Plivanje i košarka. Jedina dva sporta na Igrama u Parizu - tako je i inače - na kojem vam novinarska akreditacije ne jamči da ćete moći ući u dvoranu odnosno bazen, te pogledati ono što ste kanili. Treba tu ipak i dodatan vid propusnice koji se dijeli “na kapaljku”. Malim državama poput naše, malo je i propusnica, dakako. Logično je da je tome tako jer teško da bi našli nekog od 15-ak tisuća novinara koji ne bi uživo pogledali košarkaški Dream team ili plivačka finala.
Samim time, ova dva sporta, ova natjecanja spadaju u “creme de la creme” (rekli bi Francuzi) elitnog sportskog spektakla. U Kraljici igara, košarci, nažalost nemamo predstavnike, ali u plivanju se možemo dičiti s troje odličnika - Nikola Miljenić, Jere Hribar i Jana Pavalić. Potonje dvoje su olimpijski debitanti, no prvonavedeni ima iza sebe iskustvo Tokija, ujedno je i najstariji. Ako baš znači biti “star” kada imaš 26 godina.
Manekenski, filmski izgled
Nikola Miljenić je čak načelno i medijski posljednjih godina najeksponiraniji hrvatski plivač ili plivačica. U startu je to bilo zbog prezimena i izgleda, pa su se na to “zakačili” mediji koji ne prate baš toliko pomno sport i kojima nije sport u fokusu zanimanja, ali Nikolina priča je bila intrigantna.
Prvo - prezime Miljenić. Poznato iz hrvatskih voda, ali političkih. Orsat Miljenić je bio svojedobno ministrom pravosuđa naše domovine, sada je predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske. Eto odmah lagane novinarske pomame jerbo se radi o djetetu poznatog političara. Kao ono nekoć kada se pratio svaki nastup umjetničke klizačice, kćeri nekadašnje predsjednice države, Kolinde Grabar Kitarović. Uostalom, počelo se već lagano valjati i praćenje hrvača Marka Milanovića, sina aktualnog nam predsjednika.
Drugo - fizički izgled. On je onako, napisali bi manekenski, filmski. Jednostavno, Nikola je zgodan muuškarac.
No, nas zanima primarno i isključivo Nikola Miljenić, sportaš i plivač. To je priča za SN, dok je njegova u tom smislu s dostatinom sadržajem zanimljivosti. U veljači u Dohi, na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu ga nismo prepoznali. Čekali smo ga u mix zoni za izjavu nakon kvalifikacija na leptiru, no njega nema li ga nema. “Gdje je nestao čovjek”, došlo nam je zapjevati, onda pokraj nas prolazi tip... Usti on, ali... Za svaki slučaj, povikasmo “Nikola”. Okrenuo se. Dakle, on je. Samo s brkovima zamalo kao iz američkih TV serija sedamdesetih.
- Ha-ha, to je stvarno novina. Sad sam malo prije Dohe pustio.
Ali i to je nebitno. Nikola Miljenić, još jedan iz plejade naših izvanredno nadarenih plivača koji je formu dodatnu brusio u Americi, baš je posljednjih 6-8 mjeseci počeo iskazivati sve bolje, sve vrijednije rezultate. U studenom prošle godine je na Mitingu Mladosti u Zagrebu isplivao stotku slobodno 46.77, čime je ostvario rekord mitinga, svoje najbolje vrijeme te četvrto vrijeme tog trenutka u Europi. O značaju tog rezultata govori činjenica kako u Hrvatskoj nitko nije plivao ispod 47 sekundi nakon što su zabranjeni kostimi 2010. godine. Posljednjem je to - u kostimu - uspjelo Duji Draganji.
U drugoj disciplini, na 50 slobodno Miljenić je također odradio vrhunski rezultat - 21:51, što je peto najbolje vrijeme u povijesti Hrvatske te trenutačno 11. vrijeme u Europi.
Plivačka akademija USC
U veljači ove godine, u Dohi na Svjetskom prvenstvu je dvaput popravljao osobni rekord na 50 leptir. U kvalifikacijama 23.41, te isti dan, samo u večernjem terminu 23.37 u polufinalu za ukupno 12. mjesto u svijetu. Na “pedesetici” slobodno je isplivao 20. vrijeme (22.20). Nije još tog trenutka bio stopostotno siguran za Pariz, ali nije bilo ni trunke panike kod njega. Vraćali smo se istim letom za Zagreb, planirao je koji dan odmora, ali tada smo više pričali, dotaknuli se nekih organizacijskih, te promotivno-marketinških stvari u sportu, plivanju napose. U biti, dogovorili smo se da ćemo više o pomnije o tome u Zagrebu.
Makar, ono puno bitnije za priču o Nikoli zbilo se niti mjesec dana kasnije, početkom ožujka u Rijeci. Tada je na mitingu Viktoria - Primorje razriješio sve dvojbe oko nastupa na OI u Parizu. I to na kakav način. Dojmljivo izborena olimpijska A norma. Očigledno je tempirao formu. Na Kantridi je 100 slobodno trebao plivati ispod 48.34 za A normu, ali on je isplivao 48.13! Novi hrvatski rekord, za pet stotinki nadmašen prijašnji, i to još Duje Draganje iz 2009.
- Očekivao sam popraviti svoje dosadašnje najbolje vrijeme (49.00), ali dogodilo se da sam plivao puno brže od toga. Kad sam stigao u cilj i pogledao rezultat na prvu nisam mogao uopće vjerovati. Doista sam se iznenadio i neizmjerno sam sretan. S obzirom na to da smo dosad planirali svako natjecanje s ciljem da lovimo olimpijsku normu, sada kada ju imam puno je lakše i mogu u glavi biti miran - zborio je Nikola tada u Rijeci.
Otišao je malo kasnije na odmor, na Cipar ako se ne varamo, ali tek na koji dan. U potpunosti je posvećen plivanju, od zore do sumraka kada se već lagano sprema “u krpe”. Sportski život, dodatno “istesan” u Americi. Prvo Indiana University u Bloomingtonu, gdje mu baš nije odgovarala hladnija klima, pa do poziva godinu kasnije na pravu plivačku akademiju koju nudi Sveučilište Južne Kalifornije (USC). To je sveučilište bitno skuplje, ali su s USC očito snimili plivački potencijal, te mu ponudili stipendiju. Diplomirao je Miljenić ondje međunarodne odnose i ekonomiju, te magistrirao poduzetništvo i inovacije. Vratio se doma s diplomama prije dvije godine, ali odmah dodatno upisao Pravni fakultet u Zagrebu. Doduše, sad više ne “ganja” toliko ispite, uzeo je godinu dana pauze, sav je u plivanju, u vodi. Doimlje nam se i silno ozbiljan, puno ozbiljniji negoli bi to netko očekivao od jednog 26-godišnjaka.
Olimpijski debi u Tokiju
Potvrđuje nam to i Domagoj Zajec, trener u PK Medveščak koji s Nikolom radi od dječačkih dana još. Uostalom, sjećamo se i Nikoline rečenice po povratku.
“U Los Angeles sam došao kao dječak i ondje sam odrastao u muškarca."
Tako je i u Tokiju prije tri godine debitirao na Igrama što mu je tada kao vrlo mladom dečku bio najviši cilj. Sada već ima malo veće planove, sportske, više ambicije. Plivat će 100 slobodno i leptir, te bi polufinale već bio uspjeh. Sve više od toga, ostvarenje snova, onda... To je sprint, tu je i nemoguće moguće.