Robert Jarni, jedan od najboljih igrača brončane generacije iz 1998. godine, doživio je kao trener više neuspješnih epizoda. No, ova nepromišljena izjava kako će navijati za Real Betis, klub u kojem je igrao tri godine, protiv zagrebačkog Dinama, možda odaje dio razloga njegovu nesnalaženju u poslu sasvim drugačijem od igračke bezbrižnosti. Važan dio trenerskog posla je i komunikacija, kako unutarnja, tako i javna. Odgovornost za javno izgovorene stavove ključ je da si treneri ne stvaraju dodatne terete, naprotiv, pomaže da se istih djelomice rastereti. Kad se lakomisleno medijski nastupa, onda mogu nastati velike štete...
Robert Jarni je (bio) izbornik mlade selekcije Hrvatske. To je privilegiran posao i počast za svakog nogometnog aktera. Raditi s mladim igračima je dodatno složen stručni izazov jer nije stvar samo da ih se tehničko-taktički vodi u napredak. S mladima se radi i na pedagoškom planu, ljudskom sazrijevanju, budući da bez toga neće biti ni kvalitetne igračke zrelosti.
Načela se tumače selekcijski
Kad ste izbornik svoje države, barem tada, trebala bi postojati nadideja, koja će krotiti klubaške simpatije-antipatije, snažiti vjerodostojnost izbora i rada, te slati jasnu poruku da je Hrvatska iznad svih. Tko to tako ne doživljava, ne bi trebao biti izbornik, predsjednik ili član IO HNS-a. Može svatko misliti i favorizirati koga hoće, ali onda se ne bavite nacionalnom nogometnom pričom, odnosno - nadidejom.
U ovom društvu se, otužno, afirmiralo kao normalnim da se iz mržnje ili animoziteta prema nekome, klubu ili pojedincu, javno ističe navijanje za nekog stranog protivnika. I kad se s pozicije nacionalne reprezentacije, u kojoj ima aktera svih HR-klubova, osnažuje takav mentalitet, onda se samo potiču vrlo opasne podjele u društvu, a ne samo u nogometu. Da ne govorimo kako se gubi na autoritetu i vjerodostojnosti u radu pogotovo s mladima.
Robert Jarni je i kao igrač i kao trener emitirao linije pozitive. Svi koji ga bolje poznaju znaju i da je kao osoba dobar tip. No, u ovom slučaju je neobranjiv. Nejasno je zašto se uopće trebao tako medijski deklarirati, ali to ga ne opravdava. Isto bi vrijedilo i da je kazao da će navijati za Betis, jer mu je tamo bilo lijepo, protiv Hajduka. Uvijek vrijedi, ili bi trebalo afirmirati isto načelo, iako se ovdje u nas načela tumače selekcijski, ovisno kako kome trebaju ili s koje strane dolaze. Na svim frontama društvene zbilje. Nogomet zbog svoje specifičnosti i javnog utjecaja na mase ima posebnu ulogu u afirmaciji negativnih ili pozitivnih ponašanja...
Prepucavanje “za” i “protiv”
HNS je u ovom slučaju ispravno postupio, koliko se god zato, primjerice, nabacivali blatom na Hrvatsku i njeno društvo iz vrlo turbulentne društvene zbilje Španjolske. Gdje se selektivno tumači “slučaj Jarni”, zanemarujući uzrok i gore navedene zbilje izborničkog posla. Njihova nedosljednost u velikoj je konkurenciji s ovdašnjom nedosljednošću, po mnogim temama i dilemama...
To što je HNS reagirao logično i principijelno u ovom slučaju, međutim, ne dobiva na željenoj snazi i afirmaciji načela jer je HNS generator nedosljednosti u domaćem nogometu. I zato se danas suprotstavljeni polovi prepucavaju “za” i “protiv” te odluke, umjesto da se bave meritumom stvari, te djeluju na jačanje načela i “nadstranačkog” statusa nacionalnog nogometa (interesa). Kad bi HNS, kao krovna organizacija, bio principijelan, ne bi potpuno ugasio one koji funkcioniraju na snazi sukoba i trovanja etera. No, takve bi “snage” onda bile u debeloj manjini i kao takve marginalne smetnje nogometnog (posljedično i društvenog) ozračja.
Javno vrijeđanje
HNS će svoju principijelnost odmah odati u istom slučaju Jarni. U kojem je nonsens javnog ponašanja demonstrirao Dinamov napadač Bruno Petković. On je prozvao Jarnija klaunom, što je sramotno javno vrijeđanje za jednog profesionalca, a pogotovo za hrvatskog reprezentativca. Iako bi bilo bolje da je fokusiraniji na utakmicu s Betisom, svoje igre, kad je već osjetio potrebu da se deklarira po Jarnijevim neprimjerenim izjavama, onda je mogao na retoričkoj razini koja dolikuje (do)kapetanu Dinama i reprezentativcu izraziti svoje razočaranje, neslaganje ili nezadovoljstvo. Šeretskim jezikom i neprimjerenošću javnog obraćanja samo je osnažio sve negativne kontekste (podjele i podgrijavanje animoziteta) ovog slučaja. Na stranu Jarnijeva jedna neodgovorna izjava, ostaje činjenica da je jedan od igračkih velikana HR nogometa, čija je vrhunska karijera i ukupno ponašanje takve razine da bi Petković u najmanju ruku trebao imati javni respekt.
Hoće li HNS pokazati principijelnost u Petkovićem slučaju? Kako su do sada postupali u sličnim situacijama, nije izvjesno. Ako bi bilo suprotno, onda bi slučaj Jarni mogao biti početak nečeg novog. No, nekako je jako teško vjerovati u ta čuda...