Hrvatski rekorder po broju nastupa na Olimpijskim igrama je Zoran Primorac, koji je danas u igračkoj mirovini, ali je predsjednik Hrvatskog stolnoteniskog saveza. Zoki je nastupio sedam nastupa na Igrama, malo sportaša se može pohvaliti s tim uspjehom, dok ima i medalju iz Seoula 1988. Posljednji nastup imao je u Londonu 2012. iako je pokušao uloviti i Igre u Rio de Janeiru. No, na kraju je taj Zadranin ostao na magičnoj brojci sedam.
- Kad samo jednom nastupiš na Igrama, već si besmrtan - govorio je Primorac.
Cijela obitelj u Londonu
No, sudbina je htjela da još jedan Zadranin bude dugovječan poput legendarnog Zokija. Ili barem približno tako dugovječan, jer Andrej Gaćina će u Parizu nastupiti na petim Igrama. Andrej je u 39. godini života, razlika između njih dvojice je 17 godina.
Prvi nastup Gaćina je imao 2008. u Pekingu i tada mu je to bilo ostvarenje sna. Na svjetskom renkingu ispred njega je bio Roko Tošić, dok je on pozvan da igra parove u ekipnom dijelu. Za njega je to tada bilo nestvarno, nije znao što očekivati, do tada je Igre pratio samo putem ekrana.
- Brat i ja smo po cijele dane gledali sve moguće sportove na Olimpijskim igrama. Peking je bio za mene poseban, stvarno su to dobro organizirali. Milijun volontera i milijun sportaša. Bilo mi je neobično da stojiš kraj sportaša koje si do tada gledao na televiziji i s njima pričaš - kaže Gaćina.
U ekipnom dijelu skupinu su prošli nakon poraza od Njemačke, dok su pobijedili Singapur. No, u borbi za četvrtfinale se ispriječila Austrija.
Poslije je slijedio nastup u Londonu 2012. Zaustavljen je u osmini finala od Chuang Chih Yuana (4:2), koji je svojedobno slovio za najbržeg stolnotenisača svijeta. Gaćina je gubio 3:0, vratio se na 3:2 i imao minimalno vodstvo od 3:0, ali Tajpežanin je uspješno okončao meč u svoju korist. Šteta, jer u četvrtfinalu bi Gaćina išao na Rumunja Crisana s kojim je volio igrati i kojeg je pobjeđivao. Što je najbolje Rumunj je prije toga izbacio legendarnog Nijemca Bolla.
- London sam zapamtio jer mi je obitelj došla, otac, mama, supruga i brat. No, nije bilo dovoljno ulaznica, ali stvar je spasio predsjednik Talijanskog saveza. Vidio ih je s natpisom i poklonio im karte. Nakon toga smo svi skupa pratili vaterpolo, rukomet...
Ria de Janeira 2016. se ni danas ne voli sjećati. Bio je jedini stolnotenisač u Brazilu i poražen je od Engleza Drinkhalla među 32. No, bio je to sve samo ne običan meč. Imao je dobar renking, osjećao se odlično i trenirao kao nikad.
I danas kroz snove dođe Rio
Za te Igre se pripremao mjesec i pol dana, dva ili tri treninga dnevno, trener Zvonimir Korenić znao mu je reći da uspori.
- U jednom trenutku u Zagrebu su me ulovila leđa. Išao sam kod liječnika, ali danas znam da nisam imao adekvatnu liječničku pomoć. Da jesam vjerojatno bih se uspio vratiti, to jest ne bih imao problema u Riju. Na kraju su me leđa opet ulovila i to gotovo pred meč. Nisam se mogao pomaknuti, Drinkhall me dobio lagano, nisam mogao ništa. Toliko sam bio tužan da je to teško prepričati. Baš sam puno uložio za te Igre - prisjetit će se Gaćina.
Što je najbolje ždrijeb je bio odličan, da je dobio Drinkhalla išao bi na legendarnog Bjelorusa Samsonova, s kojim je imao dobar skor te sezone. Dobio ga je tri ili četiri puta. Uz to se dobro osjećao, u odličnoj formi.
- I danas mi kroz snove prođe taj Rio...
Na kraju je donekle utjehu pronašao tako što je posjetio Corcovado, planinu u središnjem dijelu Rio de Janeira na kojoj se nalazi kip Isusa Iskupitelja. No, nije bio od volje te je želio doma što prije.
Posljednje Igre, u Tokiju 2021. isto ne pamti nešto posebno. Ispao je u prvom nastupu od Francuza Lebessona, prva dva seta su bila gusta, u trećem je ispustio 10:8, u četvrtom 10:7. No, da je i prošao čekao bi ga Fan Zhendong. Jedan iz plejade najjačih Kineza, u pravilu to znači - poraz.
- Bile su to čudne Igre, nisi smio nigdje ići, morali smo konstantno biti pod maskama i vani na zraku, a nije bilo gledatelja. Šteta, jer bi atmosfera u Japanu bila odlična, ovako je bila čudno.
Rekord može pasti u 46. godini
U ekipnom dijelu Hrvatska je poražena od Tajvana (3:0) u osmini finala.
U Parizu, na sreću, toga neće biti, gdje će Hrvatska opet biti zastupljena u ekipnom i pojedinačnom dijelu. Jedina želja Gaćini i ostatku društva je da se izbjegne Kina, sa svima ostalima se može igrati. Također, u Pariz će opet imati podršku obitelji, ovaj put će ga bodriti i stariji sin.
- Znamo što nas čeka, odradili smo dobre pripreme, dok znamo da u ovakvim natjecanjima nema štednje, ulaziš u arenu s ciljem da “pogineš” za pobjedu. Zdrav sam i dobro se osjećam, na pripremama se nisam šparao. I kad te nešto zateže uvijek postoji opcija što se može raditi, servis, prijem servisa. Treninzi ti daju prevagu u ključnim trenucima, mirniju glavu koju stječeš radom na treningu. Bitno da se dobro osjećam i da sam zdrav, zatezanja i upala uvijek ima, ali moj cilj je da spriječim moguće ozljede.
Neće me zaobići, ali uvijek tražim načina kako ih spriječiti. Dobro se hranim, pazim na spavanje, jedino je sada to izazovnije dok su djeca mala, ha-ha.
No, Pariz ne bi trebale biti njegove zadnje Igre. Vidi se i u Los Angelesu za četiri godine.
- Vidim itekako, ako ću biti zdrav, naravno - ispalio je kao iz topa.
To bi mu bile šeste Igre, Primorac ih ima sedam. Što je najbolje iz istog su grada, praktički susjedi.
- Obojica smo s Voštarnice, dijeli nas 100 metara zračne linije. U čemu je ključ dugotrajnosti? Uh, ne znam. Zoki je cijeli život bio veliki radnik, proveo sam dobar dio karijere s njim i znam koliki je bio profesionalac i koliko je ulagao. Takav sam i ja. Mogu li izjednačiti njegov rekord? Tada bi imao 46. godina, no nikad ne reci nikad. U Los Angeles ću probati, ali ovo je, zasad, predaleko...