StoryEditor
 Foto: Ronald Gorsic / CROPIX
NA PRVOJ CRTI

IZ VRHA NAPADA HRVATSKE REPREZENTACIJE NA GRANICU SA SRBIJOM! Posebna priča naše nogometašice koja je zbog egzistencije izabrala 'životni transfer'

NOGOMETAŠICA I GRANIČNA POLICAJKA Izabela Lojna iz Otoka dvije i pol godine u uniformi MUP-a osigurava egzistenciju koju nije moguće riješiti u ženskom nogometu
Autor: Dražen LekšanObjavljeno: 31. ožujak 2020. 23:49

Napadačica hrvatske reprezentacije, stoper u obrani Lijepe Naše! Aktualna je situacija nogometašice Osijeka Izabele Lojne koja je u 48 sati dres najbolje državne vrste zamijenila odorom hrvatske policije, u kojoj je na prvoj crti obrane, odnosno na graničnom prijelazu Bajakovo, gdje kontrolira promet sa susjednom Srbijom.

U izvanrednu situaciju uletjela je neposredno nakon dolaska iz ciparske Larnace, gdje je pogocima u mreži Meksika (1:1) i Finske (3:2) prilično pridonijela osvajanju tamošnjeg međunarodnog turnira Cyprus Women’s Cup. Izbjegla je pri tome karantenu, očito opravdano, jer je na zahtjevnom poslu dulje od dva tjedna, a i dolazila je tada s druge strane svijeta koji nije imao problema s koronavirusom.

Rođena u izbjeglištvu

Uniformu MUP-a 28-godišnja Izabela nosi već dvije i pol godine i time osigurava egzistenciju koju nije moguće riješiti u njezinu sportu.

- Lijepo je bilo zabavljati se sportom koji obožavaš, ali došlo je vrijeme za razmišljanje o budućnosti koju sam vidjela u policiji i nisam požalila zbog toga! Nije mi bio problem položiti relativno zahtjevne testove za upis u školu jer mi je uvijek tjelesna sprema bila na visokoj razini, a i s učenjem teorije je bilo slično tako da sam zaslužila sadašnji profesionalni status i ubrzo poštovanje kolega. Ne pada mi teško ni sadašnja specifična kontrola transportnog prometa koji se tretira na tri načina, uhodali smo se i sve teče bez problema, a nema ni straha iako ne znamo što sve dolazi s druge strane, posebno u epidemiološkom smislu - objasnila je trenutačnu izvanrednu situaciju rođena Puljanka.

U istarskoj metropoli je ugledala svijet 11. svibnja ratne 1992. jer se s prve crte bojišnice Otoka pokraj Vinkovaca moralo otići u izbjeglištvo. U majčinu se naručju vratila u taj vukovarsko-srijemski gradić u kojem, praktički, nije bilo drugog sporta osim nogometa, a i društvo je bilo, uglavnom, muško pa je bilo logično zaigrati s njim.

- Šutiranje lopte nogom privuklo me na prvu, godinama sam s dečkima igrala nogomet ispred kuće. Sa 14 sam došla u NK Otok te dvije godine, zahvaljujući treneru Vladimiru Dragiću, igrala, kažu uspješno, natjecateljske utakmice pionira. U obližnjem je Ivankovu tada bila ženska ekipa kojoj sam pristupila 2008. i postala juniorska reprezentativka, zanimljiva ŽNK-u Osijek nakon prijateljske utakmice. U taj najbolji državni klub došla sam 2010. godine i sljedeće desetljeće ekipno smo bile nedodirljive. Sve do prošle sezone kad je primat otišao u Split te je za mene osobno, ali i za sve ostale djevojke, to postao najteži trenutak u karijeri. U svlačionici vlada obiteljska atmosfera u kojoj smo na putu povratka titule državnog prvaka, neovisno o tome kad će to biti, zadržat ćemo sadašnje prvo mjesto i pokazati da je prošla sezona bila tranzicijska i neće se skoro ponoviti - opisala je Lojna svoj nogometni put.

Za Osijek - 90 golova

Posljednjih 12 pri tome je bila reprezentativka Hrvatske, sedam nastupa imala je u juniorskoj vrsti i 59 u najboljoj seniorskoj, za koju je postigla i 11 pogodaka. Za Osijek je zabila 90, od toga 16 u tekućoj sezoni, u kojoj joj je trener Tihomir Rudež dodijelio poziciju koja joj odgovara najviše.

- Uglavnom sam igrala u napadu, a ponekad i na desnom boku, ali najviše mogu dati na mjestu iza centralnog napadača. Poštujem, međutim, odluke trenera i uvijek dajem maksimum, a da to nije tako sigurno, ne bih zaslužila pozive izbornika. Na svaki ću se odazivati posebno jer na poslu imam dozvolu za reprezentativne aktivnosti, ali, uglavnom, razumijevanje i za klupske tako da vjerujem u brojne kvalitetne nogometne godine. I lijepe, pa će biti teško jednoga dana odvojiti se od terena, ali ću sigurno, na neki način, ostati uz njega. Zapravo dok tijelo ne sugerira suprotno, a to, nadam se, neće biti uskoro - zaključila je Izabela i odjurila u noćnu smjenu.

Linker
29. svibanj 2020 13:37