IVICA KOSTELIĆ 'Oni koji odlaze na vrhuncu karijere nisu pravi sportaši'

Ovog proljeća bi se blagdansko raspoloženje moglo i doslovno povezati s Ivicom Kostelićem. Kako će jedan od najvećih hrvatskih sportaša “uskrsnuti” nakon posljednje operacije...

- Ohrabrujuće je što se radilo o relativno laganoj operaciji, čišćenju koljena.

Vijest o novom zahvatu bacila nas je dva mjeseca unatrag i razgovor uoči sljemenske utrke. “Nova opracija značila bi kraj karijere”, rekao je tada.

- Razlika je što je koljeno ostalo kakvo je bilo, na operaciju nisam morao zbog ozljede. Niti sam je mogao izbjeći jer stanje u kojem sam bio, u najgorem slučaju, završava s gubitkom noge.

Bude li oporavak koji obuhvaća i rehabilitaciju u Daruvarskim toplicama tekao očekivano, Ivica će stati na skije oko 20. travnja.

- Velika je vjerojatnost da će to biti moja posljednja sezona. Neću ništa unaprijed najavljivati jer ne želim veliki oproštaj, niti zamišljam kraj na takav način. I u svojoj posljednjoj utrci želim se natjecati.

Posljednja sezona

Osim što bi trebala biti posljednja, sezona će ponuditi još posebnosti...

- Nikada nisam stavio težište na samo jednu disciplinu i iznimno me zanima kako će ispasti. Sigurno mogu biti bolji nego što sam sada, ali ne mogu se izraziti u brojkama.

Danas je već svima jasno da Kostelić nije tip koji se želi oprostiti na vrhuncu ili nakon prvih naznaka slabijih rezultata. Njegovo pogonsko gorivo je nešto sasvim drugačije.

- Jedno su iznimne situacije kao Janičina čija je bol bila neizdrživa, ali onaj tko odlazi na vrhuncu bez da ga nešto priječi u nastavku karijere, pokazuje da nije volio sport. Zanimalo ga je nešto drugo i nije šampion. Skijao bih se do Olimpijskih igara da nemam problema s koljenom. Teško je ostati motiviran i uživati ako nemaš zadovoljstva, a njega mi uništava bol. Malo je dana kada me nije boljelo.

Reći će da ga ne smetaju rasprave o kraju karijere, ali naglašava da mu je žao što ga većina ne razumije. Odgovorit će mnogima koji mu se obraćaju putem Facebooka. Razlozi za odlazak su bol koja smanjuje uživanje, nemogućnost ostvarivanja vrhunskih rezultata i skijanja u svim disciplinama, supruga i petomjesečni sinčić Ivan, bojazan od života poslije karijere...

Dirnut sam podrškom

U razgovoru vođenom između dvije runde rehabilitacijskih vježbi dotaknuo se većine razloga, a započeo je s argumentom “za”.

- Na žalost, i u vašim člancima, kao i u većini drugih, primijetio sam malo podcjenjivački odnos prema mom ostanku u skijanju. Žao mi je što većina nikada nije razumjela ono što smo radili i njima ne mogu ispričati o čemu se radi. Razlog zbog kojeg nastavljam nije mističan, a javnosti mi ga je najlakše objasniti kao ljubav. Rezultati su jako važni, ali nisu na prvom mjestu i to je moj stav. Uvijek su me privlačili ljudi koji se bave onime što je njihova strast.

Nerazumijevanje motiva ne znači da se žali na status.

- Ma kakvi, nisam podcijenjen u Hrvatskoj. Dirnut sam potporom ljudi i oni me pokreću. Nisam niti zamišljao da bih mogao imati podršku u takvim razmjerima.

Većini štovatelja je teško kada ga vidi ozlijeđenog ili s bolnom grimasom.

- Operacije nisu ništa za nastavak života, a ja ne riskiram smrtnu ozljedu. Bol nije lijepa, ali šampionski duh se temelji na izdržljivosti, savladavanju prepreka. Moglo bi ispasti pomalo glupo, neskromno, ali šampion se postaje isključivo ako u svakom trenutku daješ sve od sebe i zato ih na svijetu ima jako malo. Kada si na svom putu sve postigao na teži način, borbom, onda jednog dana, kada postaneš majstor svoga posla, postaneš i otporan na nevolje. Kada ti to postane odgovor na svaku prepreku, onda si sigurno dosegao najviše što možeš doseći. Moje samopouzdanje ne hrane rezultati nego misao da mogu bolje skijati i to je prepreka koju želim savladati. Predao bih se da ne mogu hodati, ali bol je još uvijek samo prepreka i izbor je na meni. Zamislite da sam 1998. nakon moje prve operacije odustao, a tih dana, kada su stradali križni ligamenti, mislio sam da je to moj kraj - upitao se Ivica.

Proširena obitelj je nešto novo u Ivičinom životu.

- Ne vjerujem da ću biti zakinut za neponovljiva iskustva. Ako Bog da, moja obitelj je stvar budućnosti. Ovo što sada radim je jedna era koja ide prema završetku. Ne mislim da ću propustiti bilo što bitno jer se radi o godini, dvije. To je, daj Bože, jedna buduća era.

Sport je izvrsnost

Novi izazov koji ga čeka je život nakon karijere. Počeo se pripremati...

- Prestanak nije lagana stvar, ali ne osjećam strah. Zanima me što se nalazi iza tih vrata. Imam puno interesa i ne vjerujem da ću biti izgubljen, iako je skijanje asocijalan sport. Važno je da imam dobru obitelj koja mi je glavni stup u životu. Nadam se da ću pronaći nešto u čemu bih i dalje skijao, ali ne bih bio trener. Nemam konkretnu ideju, iskristalizirat će se za godinu dana.

Ne smatra niti da je zakinut što se tiče zarade u karijeri, iako će ponovno istaknuti da je skijanje slabo plaćen sport. Nasmijao se na podatak da će boksači Floyd Mayweather i Manny Pacquiao za jedan meč podijeliti između 200 i 300 milijuna dolara.

- Ha, ha... Pretjerani iznos, ali boksači krvavo zarađuju svoj novac. Doslovno. Uvijek se sjetim golfa kao sporta u kojem je financijski dobitak puno precjenjeniji u odnosu na sportsku vrijednost. Golf je veća sportska prevara, dok borilački sportovi, kao i skijanje, imaju u sebi puno rizika i zato ih cijenim. Skijanje je slabo plaćen sport, ali osobno nisam zakinut i aktivnost nakon karijere neću izabrati zbog novca nego gušta. I u sezoni kakva je bila prošla mogao sam zaraditi, ali ne zbog rezultata nego onoga što jesam, što sam ranije ostvario.

Ivičinim odlaskom završit će doba svestranih skijaša. Svojim shvaćanjem skijanja prekinuo je dominaciju brzinaca u Svjetskom kupu. Naslijedio ga je vrsni tehničar Marcel Hirscher.

- Puno je teže dominirati u tehničkim disciplinama, ali ne mogu reći da mi je drago što je pobijedio takav skijaš umjesto specijalista za brze discipline. Niti jedno ni drugo nije najvrednije u skijanju. Jedino je svestranost stvarno teška. Sve ostalo je manje impresivno, vuče prema osrednjosti i to je smrt skijanja. Stenmark meni nije impresivan, uzori su mi Girardelli i Aamodt. Da Tinu Maze probudite u ponoć bila bi vrednija skijašica od Fenninger. Sport je izvrsnost, a ne prosječnost. U košarci se trica udaljava od koša, kako bi bilo još teže, a u skijanju se stvari olakšavaju. Sport je citius, altius, fortius, a to se gubi u skijanju.