Danas se može promijeniti sudbina europskog nogometa. Sve osim kraha ideje bi ga uništilo

U četvrtak bi sud Europske unije trebao donijeti pravorijek o tome je li UEFA monopolist u nogometnom svijetu, odnosno imaju li klubovi pravo osnovati tzv. Superligu.

Uoči odluke nadležnog suda pojačani su medijski istupi mnogih protivnika tog elitističkog odvajanja, iako nam se čini da to ne može i neće imati utjecaja na sudski epilog. Naime, politika Europske komisije već se prije svrstala na kontra stranu osnivača Super lige, i teško je očekivati da bi se suci u nekom dramatično drugačijem stavu odlučili zadati možda i smrtonosan udarac nogometu kakvog poznajemo.

O tome je svoje kazao i Karl Heinz Rummenige, legenda Bayerna i Intera kao igrač, poslije vrlo uspješan djelatnik u minhenskom klubu, odao je priznanje Aleksanderu Čeferinu i UEFA za hrabrost da se odupru moćnicima koji misle da mogu sve nametati, te što i dalje razvijaju sustav solidarnosti u europskom nogometu. Po Rummenigeu bi placet za osnivanje Super lige uništio nogomet, te je usporedio Serie A i Bundesligu, koji bi u novoj varijanti postali Serie B i druga Bundesliga. Bez najjačih klubova natjecanja u nacionalnom okviru gube na snazi.

Rummenige je optužio Real i Barcelonu da su predvodili tu ideju Super lige zbog isključivo svojih financijskih interesa, odnosno uperili artiljeriu prema Premiershipu čija je financijska snaga najjača. No nije to zato što su Englezi, nego zašto su sposobni i stvorili su vrlo kvalitetan proizvod za globalno tržište. Rummenige je otkrio da je Super liga s 12 klubova osnivača trebao biti samo početak, jer bi se u nju uskoro uključili bogati klubovi iz američkog, arapskog i azijskog svijeta, a sve kako bi se što skuplje prodavao taj proizvod.

Bilo bi to na tragu američke filozofije sporta, gdje bogatiji novcem kupuju mjesto u nekom natjecanju, a onda neovisno tko pobjeđuje i gubi, svi na tome zarađuju. To nije smisao sporta i u Europi nikad neće imati prođu.

Naveo je Rummenige i podatak koji zapravo ukazuje na ključni problem europskog nogometa, a to je rasipništvo, odnosno stalno povećanje cijena igrača i trenera. Nedavno mu je američki vlasnik Liverpoola kazao "kako je to čudno, jer u Americi i kada gubiš, zarađuješ veliki novac nastupanjem, dok u Europi, što više pobjeđuješ raste samo cijena aktera a novaca je manje."

Uvesti limite u potrošnji najbolji je način, uvjeren je Rummenige, da se europski nogomet barem djelomice vrati svojim tradicionalnim funkcioniranjima.