Napunili smo, osam desetljeća i birali smo 74. put. Nije malo, složit ćete se, a niti vječna lista nije za baciti. Vratili smo na Štefanje, a to je nekako i prirodno okruženje. Blagdansko, čestitarsko.
Impresivna je ta lista laureata kroz povijest, kao što je patina posebnosti već dugo oko ovog biranja najboljih. Bilo je nagrada i ranije, ima i ih sada, ali ovo je nagrada koja najduže traje i koju biraju oni koji su najbliže samim protagonistima, sportski novinari koji su medij između tribina ili naslonjača i terena.
Iako je godina koju nam polako prolazi bila ona u kojoj nije bilo Igara, u kojoj nije bilo niti velikog nogometnog natjecanja, opet je to bila godina u kojoj je bilo toliko uspjeha da se morali i te kako zamisliti i kad se biralo. Jer se birati imalo između čega.
Uostalom, samo uzmite situaciju u kojoj je jedan momak, kojemu je samo 21 godina i koji zadivio sportski svijet u Hrvata u trenutku kad su se već skupljali glasovi, naknadno uvršten u ovaj izbor. I premda ga isprava nije bilo među nominacijama, Jere Hribar je na koncu postao najbolji hrvatski sportaš 2025. godine, za što je bila zaslužna cijela garnitura medalja koju je donio s europske smotre u malim bazenima. Bronca u štafeti, srebro na 100 slobodno, pa zlato na 50 slobodno. U ludom sprintu. I da, prvi veliki sprinter nakon Duje Draganje, ali i prvi naš laureat nakon Draganje. I nakon 2004. godine. Da, prošlo je 21 godinu...
- Kad vidim tko je sve osvajao ovu nagradu, kad vidim da su na ovom popisu Luka Modrić, Goran Ivanišević, Ivica Kostelić, meni i dalje sve ovu skupa izgleda nerealno - podvukao je Hribar, koji je se javio s video-linkom sa sveučilišta LSU kojega pohađa, dodajući.
- Meni je ova nagrada samo dodatna motivacija da nastavim vrijedno i da lovim svoje ciljeve. Onaj najveći jest olimpijska medalja u Los Angelesu.
I da, Hrvatska će se tamo imati čemu nadati, jer Jakša Arambašić, Jeretov trener od najmlađih dana, koji je dometnuo, "dobio je Jere u SAD-u masu, a kako voli jesti, nije problem", kao i predsjednik Hrvatskog plivačkog saveza Josip Varvodić, koji su umjesto Hribara promili nagradu, ponosno su zaključili kako hrvatsko plivanje ima svoju ozbiljnu budućnost, ne samo zbog mladog laureata.
Kako nam sport dobiva nove lokomotive, dokazala je i ovogodišnja laureatkinja. I Zrinka Ljutić ima još uvijek samo 21 godinu, a prvi puta je dobila nagradu Sportskih novosti zbog osvajanja, prvog nakon Kostelića Malog kristalnog globusa, u slalomu. Tri je slalomske utrke u lanjskoj sezoni osvojila Zrinka i bila je najbolja u ovoj disciplini. Niti Zrinka nije moga biti s nama uživo na HRT-u na Štefanje, jer je već stigla u Semmering u kojemu je čekaju dvije utrke za vikend. I ona se javila video-porukom.
- Ovo je povratak skijanja u lovu na najveće nagrade, jer nas tu nije bilo od 2011. godine.
Da, Zrinka je to dobro uočila, a tada, te 2011. godine, Zrinka je imala tek sedam godina. Eto, toliko je vremena prošlo. A ona je vrlo ozbiljno pričala o svojim sljedećim ciljevima.
- Ova sezona počela je za mene drugačija nego lanjska. I dok u veleslalomu ide sve kako sam priželjkivala, u slalomu sam u poziciji u kakvoj nisam bila ranije i tu tražim rješenja. Uskoro će i Olimpijske igre, a to je moj veliki motiv i trudit će na njima biti najbolja što mogu.
Sasvim je jasno da će to biti tako, jer Zrinka je velika šampionka. A skijanje je opet postalo velika priča u nas. Baš zbog Zrinke. Svjestan je toga i Miho Glavić, predsjednik Hrvatskog skijaškog saveza.
- Po bodovima smo lani bili 11 nacija u Svjetskom kupu, a muška slalomska momčad je bila peta nacija u toj disciplini. Nije loše za državu koja ukupno ima, što muških, što ženskih šest natjecatelja. Jako nam fali Sljeme, jer to je naš Dom sportova, tamo klinci kreću na skijanje, a posljednje tri godine ga ne možemo koristiti - požalio se Glavić.
Najbolje sportašice Hrvatske su, pak, kuglačka reprezentacija Hrvatske. Ozbiljne su to djevojke, ozbiljna je to reprezentacija koja je četvrti puta u posljednjih deset godina postala svjetski prvak. I evo ih i među našim laureatima.
- Pokazalo se kako je puno teže obraniti naslov nego je osvojiti ga, jer smo lani željeli obraniti naslov osvojen 2023. godine, ali tada nismo uspjele. Međutim, sada jesmo - kazala je kapetanica reprezentacije Nataša Ravnić, dok je trener naših laureatkinja Tonči Mikac imao samo riječi hvale za svoje cure...
- Presudio je mentalni dio, jer ovo su baš posebne cure, psihički jake.
I na koncu su stigli oni. Rukometaši, ponovno najbolja momčad nakon 2020. godine. Novi je kapetan, Ivan Martinović, ali on se već naučio poslu. Imao je i od koga.
- Nije lako biti kapetan, ali učio sam od najboljeg. Od Domagoja Duvnjaka. Hvala svima koji su nas glasali, hvala i svima koji su nam bili podrška na našem putu na SP-u na početku 2025. godine.
Ivan Martinović se nadovezao tako na riječi Zvonimira Srne.
- Osvojili smo srebro, imali smo sjajne navijače iz sebe.
Imali su i Dagura Sigurdssona. I on je bio na pozornici.
- Iza nas je ostalo sjajno natjecanje u kojemu smo imali fantastičnu podršku navijača i uživao sam biti dio svega toga.
Sigurdsson je već krenuo s novim ciljem. Kreću pripreme za EP.
- Nema slavlja. Nakon ovoga proglašenja nas čeka trening. Vremena je malo, treba raditi.
Kako bi nas opet učinili ponosnima. Ili, kako je to rekao Tomislav Grahovac, predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza.
- Najbolji pokazatelj uspjeha koji su naši rukometaši postigli na SP -u je broj djece koja je krenula igrati rukomet nakon toga. To je naše najveće blago.
I to je doista tako. U jednoj sasvim sportskoj zemlji.
- Naših osamdeset godina postojanja ne bi bilo moguće bez naših sportaša, bez njihovih uspjeha koji su i naše priče činili boljima i na tome im hvala - kazao je glavni urednik Sportskih novosti Robert Šola, naglašujući kako su naš sport i SN povezani pobjedama, kako je tako bilo u proteklih osamdeset godina i tako će biti u budućnosti.
A za bolju budućnost okvire treba napraviti država, a ispred Ministarstva turizma i sporta Tonči Glavina je nabrojao u čemu je sve država tu na pomoći sportu.
- Rezultati su bili impresivni, sretni smo i ponosni na Vas. Ova godina je obilježena i rekordnim financijskim izdvajanjima za sport. S proračunom za iduću godinu smo usedmostručili ulaganja u sport u odnosu na 2016. godinu. S poreznim olakšicama postajemo jedna od rijetkih zemalja koja ima takav sustav poreznih olakšica, a one su zamišljene kako bi se značajno povećalo financiranje sporta ne samo iz javnih sredstava već i privatnih, a tu su i veliki infrastrukturni projekti.
Kroz cijelu priredbu na HRT-u su nas decentno i šarmantno vodili Martina Validžić i Marko Šapit, dok nas je izvan muzičkih okvira ovakvih priredbi ponovno odveo Ante Gelo sa svojim bendom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....