Hajduk je u posljednjih šest kola osvojio tek šest od 18 mogućih bodova, što je premalo da bi Ivan Leko mogao računati da će voditi Hajduk u sljedećoj utakmici. Stoga je realno očekivati da će na Poljudu vrlo brzo objaviti Lekinu smjenu. Vjerojatno nema trenera koji bi s takvim učinkom "preživio" na klupi momčadi kojoj je prvi zadatak osvojiti naslov prvaka...
Recimo, Valdasu Dambrauskasu je prošle sezone presudio gostujući remi u Šibeniku, premda je ukupno u prvenstvu osvojio 13 od mogućeg 21 boda. Leko ima 21 od 33, ali zahvaljujući sjajnom startu u kojem je uzeo 15 od 15. Nakon toga uslijedio je - potop.
Leko - doduše - ima bitno drugačiji status od svojih prethodnika. Paolo Tramezzani (24 utakmice na klupi), Jens Gustafsson (17) i Dambrauskas (37) bili su izbor sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa, Mislav Karoglan (10) bio je prijelazno rješenje, a Leko veliki "ulov" predsjednika Lukše Jakobušića, koji je u potjeru za Lekom krenuo praktički s prvim danom svog mandata. Lekina smjena bila bi na jedan način i poraz Jakobušićeve nogometne vizije. I pitanje je kako bi on sam to podnio, bi li i on u takvom raspletu razmišljao o odlasku s Poljuda. Lekin je kredit zbog toga daleko veći, ali svakako nije bez granica.
Ne može se reći da Leko nije pokušao napraviti sve što je mogao u datim okolnostima. Zna se koliko obožava sustav 3-4-3 s kojim je igrao sjajan nogomet vodeći u Belgiji Club Brugge i Royal Antwerpen. Međutim, proljetos je od njega odustao nakon što je pretrpio tri teška poraza u startnih šest kola. Igra u sustavu 4-2-3-1 donijela je Hajduku stabilnost, donijela mu je i osvojeni Kup, pa i dobre europske izvedbe protiv PAOK-a. I kad se nakon uvodnih pet pobjeda činilo da bi Hajduk napokon mogao odraditi prvenstvenu sezonu bez većih amplituda, dogodio se dramatičan pad.
Hajduk je u posljednjih šest kola zaigrao sporo i toliko sterilno da je zabio samo tri gola. Porazi koji su se nizali nisu bili slučajni nego posljedica loše igre Splićana. Čak ni pobjeda protiv Dinama nije bila plod dobre igre, nju je iznjedrila solidna momčadska doza agresivnosti protiv u toj utakmici jako anemičnog Dinama. Realno je Hajduk kao momčad najbolje izgledao protiv Osijeka, ali s Markom Livajom na klupi bio je potpuno neopasan u zadnjoj trećini u kojoj je nešto radio samo vrlo dobri Emir Sahiti. Svi ostali su u kaznenom prostoru Osijeka bili tek promatrači.
Leko zasigurno zna što se dogodilo s momčadi unazad ta tri mjeseca, zašto se tako brzo ugasila? Sama statistika sugerira da je Hajdukovo rezultatsko poniranje krenulo s Livajinim golgeterskim postom, posljednji je gol zabio još 20. kolovoza u pobjedi protiv Rudeša (2:0). Nakon toga Livaja je nanizao sedam utakmica bez gola, a toliko smo se puta uvjerili koliko je ova momčad Hajduka ovisna o Livajinim igrama, a posebno golovima.
Ta ovisnost o Livaji puno toga govori o njegovim suigračima, od kojih većina po svemu viđenom nema kvalitetu nužnu za osvajanje naslova. I to je činjenica koja nema veze s Lekinim trenerskim kvalitetama. Nikoličius je kao Hajdukov sportski direktor odradio čak šest prijelaznih rokova, u kojima je doveo pregršt igrača koji nisu opravdali ni očekivanja, ni uloženi novac. Međutim, samoprozvanog Mr. Footballa malo tko proziva, premda je on taj koji je skrojio svlačionicu po svojoj nogometnoj viziji. I stoga je po svim parametrima najodgovorniji za to što u dresu Hajduka već predugo gledamo nisku igrača koji klasom ne bi trebali biti na Poljudu.
I zato nismo sigurni da će Lekina smjena donijeti Hajduku željeni iskorak. Torcida i dio navijača "ošinuli" su po Leki, ali poljudski problem čini se bitno dublji od trenerskog pitanja. Opet, teško će to spasiti Leku, koji očito više nema ideje kako iz ove momčadi izvući nešto više. Jer ovo što Hajduk igra debelo je premalo za standarde kojima Hajduk teži. Da ne pričamo o uloženim novcima.
Odluči li se Hajduk za Lekinu smjenu - a ne vidimo kako bi mogao to izbjeći - tko bi ga mogao naslijediti? Nenad Bjelica je slobodan, nije mu baš išlo u Osijeku i Trabzonu, ali posao koji je napravio u Dinamu još će ga dugo držati u kategoriji trenerskih teškaša. Slobodan je i Goran Tomić, koji je nedavno odbio Osijek, ali poziv s Poljuda se ne odbija. Možda opet neki stranac, Nikoličius ih voli? Recimo da je slobodan i Vahid Halilhodžić, koji ionako zna biti viđen na Makarskoj rivijeri. Vaha je ovog podneblja, dobro zna i Hajduk i HNL.
Ima slobodnih i dostupnih trenera s referencama za Hajduk. Pitanje je samo koliko oni u svlačionici vide igrača spremnih iznijeti to što će se od njih očekivati. Leko je trener koji se dokazao u Belgiji, došao je prepun energije, vjere i ljubavi prema svom Hajduku. Pa svejedno nije uspio...