Kada se Igoru Bišćanu opasno tresla stolica, netko je, na tragu vlastitih impresija, a možda i ponekih sugestija, donio jasnu odluku: Sergej Jakirović mora biti novi trener Dinama. Trakavica koja je uslijedila svima je znana - Dinamo je posegnuo za trenerom koji je iza sebe imao ozbiljan opus, zaključno s činjenicom da je Rijeku preobrazio iz momčadi dostojne veteranskih okršaja...
Problem, već u startu, bio je međutim jako vidljiv: netko je zamislio da bi Dinamo trebao igrati poput Rijeke. No, to je jednako kao što bismo svi mi voljeli živjeti švedskim standardom. U prijevodu, nažalost, to tako - ne ide. Onaj tko je birao morao je znati kako Dinamo jednostavno nema momčadskih resursa zaigrati poput Rijeke. I, pritom, nije imao momčad koju je bilo lako "rezati" na način kao onu riječku. Jakiroviću su, naime, na Kvarneru dali nož kojim je poput kakvog "masterchefa" secirao lako, rješavajući se balasta, stvarajući na čistom papiru recept koji je postajao racionalan, i na kojem i danas Željko Sopić uz svoj "touch" niže slasne tanjure.
Dinamo je druga priča
U Dinamu, naime, postojao je, a i dalje postoji kadar koji je igrao na potpuno drugačiji način, a "namirnice", tj. igrači iza sebe nisu došli jučer, već su godinama iz svoje kuhinje izbacivali sjajna jela. Da ne pretjeramo, stvar je jednostavna - Dinamo, ovaj Dinamo, koji svoje temelje vuče još iz doba Nenada Bjelice, nogomet igra na drugačiji način. On nije oštar i brz, već je tip "slow-dininga", kojem Jakirović kao trener nije sklon. A kada u frižideru imaš takve "namirnice", teško ih je prezentirati kao "fast-food"...
Očekivalo se, opet, nakon Betisa da će Dinamo proigrati i kontra Varaždina poslužiti šampionski slijed prilika, golova, svega što će nakon andaluzijskog predjela poslužiti kao glavno jelo, no priča s ovim Dinamom nije takva. Nije, eto, stvar u "prekretnici". Dojam je kako Jakiroviću sjajno odgovora Betis, gdje može igrati povučeno, čekati, pa napasti i izvući veliku pobjedu, ali kada mora pripremiti okvir kontinuiranog napada, što se očekuje protiv Varaždina, onda maksimirski stroj pati. Istina, ima problem s ozljedama, izostancima, ali to je ipak manji problem od stvaranja dominantne igre koje nema već pola godine.
Varaždin je "pao", i to je najbolja vijest za Dinamo.
Kako, to je drugi par tih "kolača", čijeg recepta - nema. Problem je, dakle - adaptacija. Dinamov kadar vapi za trenerom koji će ga pokrenuti kao dizelaša, dok Jakirović vapi za "turbo-pogonom". Pred Modrima stoji možda i ključni tjedan ove sezone: Betis, pa Rijeka. Može li glavni chef promijeniti svoj meni, pitanje je koje, još jednom, nije novo. Ono stoji otkad je preuzeo ovaj Dinamo. Pitanje koje zahtijeva promjenu "mindseta".
Nisam, zapravo, siguran je li mu uoči duela s Rijekom draže formirati taktiku za Dinamo, ili ipak - Rijeku? U takvoj se ulozi, očito, Sergej Jakirović mnogo bolje snalazi...