoj
Onda je sve jasno, u srijedu igramo ponovno utakmicu u pet setova, najmanje dva sata, a pobjednik je...
- Hrvatska, ja se iskreno nadam da ćemo sada mi slaviti.
Nizozemska vam je suđena, niste baš njihov izbornik, kao što su htjeli, ali ste tu na olimpijskim kvalifikacijama. Recite nam malo više o toj ‘nizozemskoj priči’?
- To i nije priča u pravom smislu riječi, više su to bile glasine, ništa konkretno. Naime, meni je nakon EP u Turskoj istekao ugovor s Hrvatskom, pa su se pojavile određene spekulacije s mojim imenom u vezi s izbornikom Nizozemske, jer je to mjesto u tom trenutku bilo ispražnjeno. Da, godilo mi je da se i moje ime spominjalo u tom kontekstu, no isto tako ću vam otvoreno reći da nije bilo nikakvih konkretnih razgovora sa mnom s njihove strane. Ja sam u međuvremenu obnovio ugovor s HOS-om, na dvije godine, Nizozemke su dobile novog izbornika Capraru, i mislim da smo svi sretni i zadovoljni.
Vi ste, očito, sretni u hrvatskoj reprezentaciji?
- Jako, vrlo sam zadovoljan što nastavljamo suradnju, koja je i do sada bila na vrhunskoj razini, nemam riječi zamjerke na rad ikoga od ljudi iz Saveza. Vrlo profesionalna, ali i prijateljska atmosfera, što mi jako odgovara.