Svjesni smo težine rečenice, ali potkrijepljene argumentima i u brojkama ili rezultatima, te bez bojazni utvrđujemo sljedeće - momčad Mladosti u sezoni 2023/24. je najlošija od stjecanja nezavisnosti naše domovine! Ova postava Žabaca je danas po kvaliteti tek peti sastav u Hrvatskoj.
Nisu peti zato jer je državno prvenstvo ubitačno jako, jer tu “stanuju” prvak i doprvak Europe. Ne, peti su zato jer su... Toliko loši! Trenutačno su bespogovorno od Žabaca bolji Jadran i Jug Adriatic osiguranje. No kvalitetnije igraju i Primorje EB i Solaris. Potvrda, jedna od mnogobrojnih već ove sezone, stigla je u petak navečer.
Lošije plasirani 1979. i 1983.
U goste je uz Savu došao Mornar. Jedini klub koji ove sezone u ligaškim nadmetanjima nije dobio nikoga. Baš nikoga. Jest, pobijedili su u kvalifikacijama Kupa (OVK Split i Zadar 1952), ali u ligaškom nadmetanju, u sedam utakmica isto toliko poraza. Nula na bodovnom kontu. A onda... Onda su “na štih” došli u Zagrebu, “prasnuli” su klub velikog imena i povijesti, ali oskudne kvalitete. Mladost niti jednom nije povela. Ferdinand Josip Bušelić je izbušio Mladost šest puta. Splićani su poveli 3:0, pa 6:3, 7:4, 9:5... Na koncu je bilo 13:12.
Te ‘83. zaigrao je za Mladost prvi put neki visoki, jaki klinac. Prezivao se Šimenc. Šest godina kasnije su bili prvaci Europe
Rekli bismo, “gusto”. Je vraga, optička varka. Čisto i zasluženo ‘ko suza. Ne, nećemo zapisati da je Mladost lošija i od Mornara (prošli petak doduše definitivno), ali danas je ova skupina građana koja prije utakmice navlači kapicu Mladosti na glavu, kvalitetom tek peta u državi.
U povijesti vaterpola i Mladosti, bilježimo doduše i lošije plasmane. Recimo, deveto mjesto 1979. godine ili osmo mjesto 1983. Jedino, u bivšoj državi, “malo jačoj” ligi, ali i u momčadi koja je tada ipak obećavala puno u skoroj budućnosti, što je kasnije i dokazala. Recimo, te ‘83. zaigrao je za Mladost prvi put neki visoki, jaki klinac. Prezivao se Šimenc. Šest godina kasnije su bili prvaci Europe, između inog. Ovi sad... Suzdržat ćemo se od daljnjeg komentara. Mladost je trenutačno u opako opasnoj zoni.
Naime, ova momčad će na proljeće sigurno igrati s Mornarom i još dva kluba iz Srbije za - pazite sad - ostanak u Premier ligi! Ispadnu li u A1 ligu, znate li što je to? Druga liga! U rang s reprezentacijom Slovenije, Valisom iz Valjeva, Budvom, Proleterom iz Zrenjanina... Taj Proleter je u rukometu posljednji u Srbiji, u nogometu nije u Prvoj ligi, zamislite onda kakvi su tek u vaterpolu. E, to je danas društvo u kojem bi mogla upasti Mladost. Dno dna. Za Mladost da se razumijemo i da se ne uvrijede drugi.
Prije manje od tjedan dana pisali smo da je trener Zoran Bajić, koji je šest godina na klupi i potpisuje i velika ostvarenja, čak pet trofeja, na “skliskoj stolici”. Zasad je još uvijek ondje, ima povjerenje Uprave očito. Unatoč i tri uzastopna poraza (Primorje EB, Solaris i Mornar), sve doma. Uprava sigurno zna više i bolje od novinara, te to poštujemo. Međutim, ako smo se ranije pozabavili strategom, e sad ne možemo baš prijeći i preko “neposrednih izvršitelja”, odnosno igrača. U prijašnjim utakmicama je klub pretrpio poraze, ali igrači... Oni su izgubili svoj obraz!
Pala nam je na pamet čak i pomisao o mogućem bojkotu trenera, iako ne želimo vjerovati da je to pitanju
Ma može se izgubiti, sve je to dio sporta, ali ovako dugo i puno i onda, uz dužno štovanje mornarevcima, od momčadi koja nikog prije nije dobila... To je previše. Igrače dosad nitko nije prozivao, dok smo možda trebali. Oni bi se sami morali zapitati štošta. Znaju li oni uopće u kojem gradu igraju? Znaju li oni što je Mladost? Jesu li svjesni težine i povijesti kapice koju nose ili im je potpuno svejedno?
Pa čak i ako ništa od navedenog i ne znaju, niti mare, je li im stalo do vlastitog imena i prezimena? Do svog obraza? Žele li uistinu da svi do jednog budu zapisani jednom za svagda kao članovi najlošije momčadi Mladosti od osamostaljenja Hrvatske pa i malo duže? Neće im to biti baš zgodna rečenica u životopisu.
Nedostojno tradicije kluba
Osobno doista mislimo, jer poznajemo dobar dio tih igrača, kako oni znaju i vrijede više, samo nešto moraju i sami poduzeti. Trgnuti se i trznuti. Ako treba, nek’ se svi dobro isposvađaju međusobno; neka odu zajedno na večeru; uplate jednu mjesečnu plaću za SOS Dječje selo Lekenik; odu skupa na team-building; uvedu i treći trening dnevno... Bilo što, ali valja im se pokrenuti. Nije da nam nije i još nešto palo na pamet. Pomisao o laganom bojkotu trenera.
To ne želimo ni napisati, a eto... Ups, napisali smo. Bilo je takvih trenutaka u sportu. To je vrlo oštra i teška formulacija, za koju nemamo dokaza, pritom ne vjerujemo i ne želimo vjerovati da je u pitanju. Nadamo se i da nije točna jer bi onda to bilo daleko teže i od ovako teškog poraza momčadi.
No da se svi skupa, od trenera, ali jednako tako i igrača moraju ozbiljno zagledati u zrcalo, to stoji. Jer ovo što prikazuju ove sezone... To nije dostojno Mladosti.