Gimnastičari su bili među posljednjim sportašima koji su sudjelovali u službenom natjecanju prije nego što su diljem Europe i šire prekinute gotovo sve sportske aktivnosti. U Bakuu je prošli četvrtak počeo turnir Svjetskog kupa na kojem je i Hrvatska imala četvero predstavnika.
Tijana Korent je ušla u finale preskoka, Filipu Udeu to je uspjelo na konju s hvataljkama, Ana Đerek bila je prva rezerva za finale na parteru, a Aurel Benović zauzeo je 16. mjesto na istoj spravi u muškoj konkurenciji. U subotu i nedjelju trebala su se održati finalna nadmetanja, ali u petak navečer stigla je vijest da se Svjetski kup prekida.
- Rečeno nam je da je to zato što u Azerbajdžanu ne postoji ništa što bi nam pomoglo u slučaju da se zarazimo. Prije toga je otkazan i turnir u Dohi, jedno po jedno natjecanje je otpadalo, ali mislila sam da će Baku biti održan do kraja. Međutim, iznenadili su nas - priča Ana Đerek, koja je već u nedjelju popodne bila u svome Splitu.
Povratak je, prema prvotnom planu, bio predviđen za ponedjeljak, ali otkazivanje finala ubrzalo je cijelu priču.
- Tražili smo karte za raniji povratak jer nije bilo smisla ostajati tamo u trenucima kad se u Hrvatskoj situacija mijenja iz sata u sat. Prvo je bilo nekoliko zemalja na onom popisu za izolaciju, sad je taj broj već porastao. Bilo nas je strah i da ne zatvore granice, tako da smo tražili da se što prije vratimo.
Nije ti svejedno
U samoizolaciji, ipak, na kraju nisu završili.
- Nismo dobili nikakve papire o obveznoj izolaciji, jer Azerbajdžan i Katar, preko kojeg smo letjeli, nisu bili na popisu zemalja koje su visoko ugrožene. Nitko nas, znači, ne kontrolira, ali ja sam svakako u samoizolaciji.
Kako je izgledalo putovanje kući, je li bilo psihoze na aerodromima?
- Nije ti svejedno, nisi opušten kao inače, ali opet, nije vladala panika. Pereš ruke, paziš da nisi u prebliskom kontaktu s ljudima, ali opet je nemoguće sve izbjeći. Jer, ako sjednem negdje, ne mogu znati tko je prije mene sjedio na tom mjestu. Samo sam razmišljala o tome da želim što prije doći doma. Koliko god je put dugačak i naporan, htjela sam samo da što prije krenemo i što prije dođemo jer mi je doma ipak lakše. Strah me je bilo da ne ostanem zatvorena u nekoj karanteni, u Dohi ili Bakuu. To bi bilo “ajme”. Radije bih onda u Zagrebu bila u karanteni, samo da sam u Hrvatskoj, bolje nego u nekoj drugoj zemlji, izvan svega.
Ni u Bakuu, kaže, nije bilo panike iako je bilo nezgodnih situacija.
- Svaki put kad bismo ulazili u dvoranu izmjerili bi nam temperaturu. Dvije-tri cure imale su temperaturu iznad 37 stupnjeva i odmah su poslane na nekakve dodatne testove, a jedan je sportaš imao i iznad 38. Čak su mislili da je koronavirus jer je imao simptome, pa su napravili testove. Svima nam je laknulo kad se pokazalo da je negativan. I Kinezi i Talijanke koji su bili tamo prošli su sve testove prije nego što su izašli iz svojih zemalja, pušteni su preko granice jer je to bio Svjetski kup koji se bodovao za Olimpijske igre, pa su imali dobar razlog. Tako da mislim da su svi došli zdravi. Na ulazu u dvoranu bio je i aparat za dezinfekciju, nitko nije prošao da nije dezinficirao ruke.
Panika se, smatra Ana, stvara na internetu.
- Ljudi pišu svašta, zalete se, a ne znaju. To su ljudi koji su možda i po prirodi, po karakteru, paničari i onda stvore paniku tamo gdje je ne treba biti. U Bakuu se nisam previše ni s kim družila, samo s našima, i svi smo OK. Kažem, mislim da su svi tamo bili zdravi, ali ne možeš znati, simptomi se mogu pojaviti sutra, za sedam dana, za dva tjedna.
Još jednom je ponovila da ju je, s obzirom na sve navedeno, iznenadilo kad su organizatori odlučili prekinuti natjecanje.
- Ne znam što ih je na to motiviralo, nadam se da nije bio neki potvrđeni test. A možda i bolje da je tako završilo, jer toliko su natjecanja već otkazali da mislim da će Olimpijske igre sigurno kasniti. Puno je ljudi trebalo letjeti iz Bakua u Dohu, tamo je također trebao biti kvalifikacijski turnir za OI, ali i on je odgođen za lipanj. Tako da mi gimnastičari svoje kvalifikacije, zapravo, ne možemo završiti. Puno je europskih prvenstava također odgođeno, a u mnogim su sportovima to kvalifikacije za OI. Zato i mislim da će, ako se i sve riješi uskoro, Igre ipak kasniti.
Samo da ne otkažu OI
Što se Ane tiče, ona je Tokio osigurala još lani na Svjetskom prvenstvu u Stuttgartu, pa je barem s te strane mirna.
- Sportaš koji još love kartu za Tokio moraju biti u vrhunskoj formi, a onda im otkažu natjecanje. A sad se i dvorane zatvaraju, sve to puno utječe na sportaše. Što se mene tiče, ja sam još i dobro prošla jer ne moram biti u top formi sve ovo vrijeme, s obzirom na to da sam odradila kvalifikacije. Ma, neka se Igre i odgode, to mi je sve OK, samo da ih ne otkažu, to bi mi bilo najgore. Ako ih odgode na mjesec, dva ili tri, nije sve zlo u tome.
Vratimo se još malo na Baku. Koliko je Ana zadovoljna svojom vježbom i plasmanom?
Blizu i kad nisam top
- Mogu puno bolje, to znam, ali opet, to mi je bilo prvo natjecanje nakon pet mjeseci, nisam imala nikakvo testiranje prije. Izbivala sam iz tog natjecateljskog svijeta, a to je poseban svijet, i onda kad me nema tako dugo, baš se teško snalazim prvi put. Uza sve to, koliko god nisam puno dramila zbog korone, u podsvijesti je ipak bila tu. Jer, kad ujutro prvo doznaš da taj gimnastičar ima temperaturu i da misle da je korona, onda se čovjek isprepada. U normalnim okolnostima, ako netko ima temperaturu na natjecanju, samo se on brine, popije tabletu i odradi, a sad smo zbog njegove temperature bili preplašeni jer treniramo u istoj dvorani i na istim spravama. Osim toga, bilo me malo “trta” i da nećemo doći doma, da ćemo negdje na dulje zaglibiti. Ali, sve u svemu, drago mi je jer sam i sa slabijom vježbom bila deveta. Dakle, i kad nisam spremna i kad sam bez natjecanja, na najjačem Svjetskom kupu sam opet tu, blizu ulaska u finale. To je stvarno zadovoljavajuće. Mogla sam odraditi i za 0,2 boda težu vježbu i biti u finalu bez problema.
Ana studira na Učiteljskoj akademiji, školuje se za učiteljicu razredne nastave. Imala je ove godine dosta obveza zbog kojih je manje dolazila u Zagreb na treninge, ali i dalje dobro usklađuje vrhunski sport i obrazovanje.
- Dobro je, sve sam dosad očistila i riješila bez problema. Sad su počela i online predavanja, ne snalazimo se baš ni mi studenti ni profesori, sustavi stalno padaju, tako da će to biti zanimljivo. Ali, inače, nemam problema, meni je na faksu super - veselo je zaključila najbolja hrvatska gimnastičarka.