Postoji puno načina na koje možeš pobijediti Dinamo. PAOK je nedavno u Solunu pokazao koji je najbolji. Izađeš na teren maksimalno agresivno, staneš visoko, pa pritisneš sa svih strana brzo i okomito. Nemoćni Dinamo u takvoj je igri primio tri gola u 45 minuta, a mogao ih je primiti još toliko.
Međutim, Hajduk nije PAOK, premda su i Grci daleko od statusa snažne europske momčadi. Hajdukovi igrači nisu u stanju stati visoko, niti agresivno napasti protivnika. PAOK je u svom presingu bio impresivan punih 45 minuta, Hajduk nešto slično nije u stanju napraviti ni pet minuta. Zato što nema igrače koji su to u stanju napraviti, ili ih možda i ima, ali oni to nisu u stanju prezentirati na travnjaku. Točan razlog trebali bi znati ljudi koji vode klub. Oni bi sljedećih dana trebali pomno izanalizirati jesu li pogriješili u selekciji igrača, ili u odabiru trenera, ne samo Karoglana nego svih koji su u posljednje tri i pol godine radili na Poljudu...
Sve utakmice SuperSport HNL-a možete gledati samo na MAXSport kanalu.
Hajduk - dakle - neće biti prvak ni ove godine. Zato što ne zaslužuje naslov. Hajduk je po mnogo čemu impresivan i jedinstven na ovom prostorima. Atmosfera na Poljudu uoči derbija ponovno je bila prekrasna. Toliko emocije, strasti, nade... Gledaš sve te rijeke ljudi i misliš si kako doista zaslužuju proslaviti tu titulu nakon 19 godina čekanja. Međutim, naslov ne osvajaju navijači, ni atmosfera koju stvaraju na tribinama. I pustite više priče o prevelikom pritisku s kojim Hajdukovi igrači žive na svakoj utakmici. Da su pravi, spremni i karakterni, da žive za tu titulu jednako strastveno kao i navijači, huk 30 tisuća njih s tribina bi ih nosio, a ne sputavao.
Hajduku slijede tjedni u kojima će se vjerojatno više analizirati sudbina ljudi koji vode klub, nego onih koji vode momčad
Hajduk neće osvojiti naslov zato što nema igrače koji su ga sposobni donijeti. Ni kvalitetom ni karakterom. Nema ni trenera koji je sposoban iz njih izvući baš sve što imaju u sebi. A logično je da nema, jer Karoglan je u svojoj vrlo mladoj trenerskoj karijeri vodio samo Hajduk (u ukupno 31 utakmici), te Istru u samo tri navrata prije nego što su ga smijenili. Nije realno očekivati da će tako neiskusan i nedokazani trener odvesti očito vrlo loše selekcioniranu momčad do naslova.
Na Poljudu se sljedećih dana vjerojatno i neće baviti nekim pomnim stručnim analizama bolnog poraza u derbiju. Logično bi bilo promijeniti trenera, ali koliko sad to ima smisla kad je prvenstvo defacto već izgubljeno? Hajduk doduše ima priliku osvojiti i treći Kup u nizu, što je utješna nagrada, ali svaki trofej ima svoju vrijednost i treba napraviti sve što je moguće kako bi se proslavio na Poljudu.
Hoće li smjena trenera Hajduku povećati šansu za osvajanjem Kupa? Vjerojatno hoće, premda je teško reći koga bi Hajduk sada mogao dovesti za trenera. I tko bi uopće želio doći, jer izvjesno je da će Hajdukovi igrači u srijedu u Kup derbiju s Dinamom imati još manje snage i još teže noge. A ne mogu se osloniti na nekakvu prepoznatljivu u tečnu igru, jer nje na Poljudu nema već godinama. Uz sve neće biti ni ozlijeđenog Livaje.
Napokon, Hajduku slijede tjedni u kojima će se vjerojatno više analizirati sudbina ljudi koji vode klub, nego onih koji vode momčad. Predsjednik Lukša Jakobušić doslovno je spasio i preporodio Hajduk koji je prije tri i pol godine bio u dubokom mulju. Povukao je niz sjajnih i iznimno hrabrih poteza, postavio standarde koji su prije njegovog dolaska u klubu izgledali nedostižno. Sve su činjenice koje mu nitko ne može osporiti.
Međutim, obećani naslov nije izborio. I to ne zato što nije imao sreće, ili što se neki detalji nisu do kraja poklopili. Naslova nema jer Hajduk nema igrače, a još manje igru, s kojom bi mogao do naslova. To je veliki uteg kad pričamo o Jakobušićevoj budućnosti u klubu. Koliko god bio impresivan i koliko god podigao klub, na koncu se sve "lomi" na terenu.
Već sam dosta puta pisao kako je Nikoličius taj koji je svojim odabirom niske skupih, a igrački vrlo problematičnih igrača bio presudan za izvedbe koje Hajduk pruža u te tri i pol godine. Nikoličius je svojim odabirima izravno "kresao krila" trenerima poput Ivana Leke, koji su ga tražili da im dovede mlade, snažne i potentne igrače. Umjesto toga Litavac im je dovodio Ferra, Benrahoua, Trajkovskog... Igrače s određenim imenom i prezimenom, ali bez potrebne energije, klase, pa i karaktera. Zato je i danas jako upitno koliko je i Karoglan uopće mogao izvući više od takve momčadi.
Nikoličiusa je Jakobušić čvrsto podržavao tri i pol godine. I nitko im se nije petljao u posao. Imali su odriješene ruke i maksimalnu podršku za sve što su radili. I zato je odgovornost samo njihova, najprije Jakobušićeva.
Hajduku stoga predstoje neizvjesni dani. Jakobušiću ni osvojeni Kup ni izbliza ne bi jamčio ugovor za novi mandat. S druge strane, Jakobušić je veliki borac, hrabri predsjednik koji ne voli poraze i sigurno će napraviti sve što zna i može kako bi osvojio Kup. I još jednom se osovio na noge nakon što je bio teško nokautiran.
Može li do trofeja s Karoglanom na klupi? Jako teško. Međutim, znao je nakon Lokomotive da s Karoglanom neće moći ni do naslova, pa ga je ipak ostavio na klupi. Teško je stoga procijeniti što će napraviti. Premda je jasno da bi nekakav potez trebao povući...