Odličnu igru u obrani u prvi plan je stavio i Ereš koji je prošle sezone branio u Spačvi iz Vinkovaca.
- Bila je ključan faktor za nas na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj. Izbornik Dominiković ju je forsirao i dogovorili smo se od početka priprema da ćemo svu igru bazirati na obrani. Iz nje smo vukli kontru i polukontru i za mene je to bio jedan veliki plus što sam završio pri vrhu prema broju obranjenih udaraca - ističe za početak još jedan rukometaš koji je krenuo iz Ljubuškog.
Protiv svih isto
Zaista valja naglasiti kako je Ereš ispred sebe imao odličnu obranu. Od tuda i toliko obrana udaraca s velike distance, ali valja naglasiti kako je bio u malom hendikepu u odnosu na konkurenciju. Ivan Panjan brani kod izbornika Dominikovića u Sesvetama i više mu je na oku, ali Ereš je bio bolji u datom trenutku i zasluženo je u Španjolskoj ponio vratarsku jedinicu.
Kako je turnir odmicao, i on je imao više samopouzdanja što se vidjelo po govoru njegova tijela i načinu slavlja obrana s klupom. Doživljavao je sve vrlo emotivno, kao i ostali mu suigrači, a na kraju su sve uspjeli naplatiti srebrnom medaljom, prvom hrvatskom u povijesti.
- Nismo imali nekog velikog pritiska na svojim leđima. Rekli smo sami sebi da idemo korak po korak i ušli smo u svaku utakmicu bez podcjenjivanja protivnika, od dvoboja protiv Kosova na startu pa do Bahreina i posljednje utakmice u skupini protiv Portugala gdje smo skoro pa već osigurali prvo mjesto. Istim ritmom smo nastavili u nokaut fazi i to nas je na kraju dovelo do finala - skromno će Ereš uz dodatak:
- Opet smo izgubili od Francuza, ali ja sam preponosan na ovu generaciju koju su mnogi otpisali prije ovog turnira i velika im zahvala na ove predivne četiri godine koje sam proveo s njima.
Ereša je rukometni put iz ljubuškog Izviđača prvo odveo u vinkovačku Spačvu, sada već stabilnog hrvatskog premijerligaša. Tamo je odličnim obranama bio na radaru reprezentacije, skupljao iskustvo koje mu je dobro došlo na SP-u u Španjolskoj.
- Za svakog mladog igrača je najvažnije imati veliku minutažu. Ja sam iz Ljubuškog otišao put Vinkovaca najviše zbog te minutaže. Liga je bila kvalitetna, puna mladih igrača i znao sam da ću svojim predstavama tamo izboriti mjesto u reprezentaciji te sam to ostvario. Urodilo je to i nestvarnim transferom u Berlin i nadam se da ću u Njemačkoj iskoristiti sve prilike koje mi se pružaju za rad i razvoj i da se što bolje formiram u kompletnog vratara - priznao je Ereš po kojega su prije mjesec dana senzacionalno došle Lisice iz Berlina.
Sve će mi biti novo
Predstavio ga je Bob Hanning, alfa i omega kluba, ali i glavni operativac njemačke reprezentacije. Njegova riječ posebno se štuje u njemačkom rukometnom eteru, a na predstavljanju novog vratara je kazao:
- Zadovoljstvo nam je pozdraviti dolazak jednog od najvećih mladih hrvatskih vratara u Berlinu. Uvjereni smo da Ivan može zatvoriti prazninu koju je ostavio reprezentativni vratar Fredrik Genz.
On odlazi u TUSEM Essen, a na vratima se dugo neće zadržati ni Silvio Heinevetter koji nakon sljedeće sezone odlazi u redove Melsungena. Do tada će zajedno s Malteom Semischom činiti duo vratara u Berlinu, dok će Ereš igrati za drugu momčad, a trenirati s Jakovom Gojunom, Stipom Mandalinićem i Markom Kopljarom u prvoj momčadi.
- Ima malo treme, moram priznati. Sve je to novo za mene, novi je jezik, nova momčad, ali uvijek sam se borio za nove osobne pobjede i na sve gledam kao na novu utakmicu u životu. Želim odigrati što bolje i ostvariti napredak za svoju karijeri - rekao je Ereš koji je znakovitu izjavu dao kada je potpisao za Füchse.
Zna se glavni cilj
- Bilo je trenutaka kad sam mogao preskočiti stepenicu otići ranije za neku financijski izdašniju ponudu ali sad mi je drago da sam slušao savjete trenera Spačve Josipa Mečića, ustrajao, afirmirao se.
To mu se višestruko vratilo, a napretkom koji je pokazao naziru se konture seniorske nacionalne vrste.
- U reprezentaciji smo malo pričali o tome jer smo izlazna generacija i nema spora da je svima to glavni cilj. Što se mene tiče, u reprezentaciji je ispred puno dobrih vratara, prije svega Šego, Ivić i Ašanin, ali ne želim ni dalje nabrajati da slučajno nekog ne zaboravim. Ima dosta momaka koji su trenutno ispred mene, ali ja se nadam da ću svojim trudom i zalaganjem kad-tad doći do reprezentacije i da će izbornik uputiti poziv.
Ako Ereš ovako nastavi, u to nema sumnje
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....