Novi Amerikanac trebao je hrvatskoj košarci još jučer

Jaleen Smith treći je Amerikanac koji je zaigrao za Hrvatsku, nakon što smo naturalizirali Didija Drapera i Olivera Lafayettea. I dok se Draper odmah uklopio, oko Lafayettea je sve krenulo nizbrdo. Niti je on bio igrač koji je radio razliku, niti su ga prihvatili suigrači, a vjerojatno je stigao i u krivo vrijeme.

Onda, a zbilo se to između 2017. i 2022. godine – povijest će pokazati da smo se upravo u tom vremenu ozbiljno strmoglavili – nismo imali naturaliziranog igrača. Savez je iz ruku sudačkih vladara otišao u ruke igračkih legendi, a oni nisu vidjeli, niti pod koju cijenu, kako bi nam to neki Amerikanac mogao pomoći kad se već sami ne možemo spasiti. Hrvatska je počela redom ostajati bez velikih natjecanja, uključujući i situaciju kad smo ostali bez OI u Tokiju, iako smo za iste organizirali kvalifikacije 2021. u Splitu.

Pretkvalifikacije za SP 2027. Hrvatska - Norveška, Jaleen Smith

FIBA

Ako nije bilo jasno dotad, a moralo je biti, nakon tih poraznih splitskih dana bilo je zorno da nam treba dodatak klase u vanjskoj liniji. Međutim, opet smo predugo čekali. Dovoljno dugo da se ne kvalificiramo za SP 2024., da se preselimo u kvalifikacije za kvalifikacije, na razinu koju nismo nikada do tada igrali.

Kad se to dogodilo, kad se izgubilo od Finaca u Rijeci koncem srpnja 2022., kad su na stolu bile ostavke tadašnjeg izbornika Damira Mulaomerovića, predsjednika Saveza Stojka Vrankovića, a i nejasno je bilo hoće li i dalje igrati najbolji igrač Bojan Bogdanović, podignuta je rampa.

Doduše, Dino Rađa otišao je iz Saveza, ali u rekordnom roku stigla je odluka o tome tko je taj Amerikanac i ishođena je putovnica Jaleenu Smithu, koji je već koncem kolovoza 2022. igrao za Hrvatsku na Eurobasketu.

Smith je bio igrački bolji od Lafayettea, a socijalno je nadmašio čak i Drapera. I od tada, od te 2022. pa do danas, bio je svaki put tu kad je trebao biti. Usput, Smith je toliko zavolio Hrvatsku da mu se kći rodila u Zagrebu proteklog ljeta, a i kupio je stan u hrvatskoj metropoli. Koji upravo uređuje.

Jaleen Smith u međuvremenu je promijenio nekoliko klubova, a od ljeta je u Turk Telekomu. I dok ga je Erdem Can, nekadašnji šef Tomici Mijatoviću u Efesu, a sada trener ankarske momčadi, vidio kao osigurač u vanjskoj liniji kad ga je dovodio, Smith se nametnuo kao igrač najveće minutaže. I sve skupa je to ostavilo traga, pa je Smith načet. I kako se to moglo shvatiti, ne bi imao ništa protiv preskočiti ovo reprezentativno okupljanje. On, klub, sasvim svejedno iz naše perspektive.

Sad, druga je stvar što je za Hrvatsku u ovom trenutku najvažnija moguća utakmica ona koja će se u ponedjeljak odigrati u Rigi protiv Izraela. Realno, Hrvatska bi prošla u ove izlučne kvalifikacije, bila u konkurenciji Norveške i Danske među najbolja dva i da je umjesto Smitha u momčadi bio bilo tko od vas koji ovo čitate. Ali, sada stižu prave stvari. Zbog njih posežemo, na kraju dana, za naturaliziranim igračem. Da nas odvede, kad već sami sa svojom klasom ne možemo, do razina na kojima se ne nalazimo često.

Znate li koliko je puta u svojoj povijesti Hrvatska zaigrala na SP-u? Samo tri puta. Imamo broncu iz 1994. sa SP-a u Torontu; 2010. smo ispali od Srbije u osmini finala u Istanbulu, a četiri godine kasnije u Madridu u istoj fazi natjecanja od Francuske. I to je to.

Jaleen Smith

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Taj put u Madridu igrao je Lafayette i to nije bilo dobro, dok je Draper, recimo, bio u onoj Hrvatskoj koja je godinu dana ranije, na Eurobasketu u Ljubljani, igrala polufinale.

Kako god bilo, zaigrao Smith u Rigi ili ne, Hrvatska je već propustila priliku pronaći još jednog Amerikanca, pa ga imati u talonu. Ili da je tu umjesto Smitha ili da se aktivira kad Smith ne može. To bi bila odluka izbornika, ali ne bismo bili u poziciji u kojoj ćemo možda morati biti sada.

Što je najgore, o opciji novog naturaliziranog igrača pričalo se još prije godinu dana, čak se spekuliralo o tome da će se pronaći ozbiljno ime ako Hrvatska završi na Eurobasketu. Nije se dogodilo ni jedno ni drugo. Onda se opet govorilo o tome proljetos kad su funkcije u Savezu preuzimali Kruno Simon i Tomislav Mijatović. I opet ništa.

Ako Riga prođe bezbolno, valjda će se ponovno zaboraviti. A ne bi trebalo, jer kad-tad će nova naturalizacija postati nužnost.