Nes(p)retni poraz u Plzenu je samo potvrda na terenu onog što se poduže događa u klubu. Dinamo je u upravljačkoj zbunjenosti, što se reflektira na stručni, igrački i natjecateljski izraz. Kriza u Dinamu mogla se očekivati. Nakon skoro dva desetljeća ere (natjecateljski vrlo uspješne) u sustavu kojim je nedodirljivo upravljao jedan čovjek (Zdravko Mamić) događa se promjena. Realnost je da se ne zna tko i kako upravlja klubom u ovom tranzicijskom dobu. Dojam nereda osjećao se duže u javnosti. Sada se odrazio i na natjecateljski pad te nemoć.
Vakuum između onog Dinama, koji je osvojio 17 naslova u 18 sezona i aktualnog posrnulog djeluje dublji nego je logično za turbulentna razdoblja velikih mijena. Nedvojbeno je da je za krizu rezultata veći teret upravljački nered nego stručna i igračka (ne)učinkovitost. Zašto?
Krenimo od činjenice da je Dinamo vrlo bogat. U siječnju bi znači mogao jednostavnije popraviti kvalitetu kadra. Je li problem trener? To se može znati samo onda kada posloži kadar po logici struke, svoje taktičke vizije i pripremi ga za natjecanje. Po drevnom lošem običaju u Hrvata, onaj kojem su do jučer tepali da je Profa, prvo u Rijeci a u početku i u Maksimiru, danas je suočen sa ciničnim javnim "podsjećanjima" kako nije uspio u Mariboru. Zatomila se oda proljetnom sprintu Rijeke od dna do euro-vize, i njegovo usmjeravanje selekcije grupe koju sada Rujevica vidi vrijednu naslova.
‘Fenomen‘ Jakirović
Sergej Jakirović nije bio trener fenomen, kako su ga ocrtavali (pogotovo) oni koji ga danas rado gledaju u koprcanju u maksimirskom živom pijesku. No, nije odjednom nesposoban da bi mu momčad izgledala sada kao probušeni balon. Nije stvar (samo) u porazima, bilo ih je i prije, ali memorije ovdje traju prigodno, kako kome treba dizati imidž ili mu ga uprljati, i nadasve traju kratko. Pa se zaborave neke ne tako davne "sramote", kako se u okruženju Dinama tretira svaki rezultat osim (dojmljive) pobjede, pogotovo u HNL-u. Jakirović, kao i prethodnik Bišćan, svakako imaju svoje statusne odgovornosti. Jedna im je zajednička, a to je oportunistički pristup. Nisu javno komunicirali stručno iskreno koje su realnosti kadra, stanja u momčadi u kontekstu klupskih previranja, nego su ili šutjeli i trpjeli (Bišćan) ili su govorili što narod i dvori žele čuti (Jakirović). Teško je tako u javnosti djelovati uvjerljiv u tumačenju kad kola krenu nizbrdo...
Jakirović je bio nekorektan prema Rijeci po pitanju tajminga odlaska u Dinamo. No, nije bio ni uviđavan prema sebi u procjeni povoljnog trenutka ambicije dolaska u Maksimir. Nakon velikih faza rezultata najgore je onima koji kreću u eri opadanja moći kluba i momčadi. Očekivanja su ista, a realnost drugačija. Trener je došao u tijeku natjecanja i zatekao grupu koja se raspadala odlaskom najboljih igrača.
Razumijevanje nogometa
Javna zazivanja kako je Dinamo lani protiv Chelsea pobjeđivao u Ligi prvaka, a sada posrće na margini KL-a su deplasirana i tipično naška teoretiziranja misterije. Dinamo je lani igrao LP zato što je u uigranoj momčadi imao Livakovića, (pravog) Ademija, J.Šutala, Oršića, Ivanušeca i Petkovića. Dinamo je posrnuo sada jer je u antinogometnoj logici upravljanja tijekom ljetnog europskog natjecanja prodavao najbolje igrače (Livaković, J. Šutalo, Ivanušec), a kako nogometna sudbina kažnjava, onda se ozlijedio i Petković. Tko se čudi različitosti učinka Dinama iz jeseni 2022., proljeća/dio ljeta 2023., sa ovim iz jeseni, onda ili ne razumije nogometnu problematiku, ili nije ‘in bona fide‘.
Dinamo i ovako slabog ritma ima još uvijek sve u svojim rukama. U prvenstvu sa dvije utakmice manje (Varaždin kući, Lokomotiva gosti) ima opciju stići do vrha. U kupu je u četvrtfinalu. U Konferencijskoj ligi, pobjedama nad Astanom i Balkanijem, što je realan domet, može doseći proljeće u Europi. Kako to ostvariti?
Pragmatičan nogomet
U Dinamu je poduže nogometna logika u drugom planu. Baš zato je ona i rješenje za aktualnu krizu, problem samopouzdanja, stabilizaciju i stvaranje uvjeta bolje perspektive. U svakoj krizi u nogometu najučinkovitiji lijek je okretanje nogometu… Do siječnja nema opcija promjena. Do tada bi Jakiroviću, posljedično Dinamu, bilo uputno kroz mjesec dana i 7 preostalih utakmica činiti ono što je najbolje radio u klubovima kao Gorica, Zrinjski ili Rijeka, a to je pragmatičan nogomet. Dakle, čvrsti blok i brza tranzicija, pojačana agresivnost, i bez tereta estetike igre. U teškim trenucima ključno je biti učinkovit a ne dopadljiv. Uzmu li se bodovi za biti pri vrhu, i prođe grupa CL, dojmovi će biti najmanje bitni.
Ovom Dinamu sada treba homogeniziranje redova, "nož u zube" točno onako kako manji igraju protiv jačih, fokusirani samo na rezultat. Kad tehnička kvaliteta izostaje, onda je borba i kolektivni pristup temelj preživljavanja do boljih dana. Priče o velikom klubu i dominaciji, što se uvijek tretira kao kriterij procjene Dinamove (ne)uspješnosti, ne pripadaju aktualnom trenutku forme a ni potencijalu površne selekcije u svlačionici. Jakiroviću trebaju frajeri spremni biti fajteri.
U siječnju onda treba obaviti remont i investirati dio tih silnih milijuna koji se slijevaju u blagajnu, u kvalitetna pojačanja. Stručno odabrana. Dakle, treba raditi po logici nogometa, a ne dvorskih borbi i medijske samodopadnosti. Tada se vidi realnije i tko je kakvog dometa u Upravi, na klupi i na terenu…