IVICA KOSTELIĆ OTVORENO ZA SN O KONTROVERZNOJ ODLUCI: 'Ovo je sabotaža skijanja! Da mi je to netko rekao prije 15 godina, zvučalo bi mi nevjerojatno!'

Nesputano veselje, suze i čvrsti, najčvršći zagrljaj s Janicom u Torinu 2006. Četiri godine kasnije u Vancouveru emocije nisu toliko kipjele iz njega, ali sreća je bila opipljiva. Baš kao i u Sočiju 2014. kad je znao da je stigao do kraja svog olimpijskog puta. Ivica Kostelić se četiri puta penjao na olimpijska postolja, tri puta u kombinaciji. I sva tri puta da bi oko vrata primio olimpijsko srebro.

Kombinacija je bila i ostala disciplina koja je Kostelićima bila iznimno bitna, kombinacija kao dokaz skijaške svestranosti. Od prvih dana misao vodilja u skijaškom razvijanju, a veliki “kombinatorci”, skijaši i skijašice koji su uspijevali biti podjednako dobri i u tehničkim i u brzim disciplinama, poput Kjetila Andrea Aamodta, bili su im skijaški uzori.

Godinama se Ivica jasno i glasno izražavao protiv ukidanja kombinacije, ali malo po malo ona je nestajala, a sad se čini kao da smo došli do kraja puta. Koliko teško vam to pada?

Miješaju se osjećaji

- To je veliki gubitak za skijanje, ali i za olimpizam. Kombinacija nije obična disciplina; ona je simbol alpskog skijanja kao sporta koji obuhvaća više disciplina, a samo ih kombinacija stavlja sve pod isti nazivnik. Da mi je netko prije petnaest-dvadeset godina rekao da će se kombinacija ukinuti, zvučalo bi mi nevjerojatno. No, danas mi se čini da su mnoge odluke i tendencije ni više ni manje nego sabotaža skijanja, odnosno prilagodba tog sporta mediokritetima što je, naravno, smrt za sport, a prekrajanje kombinacije od 2005. naovamo je na tragu toga. Zato je istodobno porasla važnost PR-a i prodavatelja magle jer sad moraju prodati osrednjost kao izvrsnost. S druge strane, kada sam čuo da bi se na olimpijskim igrama trebalo ukinuti hrvanje, onda se nisam više toliko čudio što žele ukinuti alpsku kombinaciju.

Facebook

Dva osvajača pet olimpijskih medalja u kombinaciji - Ivica Kostelić i Benjamin Raich u Pjongčangu ovaj tjedan

Kakav je osjećaj biti na Igrama prvi put izvan sportske arene, je li vas uhvatila sjeta, nostalgija, miješaju li se osjećaji ili uspijevate biti mirni?

- Ponekad se miješaju osjećaji, ali ostajem miran jer znam da tijelo više nije u stanju poduprijeti razinu na kojoj bih se želio natjecati.

U utorak su podijeljene prve muške skijaške medalje u Pjongčangu, je li vam prošao kroz glavu neki od vaših srebrnih nastupa u Torinu, Vancouveru, Sočiju...

- Pokušao sam Natku Zrnčić-Dimu i Filipu Zubčiću prenijeti neka svoja iskustva s tih utrka - dobili smo zapravo “zaobilazni” odgovor.

Nije bilo iznenađenja

Jeste li očekivali ovakav rasplet kombinacije, je li vas netko iznenadio?

- Ne, nije bilo iznenađenja, svi osvajači bili su favoriti za medalje.

A Marcel Hirscher sad ima i jedino što mu je nedostajalo - olimpijsko zlato. Može li se njega smatrati najvećim svih vremena s obzirom na šest uzastopnih Globusa ili je jednostavno nemoguće rangirati skijaše iz različitih razdoblja i različitih skijaških orijentacija?

- Hirscher je bez sumnje jedan od najvećih svih vremena, a tko je najveći, može biti predmet diskusije i mislim da ne bismo mogli izabrati samo jednoga. Svestranost je, po meni, najvredniji kriterij. Samo pet skijaša uspjelo je ostvariti pobjede u svih pet disciplina - Marc Girardelli, Pirmin Zurbriggen, Kjetil Andre Aamodt, Günther Mader i Bode Miller. Po meni, oni su ispred ostalih. Lijepo je vidjeti savršenog tehničara poput Stenmarka ili glajtera kao što je bio Alphand. Ali pokažite mi čovjeka koji može i jedno i drugo, koji je svladao sve što je planina stavila pred njega. Takvih je jako malo zato što je to najteže.

Zagrljaj u Torinu

Koga biste vi izabrali u nekih Top 5 najboljih svih vremena po svom ukusu?

- Odgovorio sam u prošlom pitanju. Eventualno bi se tu negdje trebali naći Jean-Cloude Killy i Karl Schranz.

Prošli ste Salt Lake City, Torino, Vancouver i Soči kao natjecatelj, u Pjongčangu je prvih dana glavna tema velika hladnoća. Koliko ona i posebno vjetar smetaju, koliko utječu na kvalitetu izvedbi?

- Hladnoća je sveprisutna u zimskim sportovima na otvorenom. Ostati zagrijan usprkos hladnoći je od odlučujuće važnosti za rezultat i za izbjegavanje ozljeda. Vjetar je, pak, faktor sreće, ponekad je na tvojoj strani, ponekad ne.

Janica je uoči Pjongčanga rekla da je njezina najemotivnija olimpijska medalja - bez obzira na njezina zlata - vaše srebro iz Torina. Koja je vama ili ih nikad niste rangirali ni u osjećajnom smislu?

- Jednom sam rekao da je uspoređivati olimpijske medalje isto kao i uspoređivati vlastitu djecu. Svaku od njih voliš jednako i svaka ima svoju posebnost. Torino je došao kao ostvarenje sna poslije dugog i teškog puta, Vancouver je donio dvije medalje, a Soči je iz mene izvukao sve što sam još mogao dati. Svaka je bila emotivna na svoj način, ali je činjenica da je najljepši trenutak bio zagrljaj s Janicom u Torinu.