Ima tome sada već šest, sedam godina. Bio je početak prosinca 2017. i bližio se trenutak naše proslave Sportaša godine SN. Nagrada s višedesetljetnom tradicijom, zapravo i uvjerljivo najdužom u Hrvatskoj, ali u sportskim okvirima i najrespektabilnijom. Bez uvrede ikome.
Proslava je to na koju dolaze ne samo nagrađeni sportaši, sportašice, treneri ili laureati, već i mnogi prijašnji ili pak velikani u sportskoj mirovini. No, pridajemo uvijek pozornost i onima koji dolaze, mladima koji obećavaju. Ti mladi sportaši, redovito tek kadetskog i juniorskog uzrasta, ponekad su prezenteri ili oni kojima pripada čast pročitati tko je pobjednik te godine u određenoj konkurenciji.
Te 2017. je tadašnji urednik pozvao ovog novinara s pitanjem:
“Čuj, treba nam još jedan prezenter, neki mladi uspješni. Znaš nekoga?”.
Seniorski prvak Europe
Kao iz topa sam ponudio opciju. Gabrijel Veočić. U urednikovim očima uočim ponešto upitnika. Shvatljivo, u redu, zašto bi glavni urednik morao znati svakog nadolazećeg talenta i još k tome, tada maloljetnog. Gabrijel je bio baš to. No, rastao je u svakom, tako i u sportskom pogledu, iz godine u godinu. U ljeto 2016. u dobi od 15 godina bio je brončani na juniorskom EP u Kaposvaru. Godinu potom već je dosegao do srebra na juniorskom EP u bugarskoj Albeni. Jest, Gabrijel je iz Slavonskog Broda i priznajem da sam malo “osjetljiviji” na svaku sportsku uzdanicu iz rodnog mi grada, ali ovaj je dečko zaslužio itekako taj poziv.
Te 2017. godine uredniku sam samo dobacio: “ovaj mali je najveća naša boksačka nada i bit će od njega svašta još”. U redu, u tom sam trenutku malo “nakitio” opravdanje za poziv, ali vjera je istinski postojala. Kao i činjenice koje su opravdavale izrečeno. Stoga sam s ponosom kasnije, iz godine u godinu promatrao kako očekivanja i velika nadanja prerastaju u stvarnost. Da se razumijemo, ne zbog očekivanja moje malenkosti, najmanje bitno, već zbog toga što je jedan fino odgojeni, kulturni mladić, s urođenim talentom za plemenitu vještinu ustrajno radio, ne osvrćući se, ne zastajkujući nimalo, ne štedeći sebe, prolijevao znoj provodeći dane i dane, tjedne, mjesece i godine u teretani, ringu, trčeći, gradeći svoj životni put.
Nastavio je svoj medaljaški “veleslalom u ringu” s još jednim velikim odličjem, ovaj put broncom na Europskom prvenstvu za mlade u Sofiji, 2019. Nastupajuća pandemija i nemogućnost nadmetanja nije u njegovom slučaju značila i nemogućnost treniranja, kada su se borci iznova vratili među konopce, pokazao je što je i koliko u godinu dana napravio, radio, napredovao.
U jesen 2021. seniorsko SP je održano u Beogradu, dok je Gabrijel, tada naš najmlađi reprezentativac sa samo 20 godina, ostvario daleko najbolji rezultat - četvrtfinale! Tada smo mu nadjenuli nadimak Kobra iz Broda. Ima tu brzinu, ali nije ona jedina njegova odlika. Sjajna tehnika, pokretljivost, gipkost, odlično izbjegavanje suparnikovih pokušaja odnosno odlično predviđanje, “čitanje”. Da, i izdržljivost. Jednom je bez problema kao sastavni dio treninga istrčao 22 kilometra! Više od pola maratona.
Trenira ga otac Pero
U proljeće 2022. je osvojio svoj prvi naslov prvaka Europe. U našem Poreču, u konkurenciji do 22 godine. Na državnim prvenstvima već je dotad imao 13 medalja, pretežito zlatnih, u svim kategorijama odnosno uzrastima. U tom je razdoblju nanizao i sjajnih, pomalo nestvarnih, 25 uzastopnih pobjeda. Doma i u inozemstvu, na jakim turnirima, sve u jednoj godini. To su u prosjeku dvije borbe mjesečno što je na svakoj, tako i olimpijskoj razini boksa, jako puno. Čak i previše. Odlično je uboksavati se, imati puno mečeva, ali valja uhvatiti i održavati i ravnotežu. Želimo reći, previše boksa odnosno mečeva može biti kontraproduktivno. Uostalom, upravo je u tom razdoblju imao jednu ozljedu leđa, dva su mu diska puknula, znao je boksati i s ozlijeđenom šakom. Dokaz njegove upornosti i neustrašivosti. Pohvalno s jedne strane, ali valjalo je malo i stati, pokazati racionalnosti. U svakom sportu prijeko potrebito, posebno u boksu. Jer jednom, kada se uđe u ring, borac ostaje zapravo sam. Može biti i sekundant i trener blizu, ali ipak su s “one strane konopaca”. Može biti glasne podrške s tribina, ali i navijači su upravo ondje - na tribinama. U ringu je boksač sam. Samo on i suparnik s druge strane. I gotova priča. Valjalo je tu pokazati i mudrost.
Posebice jer je tada slijedio i ključan, vrlo važan trenutak u karijeri. Prošle je godine, naime, Gabrijel Veočić promijenio kategoriju, iz srednju u polutešku (do 80 kg). Razina više, kategorija u kojoj nema samo suparnik koji kilogram više, već je i nekoliko desetaka kilograma snažniji svaki udarac. Razlog prelaska u polutešku kategoriju je vrlo jednostavan. Srednja nije olimpijska kategorija.
Gabrijel i otac mu, ujedno i trener Pero Veočić (umirovljeni časnik Hrvatske vojske, te aktualni izbornik hrvatske reprezentacije), krenuli su zajedno u sam planetarni epicentar boksačke kvalitete. U Kubu.
Rad na doslovno kubanski način, to je značilo - između inog - prvi trening od 5 do 7 ujutro, iza njega zajutrak koji donosi lokalni trener. Doručak uvijek isti; jedno jaje i sendvič s jednom kriškom salame. To je to. Gotovo. Kuba je to, zemlja komunističkog blagostanja. Drugi trening od 9.30 do podneva. U dvorani bez klime (jasno), ali i bez zahoda i bez tuševa. Logično je zašto nema tuševa jer - nema ni vode! Tako je krenulo brušenje forme i “hvatanje” norme za Pariz. Spartanski uvjeti, ali zato s ponajboljim sparing partnerima i po provjerenim metodama vrhunskih kubanskih trenera. Pokazalo se vrlo brzo uspjelim, korisnim.
Liam Neeson omiljeni glumac
Pariz je izborio u poljskom Krakowu prije godinu dana, srebrom na Europskim igrama, dok je ove godine u Beogradu na Europskom prvenstvu dosegao vrh. Seniorski prvak Europe nakon pet sjajnih borbi s teškim suparnicima. I da, bili su otac i sin Veočić i opet na Kubi.
Gabrijel Veočić privatno, ima dvojicu braće od kojih je jedan u sportu (Mihael, kajak). S društvom zna usred zime otići na Poloj (gradska plaža u Slavonskom Brodu), te se kupati u Savi. U siječnju! Doduše, nije to jedino hladno što voli. Ne prođe dan da ne pojede dvije, tri kuglice sladoleda.
- Mogao bih bez problema pojesti 20 kuglica sladoleda dnevno, ali pazim da ne pretjeram. Jednom sam pretjerao i uhvatila me lagana prehlada - iskreno će jednom.
Liam Neeson mu je omiljeni glumac, obožava Gabrijel pse i ima kujicu rotvajlera za koju veli da je velika maza. Voli slušati Opću opasnost jer glazbeno spajaju rock i Slavoniju, student je na Visokoj školi Aspira u Zagrebu.