Fran Peterlin (26), hrvatski odbojkaški reprezentativac, pamtit će pandemiju koronavirusa dok je živ. Jer toj napasti zvanoj još i COVID-19 nije bilo dovoljno što ga je zatvorila u četiri kućna zida, umjesto dvorane i treninga, nego mu se još toliko umiješala u život pa mu je i svadbu odgodila!
- Stvarno, ovu ću pandemiju zapamtiti za cijeli život - smije se ipak dobro raspoloženi Fran, koji taj potez prirode nije shvatio i kao prst upozorenja, već naprotiv, kao mogućnost da još malo “poradi na svečanosti za cijeli život”. Jer, on i njegova Katarina odavno su zajedno i brak je logičan nastavak veze.
- Imali smo odavno zakazan termin u petak 1. svibnja za svadbu, ali smo je, nažalost, morali odgoditi zbog pandemije. To smo planirali mjesecima unaprijed, zbog mojih slobodnih terminima nakon prvenstva Slovenije, jer igram u Salonitu Anhovo, a prije reprezentativnih priprema za Srebrnu europsku ligu. Nažalost, sve ostalo je propalo, prvenstvo u Sloveniji je prekinuto, priprema reprezentacije neće biti, kao ni Europske lige - mirno to prihvaća Fran, koji na Aspiri studira sportski menadžment pa se sada, dok nema treninga ni natjecanja, više posvetio učenju.
Dan za 15-ak lokacija
I humanitarnom radu...
- Odmah nakon potresa braća i ja htjeli smo otići u bolnice i pomagati kao volonteri, ali mama se prestrašila zbog korone pa nam nije dopustila, pa smo se onda uključili u volontiranje u zagrebačkom Caritasu, na što je ipak pristala. Nismo mogli samo sjediti i ležati besposleni doma, htjeli smo nešto učiniti za zajednicu. Tim više što je i nas dobro zdrmao potres, malo su popucali stropovi, ali ništa strašno u odnosu na okolne kuće s kojih su padali dimnjaci i žbuka i koje imaju znatno veća oštećenja.
Kako ste to pomagali?
- Raznosili smo pakete koji su skupljeni donacijama i nosili ljudima kojima je to bilo potrebno, koji nisu imali što jesti, kojima su kuće stradale u potresu. Te smo pakete s hranom razvozili po cijelom gradu, od Sesveta preko Novog Zagreba do Gajnica, ali i u Studentski dom Cvjetno, gdje su mnoge obitelji koje su ostale bez doma zbog potresa. Još smo uključeni u akciju, zovu nas iz Caritasa kada nas trebaju, do sada smo bili pet puta. Obiđe se cijeli grad, 15-ak lokacija, i potraje skoro cijeli dan. Ali, nije to nikakav napor kada vidiš sreću ljudi kada im doneseš paket s nužnim namirnicama, koji žive u groznim uvjetima, i kada vidiš i osjetiš njihovu zahvalnost.
Još kada bi znali da im je paket uručio hrvatski odbojkaški reprezentativac... Je li vas možda netko prepoznao?
- Ma ne, nisam ja toliko poznat, samo užem krugu ljudi koji vole odbojku. A i nosili smo maske, tako i da me slučajno netko zna, ne bi me prepoznao - skroman je kao i uvijek Fran, kojem ovo nije prvo humanitarno djelovanje...
Rođen na Veliku Gospu
- Nekoliko sam puta sudjelovao u Hrvatskom Caritasu na božićnim akcijama i sličnim manifestacijama. Zapravo, mi smo volonterska obitelj, vjernici, nama je to potpuno normalno i prirodno, volimo pomagati ljudima. Tata radi kao profesionalac u Hrvatskom Caritasu i tu je zapravo sve krenulo, iako smo se u ovu posljednju akciju u zagrebačkom Caritasu prijavili nevezano za njega. Velika smo obitelj, ima nas petero, četiri brata i sestra, Jana, koja se već udala. Andrej je najmlađi, ima 17 godina, i on kao i ja igra odbojku, on je u Medicinar Trnju, a tu su još Damjan i Viktor.
Složna obitelj Peterlin, Fran i nije mogao ispasti drugačiji, sjajan odbojkaš rođen na blagdan Velike Gospe. Slučajno?