Evo tog Bercyja, o kojem smo sanjali godinama. Tu smo, treba pobijediti Norvešku za plasman u finale. Da nam je netko prije prvenstva ponudio takav rasplet, odmah bismo pristali na sve.
Nismo izgledali ni sigurno ni dobro u Rouenu, a kad nas je Njemačka razbila, sve je izgledalo i malo gore. No, onda se u Montpellieru slika počela popravljati pa smo pobjedama nad Egiptom i Španjolskom, u kojima je bilo najboljih izvedbi na SP-u, ipak pokazali da ne odustajemo od vrha.
Hrvatska je sve bolja, Norveška nema rejting kao mi, ali igra najbolji rukomet ovdje i zato kada se sve zbroji i oduzme, šanse su 50:50. Hrvatski optimizam se temelji na ipak bitno drukčijim osnovama u odnosu na Poljsku i Riju.
Promijenilo se puno toga, imamo dvije obrane, što nismo imali dosad, ne umaramo Duvnjaka kao što smo ga umarali dosad, imamo Cindrića, koji “jedan na jedan” može probiti svaku obranu, što nismo imali baš, imamo šutersku liniju kakvu dosad nismo imali, koja je u stanju u svakoj utakmici nekoga dokrajčiti. Vidjeli smo kako to rade Mamić, Šebetić, Stepančić, a tek ćemo vidjeti Mandalinića... Imamo i Balića uz momčad, što je neprocjenjivo, kao i raspoloženi Metličić... Puno se toga promijenilo i makar je bilo malo onih koji su vjerovali da je to moguće, eto - moguće je. Nikad nisam bio pesimist...
Opet igramo polufinale, imamo svoje adute, ne bojimo se nikoga i došli smo korak do finala najveće priče posljednjih 20 godina u rukometu, sudara s Francuzima u njihovu hramu u Parizu. Onih istih Francuza koji su nam odnijeli snove u Kölnu, Pekingu, Zagrebu, Beču, Londonu...
Ako se to dogodi, bit će to najbolje što se SP-u dogodilo jer se radi o dvije selekcije koje su svih ovih godine obilježile svjetski rukomet. To je ono kao nekad Ali protiv Fraziera za apsolutnu krunu.
Možemo mi to!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....