Bilo je prohladno proljetno jutro 2007. u Berlinu. Prenuo se iz sna, nabrzaka odjenuo te krenuo u svoju ritualnu jutarnju trkačku rutinu. Do znamenitog Tiergartena dijelio ga je jedan semafor. Sve je nalikovalo na jutro kao i svako drugo. A onda... šok!
- Čekao sam zeleno te čim se upalilo zakoračio sam na zebru. Počeo sam trčati i kada sam stigao na pola, s lijeve je strane dojurio automobil i osjetio sam strahovit udar na svoju potkoljenicu. Zavrtio sam se, odletio tri metra u zrak te se ramenom stropoštao na haubu. U času sam znao, “sada je stvarno gotovo”...
Ilhan Mansiz odmah je prevezen u bolnicu, gdje je hitno podvrgnut operaciji. Bio mu je to već osmi (!) zahvat na koljenu. A u ugovoru s Herthom jasno je stajalo: “Ako stranka još jednom ozlijedi koljeno, ugovor se poništava.”
Tako je i bilo. Kasnije se još jednom pokušao vratiti, ali...
- Bio sam u Münchenu, trenirao sa Zehcigerima, ali nakon nekoliko treninga svi smo se pogledali i shvatili da nema smisla, jednostavno nema smisla...
Sjeo je sa strane i odvrtio film karijere. Koja je mogla biti bitno grandioznija da je imao čelik umjesto stakla u koljenima. No i ovako, na platnu njegovih zjenica vrtila se lijepa rola: dvije božanstvene godine u Bešiktašu te potom Mundial u Južnoj Koreji i Japanu, gdje je osvojio broncu, postigao zlatni gol Senegalu za prolazak u polufinale te lob preko Roberta Carlosa, koji ga proslavio, po kojem će ostati upamćen. Hepiend ipak potpisuje utakmica za treće mjesto i dva pogotka Južnoj Koreji za najznačajniji turski nogometni rezultat u povijesti.
Za osam operacija, i nije loše, zar ne?
- Pogodak Robertu Carlosu ipak je definirao moju postkarijeru. Nije mi on bio jedini takav u karijeri, ali samo je taj postignut preko Carlosa - smije se.
Danas, sedam godina nakon naleta automobila i kraja (prve) karijere Ilhan Mansiz je - klizač plesnih parova. Film je, dakle, dobio nastavak, dobiva konture blockbustera. Odličnog blockbustera...
- Bio sam pozvan u tursku inačicu Kliži sa zvijezdama (Buzda Dans), gdje mi je za partnericu određena Olga Bestandigova.
Inače slovačka klizačica parova. Romantični dio filma lako je razaznati: Ilhan i Olga se zaljubljuju, a ljubav ga odlučuje na novu karijeru, karijeru klizača.
- Uvijek sam mislio da ću nakon nogometa krenuti u novi sportski izazov, ali klizanje... Da je netko rekao...
I jest, srce je kazalo...
- Počeo sam prije tri godine, tada sam zapravo zakoračio na led. I ni jednu nogometnu tehniku nisam mogao iskoristiti, baš ni jednu! Koljeno je plesalo zajedno sa mnom, ali uz jogu, balet, teretanu i led, prevladao sam probleme.
I, kao i svaki dobar film, poslao jasnu i glasnu poruku:
- Nismo uspjeli stići do Sočija (ZOI), što nam je bila velika želja, a evo sada je i Zlatna pirueta, tzv. challenge serija za odlazak na Europsko prvenstvo u Bratislavu, u zemlju moje Olge. To bi bilo zaista krasno, premda postoji samo jedan motiv: Olga i ja želimo zapravo biti uzor i pokazati ljudima da se ne boje izazova. Želimo im dati do znanja da zaista u životu mogu ostvariti sve što žele, samo ako se jako potrude. I vjeruju - zaključila je glavna zvijezda Zlatne piruete.
Nogometaš, klizač i glavni junak potresne drame s romantičnim hepiendom.