Gledamo li kroz prizmu povijesne, nažalost u negativnom kontekstu, činjenice da Hrvatska prvi puta od samostalnosti neće imati niti jednog tenisača u pojedinačnoj konkurenciji na olimpijskom turniru, naizgled će hrvatski tenis u Parizu biti kvantitativno i kvalitativno degradiran. Međutim, to je samo prvi dojam. Jer bilo je slučajeva kada je naša teniska delegacija u dolascima na OI bila oskudnija i brojčano i u rezultatskim ambicijama.
U Pariz, pak, dolazi s tri aduta - Donna Vekić, Petra Martić (pojedinačno tenisačice), Mate Pavić i Nikola Mektić (parovi muški), odnosno četiri bude li sve prema predviđanjima te “zeleno svjetlo” na licu mjesta dobije i mješoviti par Pavić - Vekić.
Čudno svehrvatsko finale
Međutim, ono što je neosporno jest da će naš najveći adut s reketima na terenima Roland Garrosa - jer taj će kultni teniski kompleks biti domaćin olimpijskog turnira - biti Nikola Mektić i Mate Pavić. Dvojac za parove i dvojac koji je u dvije-dvije i pol turbo uspješne zajedničke sezone ima gomilu uspjeha, a među inim osvojio olimpijsko zlato u Tokiju 2021. te trofej wimbledonskih pobjednika iste godine.
Štoviše, još su svježa sjećanja iz Japana i svehrvatskog finala u parovima, u kojem su Mektiću i Paviću “društvo radili” Ivan Dodig i Marin Čilić. Bilo je to i pomalo neobično finale jer dečkima je bilo teško igrati protiv sunarodnjaka i prijatelja, odnosno “napaliti” se zbog toga na samo finale, pa je na trenutku bila i dosta komorna atmosfera, budući da ni hrvatski navijači na tribinama zapravo nisu mogli (pa ni htjeli otvoreno) navijati za jedan par, jer bi time automatski navijali protiv “svojih” u drugom paru. Iako to zapravo nije bio slučaj, niti namjera, ali tako je, eto, ispalo...
No, u olimpijskim almanasima pisat će kako je Hrvatska u Ariake Parku u potpunosti pokorila konkurenciju muških parova, a samo tri godine kasnije razumljivo je nadati se da i ovoga puta u istoj konkurenciji možemo napraviti dar-mar. Međutim, i tu smo sada spali na (samo) jedan par, budući da zbog ozljede nema Čilića, pa je Dodig ostao bez partnera s kojima bi pokušao još jedan juriš na medalju. Time je, razumljivo, otpala i moguća repriza Tokija, ali što ne znači da se ne može reprizirati - zlatna medalja.
Jer Nikola Mektić i Mate Pavić ponovo će udružiti snage kako bi branili status olimpijskih pobjednika, a pođe li im to za rukom bit će to teniski presedan. Jer nitko, naime, dosad nije uspio u istom sastavu dva puta uopće, a kamoli uzastopce, osvojiti olimpijsko zlato u parovima. Pri tome treba imati na umu kako je tenis jedno vrijeme izbivao iz olimpijske obitelji, odnosno nije bio u programu OI od 1928. do 1984. te se vratio od Seoula 1988.
Glavna razlika u odnosu na razdoblje uoči Tokija jest što su tada Zagrepčanin i Splićanin konstantno igrali zajedno, odnosno bili su tandem i na ATP Touru te igrali zajedno sve turnire. Sada to nije slučaj budući da su se rastali prošlog ljeta, pa tako u Pariz stižu, a da nisu zajednički meč odigrali više od 13 mjeseci. No, s obzirom na to kakvi su majstori u pitanju te na spomenutu trofejnu prošlost, u kojoj je ukupno čak 17 zajedničkih titula, čime su jedno vrijeme bili apsolutni vladari svjetskog vrha, oživljavanje “stare” iskre vjerojatno neće biti preveliki problem.
Uostalom, kako je u srpnju 2023. svaki krenuo svojim putem, jer je njihova dotadašnja suradnja ipak došla “do zida”, i poslije toga su redali uspjehe s novim partnerima te su se obojica zadržali na visokim pozicijama ATP ljestvice igrača parova.
Lako je igrati uz Matu
U posljednje je vrijeme ipak nešto malo više, s rezultatima, iskočio Mate Pavić, koji je dosadašnje razdoblje suradnje sa Salvadrocem Marcelom Arevalom okrunio osvajanjem Roland Garrosa. A upravo se tamo, na istim terenima, igra i olimpijski turnir...
No, taj trijumf Pavića i Arevala ima i dodatne povijesne konotacije upravo zbog 31-godišnjeg tenisača poniklog na splitskim Baterijama. Jer osvajanjem Roland Garrosa Mate je kompletirao karijerni Grand Slam, odnosno osvojio je titule pobjednika na sva četiri najveća svjetska turnira. Prvi je Hrvat koji je to uspio, ali ono što ga izdvaja kao “jednoroga” u cjelokupnoj teniskoj povijesti jest podatak da je svaki Grand Slam osvojio s različitim partnerom.
Bilo je tenisača koji su svaki od četiri najveća turnira osvajali više puta (Roy Emerson, Ken Rosewall, John Newcombe...), pa imaju i više “Career Slama”, ali prve su osvajali s najviše tri različita partnera. Mate Pavić je prvi koji je to uspio s četvoricom.
I to je jedan od najvećih komplimenata Pavićevom tenisu. Jer samo su rijetki, samo oni najbolji sposobni najveće rezultate ostvarivati “s bilo kim”. Jasno, svi njegovi partneri su također sjajni igrači u parovima (Oliver Marach, Bruno Soares, Nikola Mektić), ali Pavić je taj “faktor X” koji je sposoban od svakog para napraviti pobjednički.
- Mate je jedan od najboljih igrača u “dublu” na svijetu - kratak i jasan bio je aktualni mu partner Marcelo Arevalo, u odgovoru na pitanje zašto tako dobro funkcioniraju, iako su kratko zajedno, tek od početka ove sezone. A već imaju četiri finala zajedno, tri titule, uključujući i Grand Slam.
Drugim riječima, lako je igrati kad imaš Matu uz sebe...
Gomila je statističkih podataka koji se mogu izvući iz karijere Mate Pavića, ali jedan koji će možda i najviše pokazati kako je njegova karijera već sada dotaknula nebo - a tek će navršiti 31 godinu, pa je za parove još “junior” - jest onaj o tzv. karijernom zlatnom Slamu (Career Golden Slam). Jer Mate je tek šesti tenisač u cijeloj teniskoj povijesti koji je povezao titule sa sva četiri Grand Slama i zlatnu olimpijsku medalju.
Tenisači uz koje sada stoji i Pavićevo prezime sve su redom legende tenisa i parova - Bob i Mike Bryan, Todd Woodbridge, Mark Woodforde, Daniel Nestor.
- To su prilično velika imena u svijetu tenisa, a biti s njima u istoj kategoriji, u tako elitnom društvu, ne znam kako to komentirati. Nisam zapravo još ni svjestan što to zapravo znači - govorio je Mate.
- Dogodilo mi se nešto slično kada sam osvojio olimpijsko zlato. Osvojio sam medalju, bilo je dobro, bio sam sretan, ali nisam bio svjestan koliko je to veliko, dok zapravo nisam dobio osjećaj kroz komunikaciju s drugim ljudima koji su to spominjali, isticali kao nešto posebno i tek onda mi je to “sjelo”. Tako će valjda i za ovo trebati nešto vremena da mi dođe u glavu što sam uspio napraviti i što znači biti u takvom društvu.
Nikola osvaja i s Koolhofom
Nikola Mektić u ovoj se sezoni, pak, ponovo udružio s Wesleyjem Koolhofom, Nizozemcem s kojim je već imao uspješnu suradnju prije nego je zaigrao s Pavićem. I nastavili su kao da nikad nisu ni prekinuli. Jer u prva tri mjeseca 2024. osvojili su tri turnira (Auckland, Rotterdam, Indian Wells), pa onda i dolaskom na travu došli do još jednog finala (s’Hertogenbosch). Generalno su u posljednje vrijeme možda malo usporili ritam, ali to nije razlog za sumnjati u Mektićeve kvalitete.