StoryEditor
 Bruno Konjevic / CROPIX
VELIKI ZAOKRET

IZ KIMONA U BIJELU KUTU Hrvatska reprezentativka u 25. godini završila uspješnu sportsku karijeru

Autor: Dean BauerObjavljeno: 01. lipanj 2016. 21:35

Prošle je godine osvojila ekipni naslov prvakinje Europe. Prije šest godina bila je prvakinja Europe do 21 godine, prvakinja države posljednji put prije tri godine. Ima samo 25, ali okončala je karijeru. Marini Sumić nedavni nastup na EP u Montreauxu bio je posljednji uopće.

- A ne, ne! Ne premišljam se. Kada donesem odluku, onda to tako i bude - odmah je u začetku svaku moguću dvojbu glede kraja ili ipak nastavka karijere otklonila mlada Zagrepčanka.

- Rekla sam u biti još i prije odlaska na EP u Montreauxu da će mi to biti posljednje natjecanje, bez obzira na sve. Istina da su emocije malo uzdrmane sada jer su mi cure i dečki iz reprezentacije ondje još, u Švicarskoj napravile emotivan ispraćaj, ali to je to. Kraj.

Kakav je to bio emotivan ispraćaj?

- Cijelo vrijeme smo se tamo zezali da mi je ovo posljednje natjecanje, da ću sigurno napraviti neku glupost, pa nek’ me izbace iz reprezentacije. Zafrkancija.Posljednjeg dana na večeri ugasila su se svjetla, došla je torta i još ja velim “pa nije nikome rođendan”. Na što su mi rekli da u biti i je jer mi je danas prvi dan ostatka života, prvi dan “penzije”. Na torti samo dvije svijeće, što je isto simbolika jer je moja karijera protekla u znaku 2. mjesta. Uvijek srebro, vječna druga. Bilo je lijepo, malo i suza od mnogih.

Moljenje krunice

Osim vaših, čije još?

- Od sestara Zaninović. Istog trena smo kliknule, prihvatile su me u reprezentaciji, iako sam bila daleko najmlađa kada sam došla. Onda Martina Zubčić, koja mi je jedna od najboljih prijateljica, družimo se i izvan taekwondoa.

Jedno je vrlo zanimljivo s vašim nastupom na EP. Naime, izbornik Toni Tomas je navodno rekao da će vas voditi na to natjecanje neovisno u kakvoj formi i zdravlja bili, što je doista raritetno u sportu ako je istina.

- Dva mjeseca ranije su mi puknuli prednji križni ligamenti, plus napuknuli lateralni i kolateralni. To je jako teška ozljeda, ali izbornik Tomas je odmah rekao, “ako želiš ići, ideš. Ako ćeš se boriti 10 sekundi samo, nema veze, ideš”. Na kraju je to ispalo puno bolje jer sam uspjela doći do borbe za medalju. Priznao mi je i trener da mu je srce bilo u petama u svakoj borbi. Poslije prve mi je rekao, “ne moraš se više boriti, za mene je ovo dovoljno”. Ja sam rekla da idem dalje, a cure su sve na tribinama molile krunicu dok sam se borila. Da se slučajne ne raspadnem, da koljeno ne ispadne.

U redu, shvaćamo sada narav teške ozljede, ali u 25. godini okončavati karijeru nije tipično. Zašto?

- U režimu reprezentacije sam još od 2005. Od kadeta naovamo bila sam na svim prvenstvima, osvajala sam medalje i to je sve lijepo, ali jednostavno sam istrošena. Jedini sportski cilj mi je bio otići na OI. Na žalost, to nisam uspjela, ali nije to sad najgora stvar na svijetu. Međutim, ići u još četiri godine mukotrpne borbe... ne, nemam više snage. Taekwondo je uz to postao jako brutalan sport u svakom smislu. Fizičkom, psihičkom i financijskom. Neku veliku potporu nemam, a istodobno studiram stomatologiju, što je iznimno teško, posebno ako trenirate dvaput dnevno, pa te nema tjednima, mjesecima ako su natjecanja, pripreme... Zbog sporta sam već jednu godinu izgubila i ne bi više.

Nema odustajanja

Oni koji bolje poznaju Marinu i više prate njezin sport, za mladu buduću stomatologinju će reći da je bila spiritus movens reprezentacije, ona koja je stvarala atmosferu.

- Govorili bi da sam dobri duh reprezentacije, zato je odmah pala ponuda da im budem ubuduće voditeljica puta. Ne znaju što će bez mene. U redu, sad malo pretjerujem, haha-ha.

Kada si odvrtite film posljednjih 11 godina, što vam je taekwondo, sport donio? Ne govorimo o medaljama. Je li vas nečemu naučio, možda i otežao?

- Jednom me sigurno naučio. Nikad ne odustajati!

Gdje se vidite sutra?

- Na četvrtoj sam godini stomatologije, dakle, želim diplomirati i potom početi raditi i usavršavati se u tom poslu. Jednako kako sam to radila u taekwondou. Sport ostaje u meni, ali... pa, možda je sad vrijeme za jogu. Za neki ženski sport, ha-ha-ha.

Iz Bakua na ispit u Zagreb pa nazad

Postoji zgodna, netipična priča koja zrcali s jedne strane akademsku ozbiljnost, ali i predanost hrvatskoj reprezentaciji. Ona kada ste usred EP iz Bakua otišli na ispit u Zagreb, ali o svom trošku...

- To je bilo prije dvije godine. U posljednjim sam sekundama izgubila finale. Odmah potom sjela sam na prvi let za Zagreb i otišla na ispit. Nisam smjela propustiti taj ispit jer sam godinu ranije tako izgubila godinu. Položila sam i vratila se u Baku. Još mi je profesorica rekla, “eto vidite, kad ste naučili fiziologiju, počeli ste medalje osvajati”.

Zašto ste se vratili na EP kad ste okončali nastup?

- Da navijam za cure! Obećala sam. Makar, ima još nešto. Mi smo ekipa. Tako se valja ponašati jer ako se svatko počne ponašati kako hoće, nastaje rasulo, a nisam se ni na koji način željela izdvajati.

Sportska iskaznica

ZLATO

2015. - Klupsko EP

2010. - EP do 21 u Harkivu

SREBRO

2005. - EP kadeta u Palermu

2007. - EP juniora u Bakuu

2011. - SP u Gyeongjuu

2012. - EP u Manchesteru

2014. - EP u Bakuu

BRONCA

2006. - SP juniora u Vijetnamu

2012. - Svjetski kup, ekipno

2015. - EP u olimpijskim kategorijama

PRVAKINJA HRVATSKE

2012. i 2013.

Linker
01. lipanj 2020 01:32