Do prije šest-sedam godina činilo se da Luka Modrić može biti vedeta u Realu, i u očima svjetske javnosti, ali će u Hrvatskoj kontinuirano biti sporan. Čak nakon što je osvojio prvu Ligu prvaka kao protagonist, 2014. godine, a na što se nadovezao slabi mu nastup, kao i Hrvatske, na Mundijalu u Brazilu, Modrić je u domaćoj široj i medijskoj javnosti tretiran problematičnim.
Kao, nije odlučan igrač za momčad, sve nešto očekujete, a ništa ne dobijete od njega, ne zna zabiti gol, skriva se u igri (??). Na te “stručne” refrene nadovezali su se oni posprdni o “predasistencijama”, vodonoši, pa završni o prenapuhanom liku i djelu. Nigdje Modrića nisu toliko osporavali kao igrača kao u Hrvatskoj razni treneri, “stručnjaci”, medijski i ini znalci.
Nedokučiv razlog
Nakon što je osvojio Zlatnu loptu, pored 23 trofeja s Real Madridom, a uz to predvodio Hrvatsku do finala u Rusiji i bronce u Kataru, te srebra u Ligi nacija, Modrić je dostigao najveći trofej, a to je dužan respekt u svojoj domovini. Doduše, on je, po običaju na kušnji jer Hrvatska pada u moći, kao i kapetan. Ako netko sumnja, za jedno pet-šest godina moći će prepoznati u toj široj javnosti teze kako Modrić i nije bio baš takva kvaliteta kakvom ga tretiraju…
No, nije bit u tome. U Hrvatskoj su, i to zbog nekog nedokučivog razloga, uvijek oni koji su bili vrlo uspješni predodređeni da ih se obezvrijedi i svede u kategoriju prosječnih. U nekoj postmundijalskoj fazi 2018. Modriću se dogodila predaja štafete obezvrjeđivanja. Zanimljivo, za igrača za kojeg je i on ustvrdio da će jednom biti njegov logični nasljednik već se pet-šest godina do tada nagovještavala era “vječno osporavanog”. No, dok je Modrić bio u prvom osporavateljskom planu, Kovačićev tretman bio je nešto mekši. Dijelom jer je bitno mlađi, a i zbog činjenice da ipak nije bio u prvom redu startera.
Mateo Kovačić je debitirao u reprezentaciji prije deset godina (izbornik Štimac), ali je do 2020. godine bio prva alternativa u vezi, koji bi igrao kada bi Modrić - Rakitić bili izvan momčadi. Objektivno gledano, Kovačić je sedam godina reprezentacije proveo u statusu velikog talenta, ali alternative, jer je ispred sebe imao spomenuta dva velikana Vatrenih, a nerijetko i Badelja, te različitijeg veznjaka Brozovića.
Unutar tih sedam godina događalo se nešto drugo. Kovačić je otišao u Real Madrid, u kojem su bili oduševljeni njegovim potencijalima kad su igrali protiv Intera, te su otkupili 2015. njegov ugovor za 38 milijuna eura. Vrhunski posao za Inter, koji ga je dvije godine prije doveo iz Dinama za 11 milijuna.
Igrač kojega je ovog ljeta pošto-poto htio najbolji svjetski trener za najjaču momčad svijeta u Hrvatskoj živi u statusu kao da je prosječni igrač egzotične lige
U Realu je Kovačić imao sličan status kao u reprezentaciji. Ispred sebe je opet imao top veziste, trio snova Casemiro - Kroos - Modrić. Zidane je imao visoko mišljenje o Kovačiću i kad god bi netko od spomenutih bio aut, davao mu je prostora. Posebno je Kovačić bio dojmljiv kada je zamijenio ozlijeđenog Modrića (koljeno, zima 2016.) i kada je istovremeno bio u odličnim izdanjima s reprezentacijom (pobjednička serija kvalifikacije SP).
No, Kovačić se nakon tog iskoraka opet suočio s nužnošću strpljenja jer Modrić se vratio u obje momčadi. I tada je počeo iskazivati želju za odlaskom jer hoće više igrati. Zidane ga nije želio pustiti i ostao je još jednu sezonu, no nakon Rusije je inzistirao na posudbi. Otišao je u Chelsea, koji ga je godinu kasnije otkupio za 45 milijuna.
Dubinsko osporavanje
Tek od 2020. godine, kad se Rakitić opraštao od reprezentacije, Kovačić je napokon postao prvotimac Vatrenih. U Chelseaju je igrao izvrsno i u kontinuitetu. Kako je postao dio veze Brozović - Modrić - Kovačić, kojeg se u nas isticalo “kao najbolja veza na svijetu”, i ne samo kod nas, činilo se da bi Kovačić napokon mogao uživati u većem respektu ovdašnje šire javnosti.
No zanimljivo je to, iako je sudjelovao u prolazu grupe na Euru 2020., uspjehu u kvalifikacijama za Katar, pa kao protagonist doprinio bronci na SP-u, sjajnom pohodu do srebra u Ligi nacija, a u Chelseaju nastavio osvajati trofeje (Liga prvaka, Europska liga, UEFA Super kup, Svjetski kup), svako manje uvjerljivo izdanje Vatrenih kao po nekom defaultu izazvao bi dubinsko osporavanje Kovačića.
Igrač kojeg su velikani kao Inter, Real, Chelsea i ljetos Manchester City platili ukupno 124 milijuna eura, igrač koji je osvojio nakon Dinama (5 trofeja) još 14 trofeja na najvišoj razini (4 Lige prvaka i 4 svjetske titule s 2 kluba, Europsku ligu, španjolsko prvenstvo i Superkup, 4 UEFA Super kupa s tri različita kluba), igrač kojeg je ovog ljeta pošto-poto htio najbolji svjetski trener za najjaču momčad svijeta (Guardiola, Man. City) u Hrvatskoj stalno živi u statusu kao da je prosječni igrač neke egzotične lige. I kada se, eto, dogodi kolaps natjecateljske priče Vatrenih, eto desanta na lik i djelo Kovačića.
Oporavak od rupture
Nevažno da je sudjelovao u velikim rezultatima (i utakmicama) Vatrenih, nebitno da je dio veznog reda kojeg svijet drži među najboljima, sporedno da je cijela reprezentacija podbacila, a marginalno da je Kovačić prije ovog ciklusa bio mjesec dana u oporavljanju zbog rupture bedrenog mišića.
Nema tolerancije, samo obezvrjeđivanja i naglašavanja kako je baš on zaslužio najgore kritike, kako baš Kovačić “nije viđen u Osijeku i Cardiffu” ili kako je on i “najbolja veza na svijetu” možda kod Dalića predodređen za klupu ili otpis? Apsurdistan u punoj formi…
Kovačić ima 29 godina i uvjerljivo najduži staž na visokim međunarodnim razinama, osim Modrića. I kad kapetan, nadajmo se u Njemačkoj u lipnju, zaključi reprezentativnu karijeru, njegova tehnička kvaliteta i iskustvo bit će od presudne važnosti za definiranje dometa “nove Hrvatske”.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....