Izuzmemo li prvu fazu u statusu trener-igrač u Kärntenu, Nenad Bjelica će u srpnju zaokružiti 15 godina trenerske karijere. Za Osječanina, koji će u kolovozu navršiti 52 godine, slijedi novi izazov u inozemstvu. Trabzonspor je deveti klub u njegovoj karijeri, 7. iz inozemstva, uz dva domaća posla, u Dinamu i Osijeku. Bjelica je do sada radio u Austriji (Kärnten, Lustenau, WAC i bečka Austria), Poljskoj (Lech), Italiji (Spezia) i sada slijedi turska etapa.
Nakon velikog trijumfa u prošlom prvenstvu, s trenerom Avcijem, ove sezone je Trabzonsporova natjecateljska priča kudikamo skromnija. Ispalo se u kvalifikacijama za Ligu prvaka, potom iz grupe Europske lige, u međukolo Konferencijske lige ispali su s Baselom. Avci je abdicirao u ožujku nakon što je izdržao 848 dana na klupi Trabzonspora.
Nenad Bjelica je, hajdemo to tako kazati, trebao jedan ovakav izazovan i inozeman angažman. Trabzonspor je veliki klub u velikoj Turskoj, kakva takva protuteža dominaciji istanbulskih klubova. Galatasaray je osvojio 22, Fenerbahče 19 i Bešiktaš 16 naslova, dok je Trabzonovih 7. Čekali su sedmu titulu čak 38 godina i jasno je da su se "ispuhali" u slavlju, ali i manjku financijske i ine moći da ostanu konkurentni za naslov.
Bjelica je posljednjih deset godina imao promjenjive uspjehe u Lechu, bečkoj Austriji i talijanskom drugoligašu Speziji. S poljskim klubom je u drugoj sezoni bio pri vrhu, ali nije izdržao utrku za naslov, niti je zaključio sezonu na klupi. S Bečanima je ušao u Ligu prvaka (2013.) upravo protiv Dinama, ali nije se duže zadržao na toj klupi (do veljače, 35 utakmica).
Najdojmljivija faza njegove karijere trenera bila je baš u Dinamu, gdje se u pravo vrijeme poklopila kvalitetna igračka ruža i trener koji je prije svega natjecatelj. Bjelica je svoje jedine trofeje osvojio s Modrima (naslove 2018. i 2019., Kup 2018.), ali njegov opus u Maksimiru bit će većeg značaja zbog europskih dosega. Za razliku od domaćeg očekivanog uspjeha s Dinamom, najvažniji je doseg to što je uveo Dinamo 2018/19. u prvo europsko proljeće nakon 50 godina posta u Europskoj ligi! U drugoj sezoni je Bjelica režirao još jedan izvrstan europski pohod, ovaj put u Ligi prvaka. Iako su ispali u grupi, Dinamo je pod Bjelicom bio na korak prezimljavanja u LP.
Nakon otkaza u Dinamu u proljeće 2020., zbog neprihvaćanja volje kluba da se smanje plaće (pandemija), Bjelica se u rujnu, uz velika očekivanja vratio u matični Osijek. No, osim 2. mjesta prve sezone (3. druge sezone), dva neuspjeha u pohodu na Kup, i dva očajna ispadanja u Europi, poremetili su odnose s vodstvom Osijeka. Ono je bilo vidno nezadovoljno rezultatima i cijenom (ulaganja) koju su plaćali u toj Bjeličinoj eri, pa su mu otkazali na početku treće mu sezone.
Nenad Bjelica je u Dinamu pokazao vidne potencijale da natjecateljski kvalitetno iskoristi kadar kojeg je imao. U Osijeku, gdje je stvarao (kao menadžer kluba) kadar po svojem nahođenju, taj natjecateljski iskorak je izostao. Istina je da je Osijek bio drugi i treći, ali s obzirom na ulaganja, ipak se očekivalo da će klubu uspjeti podariti barem "utješni" trofej, Kup i neki profitabilniji rezultat u Konferencijskoj ligi.
S obzirom na to da je od superhvaljenog trenera Dinama, postao mnogima persona non grata, velikim dijelom zbog javnih napada na centre moći HNL-a (mislio na Dinamo i Rijeku prije svega), a u Osijeku nije ispunio očekivanja, jasno je da ovaj angažman u Trabzonsporu predstavlja jako važan ispit odnosno točku njegove karijere. Sukladno naravi Turaka, kojima je najvažniji rezultat, Bjelica bi se mogao pokazati Trabzonu pravi izbor. Trener koji dobro organizira momčad i igra na rezultat mogao bi već u finišu ove sezone podignuti na ljestvici Trabzonspor do mogućeg 4. mjesta, te time uzeti zalet za novu sezonu i više ambicije.
Taj iskorak je potreban i Bjelici, jer se potrošio na domaćim terenima i u svekolikim folklorima Dinama, Osijeka i HNL-a. U Turskoj će biti "samo" trener i ima priliku da to iskoristi kako bi pokazao da je izvukao važne pouke i bliže i dalje trenerske prošlosti...