Trener Juventusa Massimiliano Allegri temperamentan je Toskanac, prgav i koleričan tip. Čim osjeti kritiku, ulazi u polemike. Vrijeđao je Sacchija putem ekrana, nedavno je svašta izgovorio navijaču svoje momčadi koji ga je prozivao. Uglavnom, njegov drugi mandat u Juventusu nije ni približno uspješan kao prvi kada je osvajao titule i kupove. Na kritike kako mu je nogomet “negledljiv”, odgovorio je skandalozno...
- Tko želi zabavu, neka ide u cirkus!
U neka prošla vremena treneru tako velikog kluba ne bi palo na pamet a kamoli da javno izvrijeđa navijače i javnost. Juventusovi su fanovi, već dovoljni kivni zbog brojnih novih suđenja i afera kluba (oduzimanje bodova, kazne čelnicima...) još bjesniji zbog igara Allegrijeve škvadre. Dekadentno, ziheraški, uporno u skladu sa starim motom kluba po kojem “pobjeda nije važna, ona je jedino bitna”.
Juventus je najmoćniji klub Italije. Kao što je to PSG u Francuskoj, Manchester United u Engleskoj. Kao što je to i Real Madrid u Španjolskoj, Bayern u Njemačkoj.
Spallettijeva odluka
Svi ti najmoćniji među moćni(ji)ma imaju velikih natjecateljskih problema i posljedični pritisak nezadovoljstva navijača. Slične muke, ali u težem obimu, muče Milan i Inter u Italiji, Chelsea u Engleskoj... Da li taj trend tzv. elitnih klubova ukazuje da se nešto u visoko komercijaliziranom nogometu možda mijenja na bolje, odnosno da raste spoznaja kako novac nije garancija uspjeha, a ni prirodna težnja nogometnog zadovoljstva? Ili da najvažniji igrači kao pojedinci nisu presudni ako nemaju momčad iza sebe? Odveć je rano to tematizirati, ali neke naznake zdravijeg nogometa ukazuju da postoje oni koji vode bitke suprotno nametnutim diktatima “Wall Street” nogometa...
Napoli je nakon 33 godine postao treći puta prvak Italije. Prvi puta nakon 22 godine titulu nije uzeo jedan od tri najmoćnija kluba. Štoviše, Juventus, Milan i Inter ne pamte da su tako uvjerljivo osvojili scudetto i tako rano dali naslutiti konkurenciji kako ih se ne može uloviti. Prava priča je, osim činjenice da je Napoli prije 19 godina bio u bankrotu i trećoj ligi, kako je prvi naslov nakon dva Maradonina (1987. i 1990.) stigao u sezoni na čijem je početku klub doživio drastičnu promjenu. Vlasnik Aurelio De Laurentiis, ozlojeđen stalnim traženjima većih plaća od svojih glavnih igrača, pa od beskrupuloznih menadžera, odlučio je totalno promijeniti pristupe. Nije produžio ugovore domaćem dečku i kapetanu Insigneu, najboljem strijelcu u povijesti Mertensu, važnim Ruizu i Ospini, a udovoljio je i zahtjevu za odlaskom Koulibalyja. Treneru Spallettiju je kazao, složit ćemo mlađu, motiviraniju momčad, u kojoj će gornji limit plaće biti tri milijuna eura i zdravo se boriti za napredak kluba. Ukoliko hoćeš ići, možeš, ako želiš ostati i prihvatiti izazov, bit će mi drago... Spalletti je prvo odbio, kritizirao javno “revoluciju”, a onda neočekivano prihvatio bačenu rukavicu. Bez pritiska okruženja u kontekstu borbe za vrh, jer su navijači strahovali za status i na što će to ličiti, Spalletti se napokon mogao posvetiti onome što najviše voli. Nogometu i taktici. Bio je trener u velikim klubovima (Inter, Roma...), ali najupečatljivije ere imao je u Empoliju i Udineseu, gdje je radio u miru i bez imperativa. Takva atmosfera u Napulju, uz potencijalom vrlo opremljene pridošlice, silno gladne iskoraka i motivirane temperamentnim okruženjem, brzo je krenula putevima šampionskih dosega. Napoli je od prvog kola prvi, i samo je u dva rana kola prepustio čelno mjesto. Iznad svega plijenio je vrlo atraktivnim nogometom, koji je “ubijao” u pojam elitnu konkurenciju.
Pep Guardiola je prvi jesenas izjavio kako Napoli igra najbolji nogomet u Europi. Odmah potom složio se i Jürgen Klopp, da bi sve to u pauzi zbog Mundijala stručno argumentima analizirao i potvrdio Arrigo Sacchi.
- Nogomet je danas kao i nekad, samo ga neznalice, muljatori i bogatuni prilagođavaju sebi i tako deformiraju. Recept uspjeha uvijek je bio i ostat će vrijednost igre, kolektivni duh i visoka motivacija da se na tome radi - kazao je Sacchi i komplimentirao Spallettiju već u prosincu to što će osvojiti prvi scudetto u karijeri...
Brana vladavini znanja
Kako je moguće da je momčad s toliko promjena, odlazaka zvijezda i dolaskom nepoznatih igrača, potukla konkurenciju rezultatski i na planu moderne i dinamične igre?
To je pitanje slično onom koje si postavljaju u okolici Parka prinčeva, gdje Paris SG s najskupljim i najvrjednijim igračima djeluje kao ispuhani balon i zbrda i zdola složena grupa nogometaša. Slično je to senzacionalnoj katastrofi Chelseaja čiji su bogatstvom opijeni američki vlasnici mislili da će sa 600 milijuna eura pojačanja pokoriti svijet. Uspjeli su tek stvoriti natjecateljski najlošiji Chelsea u trećem mileniju...
U pozadini je uvijek kultura neprirodnog nogometa. Diktat novca, trenerska dekadencija, anarhija zvijezda, nedisciplina. Brana je to vladavini znanja, snazi vještine i nadigravanja, faktora koji su nogomet učinili najpopularnijom igrom, natjecanjem i atrakcijom. Napoli je u tom kontekstu veliko osvježenje u bitki protiv diktata financijskog nogometa i njegovih neimara. Ujedno je to putokaz svima kako se unutar svojih stvarnosti može uspjeti. Čak i u prostim odnosima nogometa u Hrvatskoj...