Bljeskovi se događaju, ali trajati nije nimalo jednostavno! Nije ni Njemačka što je nekad bila

Dražen Pinević

Eto, i to smo dočekali. Jedan njemački klub, istina ženski, i to prvak Njemačke proglasio je stečaj i njegov nastup u Ligi prvakinja je upitan, makar se za Ligu prvakinja prijavio, dao garancije, ima jako dobru ekipu… Oni koji sve to financiraju jednostavno su rekli dosta, ne isplati se. Što će biti, ne zna se, jer sada su poslali pismo EHF-u, pa je EHF uzvratio pismom njemačkom savezu koji je potpisao sudjelovanje Ludwigsburga u Ligi prvakinja ove sezone. Kako će se i gdje će se sve to zaustaviti, teško je reći, ali je izvjesno da za rukomet neće završiti dobro i da smo eto dobili i Njemačku na karti koja je iz godine u godinu sve šira. Nije ni Njemačka što je nekad bila.

Sve je više klubova koji ne mogu pratiti financijske razine teške za rukomet. Bljeskovi se događaju, ali trajati nije nimalo jednostavno. Davno su se ugasili Ciudad Real, Kopenhagen, pa Atletico, pa Vardar, lani je usred sezone nestao ne tako davno europski prvak Vipers iz Kristinsanda u Norveškoj, Kielce je odavno počelo ‘kašljati‘ financijski, krpa se, ali svake godine sve teže, Kolstad se lani zamalo ugasio, pa nakon toga naglo pojeftinio. Između davanja i dobiti, da bi se živjelo na visokoj razini, postoje ozbiljni nesrazmjeri i sve je manje onih koji to mogu i žele pratiti. To je možda i najozbiljnije pitanje europskog, a samim tim i svjetskog rukometa u ovom trenutku.

Nijemci to više ni ne pokušavaju. Njih na životu održava Bundesliga isključivo. No, ako se pomnije poprati budžeti ne rastu vrtoglavo i preko noći. Već godinama su na istim razinama Kiel, Magdeburg, Flensburg, a tu s njima je i aktualni prvak berlinski Füchse. Pokušao se u zanosu uključiti Melsungen, ali ne ide to baš jednostavno.

Barcelona koja je nekad kada je nešto poželjela za to uvijek imala dovoljno sada više ne pokušava ići tim tragom. Čak joj i dolaze najbolji proteklih godina. Jedan svemoćni PSG više ni približno ne troši kao na počecima, makar je to za gazdu El Khelafija džeparac. Montpellier je ostao na razini kao nekad, pa je Nantes koji je malo narastao to bez problema popratio, ali u određenim granicama. Jednostavno, nema smisla trošiti ono što se ne može pokriti. A tu govorimo o tri rukometno moćne države Njemačkoj, Francuskoj i Španjolskoj. Nismo spomenuli Poljsku u kojoj je Kielce daleko od razine prije deset godina.

Trenutno najviše u rukomet ulažu dva mađarska kluba, Veszprem u kojem je to nacionalni projekt i Szeged koji je izuzetno moćan s jakom privredom iza sebe (MOL, OTP Banka, PICK). Veszprem je u ovom trenutku apsolutno izvan konkurencije i to se nimalo ne ustručava pokazati. Pitanje je samo dokad će tako, ne uspije li dotaknuti europski vrh, a to je uvijek upitno i zato to nikad nema garancije. Što poželi Veszprem kupi, tu više ne postoje zapreke i sve se svodi na tih nekoliko europskih utakmica i uspjeh u njima. Je li to s obzirom na ulaganja premalo, to nije pitanje, samo je pitanje tko će i dokad sve to financijski uspjeti pratiti. I tko je sljedeći koji će usporiti.

Kako mi živimo u svemu tome? Realno. Trošimo koliko imamo i koliko možemo. Svi bi htjeli više, ali sve je to zasad samo deklarativno. Pokrijemo se koliko možemo. Svi bi željeli da se možemo boriti za vrhove, ali to niti je jednostavno, niti je realno. I otud uvijek nešto loše, jer nije jednostavno prihvatiti realnost. Naša realnost je reprezentacija, ona je na visokoj razini eto već 30 godina. Nije uvijek prvak, nije uvijek medalja, nije uvijek polufinale, ali je uvijek tu, dobra i prisutna i stvorena baš iz tih klubova koji se nose sa europskim realnostima. I to je veliki uspjeh, samo sve ovisi o tome kako tko na to gleda. E da nam je uloviti tri sezone za napad na vrh i u muškoj i u ženskoj konkurenciji, sve bi bilo lakše, ali tako je kako je. Davno je smišljena ona ‘koliko para, toliko muzike‘.