Zagreb je pobijedio u Bitoli i na najbolji mogući način zaključio prvi dio europske sezone. Zasluženo, bio je u prednosti cijelu utakmicu, samo jednom Pelister je uspio izjednačiti. Zagreb nakon deset kola ima deset bodova i nadu da će uspjeti plasirati se u osminu finala Lige prvaka. Dakako, ništa nije gotovo, premda je sadašnji položaj na tablici dostatan, ali svima je jasno da ništa nije nemoguće. PSG koliko god dobar nije nesavladiv u Areni, Kolstad je direktna šansa, a u Kiel se ide na kraju kada će Kiel možda biti siguran u direktan prolaz u četvrtfinale. Ovakav Zagreb kao ove sezone poručio je svima da ga ni u snu ne otpisuju. Da, nije nam svejedno zbog načina kako je izgubljena utakmica u Szegedu, kako su iz Arene po bod odnijela Aalborg i Kielce, ali i to je dio s kojim se svi moraju nositi da bi izgurali klub na stare staze.
Nikad teža skupina
Kada je bio ždrijeb Lige prvaka u Beču, konstatacija je bila apsolutno jedinstvena – nikad teža skupina. Da će nakon 10 kola imati deset bodova, realno su se mogli samo nadati najveći optimisti. A evo to se dogodilo. I premda je krenuo u sezonu s gotovo praznim tribinama koje su se polako napunile, iako je krenuo s jednim trenerom, pa je došao drugi, pa je došao treći, pa se treći razbolio, pa se vratio drugi i izgurao sezonu do kraja.
Makar je krenuo u Ligu prvaka s dva poraza, s debitantom na golu koji je sada apsolutna senzacija Lige prvaka, premda je protiv Szegeda bio bez Srne, protiv Szegeda i Pelistera bez Walczaka, a Zagreb nije Barcelona, svaki igrač mu je dragocjen i vrijedan, a to se ove sezone najbolje pokazalo. Kada je god bio kompletan Zagreb je bio bolji. I to je put prema naprijed, put u kojem s afirmira mlada vanjska linija s Kosom, Srnom, Klaricom, koja u novoj ulozi oživi Kavčića, dočeka Sirotića, u koju se iskusni Morales super uklopi. Koja je pod kontrolom nezamjenjivog iskustva trojca Gojun – Čupić – Dibirov koji je taj posao ove polusezone napravio vrhunski.
I sada dolazimo do Andrije Nikolića. Prije sezone malo je tko znao za njega. Andrija je radio u Gorici i dobro napravio posao, vodio je juniorsku reprezentaciju odlično u granicama mogućnosti na SP u Njemačkoj, a taj isti Andrija Nikolić ozbiljno je pomišljao napustiti rukomet prije sezone, jer je obiteljski čovjek, od nečega mora živjeti. I sva je sreća da mu Zagreb nije dao da to ostvari, da je od početka sezone bio tu uz Golužu, da je dočekao Šoštarića, jer sam nikad javno nije pokazao ambiciju biti glavni trener, ali je zato pokazao kako to možeš kada znaš dobro čuti momčad kako diše, donijeti s njom na teren ono što ti treba. A opet biti svoj.
Zagreb izgleda jako opasno
Taj Andrija Nikolić kojeg imamo razloga za nahvaliti i nakon deset bodova koje je sve osvojio ove polusezone, ostao je samozatajan, nema nekakvih filozofiranja u njegovim obraćanjima, nečega što bi odalo da ga je ‘prebacilo’ s dolaskom uspjeha. Ostao je tako normalan i to je njegova najveća vrijednost i dokaz da imamo mladih trenera o kojima skoro ništa i ne znamo, koji su tu oko nas i nitko ih ne vidi, trenera koji se ne laktare, viču ja sam bolji, a zaslužuju dobiti priliku da pokažu koliko mogu u rukometu.
Andrija Nikolić samo je jedan u ovom trenutku najbolji primjer i onoliko koliko takvim ljudima budemo davali šansu, toliko ćemo imati i u budućnost. I zato je svaki domaći trener sto puta važniji nego bilo kakav stranac. A eto, Zagreb je ponovo taj koji ga je ponudio, koji je ponudio nekome tog Srnu, Klaricu, Mandića…
I nema sad tu nekog slavlja, sve je to normalno i logično, makar na tablici skupine to baš i ne izgleda tamo, jer tu se gledaju i budžeti kojih se opet Zagreb kao inicijator priče ponudio da bi riješio probleme koji su u hrvatskom kolektivnom sportu realnost.
No, dobro… Liga prvaka nije gotova, Zagreb i dalje nije favorit za prolaz, ali Zagreb je u ringu sa spuštenim gardom i izgleda jako opasno. I Europa pomalo to ponovo počinje shvaćati, premda je počela zaboravljati. E zato je Zagreb tu gdje jest, voli li to netko ili ne. I minimum je to poštovati, minimum minimuma, pardon. Jako je dobro da imamo takav klub u Ligi prvaka, jako dobro. A hoće li proći, vidjet ćemo. To je samo sport, nekad i malo više od njega, ali je tako.