Imao je Partizan dva breaka u Madridu i dvije domaće utakmice u Štark Areni, imao je u prvoj beogradskoj utakmice i 14 poena viška, imao je i suđenje u kojemu se bolje snalazio, imao je, kvragu, u majstorici 18 poena viška na početku drugog poluvremena. Imao je, praktički, sve. Da, i Željka Obradovića na klupi, a da je bilo tko u europskoj košarci stavio u matricu sve što je bilo u rukama crno-bijelih u seriji protiv Real Madrida, nitko, vjerojatno niti u Realu, ne bi tu pronašao dovoljno argumenata za prolaz madridskog kluba na Final Four.
Ipak, dogodilo se. Tko zna je li Chus Mateo imao u glavi plan, ne A, ne, B, tko zna da li i C, plan da mu okrenu majstoricu tri veterana, tri opasna tipa dekorirana mnoštvom trofeja i medalja, ali i tri čovjeka koji su odigrali svoje najbolje utakmice u karijeri. Nikada, međutim, baš nikada kao i toj završnici pete utakmice u Beogradu nisu izgledali Sergio Rodriguez (36), Sergio Llull (35) i Rudy Fernandez (38) tako moćno, poput jedne ideje, jednog srca na terenu kao sada. Kombiniranih 109 godina tri superstara s jednom nogom u mirovini, uz asistenciju nikada borbenijeg Marija Hezonje i gromade od Waltera Tavaresa u reketu kreirali su jedan od najvećih preokreta i odveli Real do Final Foura.
Chacho Rodriguez je dao napadačku injekciju, radio je što je htio od obrane Partizana, koju je prisilio na 59 primljenih poena u drugom poluvremenu. Sergio Llull je, pak, istjerao Kevina Puntera na 12 metara od koša, bio mu je u krilu, odigrao je ludu obranu i posve obezglavio napade Partizana. Leša mu je čuvao Tavares, ali Partizan je ostao bezidejan, gledajući samo Puntera, kojemu je Llull puhao za vrat. Llull je, usput, pogodio i dvije trice, jednu baš onu ‘llullovsku‘, pa tako samo produbio obrambenu nemoć momčadi koju je vodio onaj kojemu u obrani nikada nije bilo premca, Željko Obradović.
I da, bio je tu Rudy Fernandez. Bacao se za loptom u publiku, skakao u napadu, a kad je nasadio naivnog Dante Exuma, pa pri tome ozlijedio rame na šuterskoj ruci, samo je koju minutu proveo na klupi, a onda, iako nije mogao podići ruku, skupio dva skoka u napadu, bio na svakoj obrani.
Ako se ikada budete pitali zašto su Španjolci, bar ta generacija rođena osamdesetih osvojili sve što su osvojili, nemojte ići dalje od posljednje četvrtine majstorice protiv Partizana.
Što je sve za Partizan pošlo krivo vjerojatno će se analizirati danima, vjerojatno će se ova serija prepričavati godinama, no izolirajmo ključne fakte. Partizan, posebno kapetan Kevin Punter, dao se isprovocirati na koncu druge utakmice, samo minutu i pol prije kraja, dok je Partizan već slavio svoju drugu, pokazat će se, i posljednju pobjedu u ovoj seriji. Real je tražio eksces, tražio je galamu, tražio je način da izađe iz mišje rupe u koju ju je ugurao Partizan. I poput klinaca u sudaru sa starijim dečkima, poput ogleda na nekom školskom igralištu, Partizan je nasjeo.
Kevin Punter je ostavio svoju momčad na cjedilu u sljedeće dvije utakmice. Da je bio na terenu u barem jednoj od te dvije utakmice, danas bi Partizan skicirao put za Kaunas, a Obradović spremao taktiku za Šarasa Jasikevičiusa i Barcelonu u polufinalu. Treća je bila najveća šansa, u trećoj je Partizan imao 14 poena viška.
Onda se Real spasio u zonskoj obrani, a Walter Tavares posta je meta u napadu i štit u obrani. Između treće i četvrte u Beogradu se dogodila tragedija u školi i intenzitet ove serije nekako je sklonjen u stranu. Ona četvrta utakmica u teškom ambijentu nabijenom emocijama, vjerojatno se nikada nije niti trebala igrati. Igrači oba sastava bili su očiju punih suza na podbacivanju, ali odigralo se i Real je izborio petu u Madridu.
Tu je opet u akciji bio Kevin Punter, tu je Walter Tavares, u sudačkom kriteriju koji je bio sklon tankoj rotaciji Partizana, napunjen s tri penala već na sredine druge četvrtine. Tu Partizan imao plus 18 na startu drugog poluvremena.
I prestao postojati. Zašto Obradović nije naredio da se Chacho Rodriguez kontinuirano napada, zašto mu je momčad očajnički tražila Puntera na terenu, a njega je Llull odvojio od lopte, koša, zašto je, kvragu, Partizan primio 59 poena u drugom dijelu, nikada se neće doznati.
Ali se dogodilo. Izgubio je Partizan je utakmicu, time i seriju, izgubio je ono što su u stanju, u kolokvijalnoj svijesti ovih prostora, izgubiti samo Hrvati u košarci. Eto, može i - Partizan. I Željko Obradović.
- Generalno, moj je utisak da smo pomogli da izgubimo ovu utakmicu -procijedio je Obradović na kraju, pri tome hvaleći svoju momčad za cijelu sezone, uzimajući u zaštitu Kevina Puntera, tvrdeći da Partizan kora dobiti stalni ugovor s Euroligom.
I dok je Kevin Punter tražio riječi, Dante Exum je otišao najdalje...
- Mnogo toga se u ovoj seriji promijenilo od onoga trenutka kad sam na kraju druge utakmice bačen na parket. Nama su suspendirali dva igrača, a ja sam do kraja igrao pod ozljedom. Smiješno mi je sve ovo, jer Real je kontrolirao narativ ove serije. Sjetite se samo kakve su priče izlazile u medijima, kako su se ispričavali, sve da se ublaže kazne. A evo, meni si Yabusele nije osobno ispričao. I to pokazuje kakvi su - bjesnio je Partizanov playmaker.
Partizan je i u gluho doba noći, po staroj navadi ovih prostora, dočekan kao pobjednik u Beogradu, iako su izgubili. Iako su si za to, na kraju dana, sami krivi. Pustite Exuma, imali su baš sve u svojim rukama.
Mario Hezonja je odigrao cijelu seriju na razini borbenosti kakvu do sada nije povezao u kontinuitetu nikada. Usput je zabijao važne lopte, a ona trica uz rub terena, za koju su neki mediji u Srbiji uvjereni da je zabijena iz auta, iako nije, bila je posve luda, baš "Hezonjina".
- Uvijek smo bili takva momčad, mi se jednostavno borimo kao lavovi. Otišli smo nakon 0-2 na teren gdje je nemoguće dobiti i dobili dvije utakmice. Imali smo mnogo problema s ozljedama, ali borili smo se, i ova će pobjeda ostati zapisana u povijesti. U ovoj momčadi postoji pobjedničko srce, nevažno vodite li ili gubite - govorio je Hezonja.
Chus Mateo je ovako objasnio gdje to Real bio.
- Bilo smo u pogrebnom kovčegu, nedostajalo je samo nekoliko čavla da nas zakucaju do kraja. Ponekad u sportu ne postoji logično objašnjene i srce jednostavno učini svoje.
Sergio Llull je dodao:
- Gubili smo 18 poena razlike i preokrenuli zahvaljujući karakteru zapisnom u našem DNK. Sretan sam jer sam dao svoj doprinos. Bila je majstorica i tu je iskustvo vrlo važno. Chacho je bio fantastičan, Rudy je odradio brutalan posao...
Nakon utakmice Realu se naklonio i sam predsjednik, onaj koji osigurao preko 40 milijuna eura za ovu momčad, čestitajući igračima i stručnom stožeru na "epskoj pobjedi".
Kada je za najveći klub u Europi, jedini koji ima deset naslova prvaka Europe, ovo epska pobjeda, onda znate kakva se serija igrala...