U tijeku je jedan od najintenzivnijih prijelaznih rokova i unutar SHNL-a. Dolazi puno novih igrača, otišlo je značajnih imena u inozemstvo, promijenilo se više trenera. Možemo li onda nazrijeti kakva će biti snaga prvoligaških momčadi, kakvi su potencijali novih igrača i kakvo ćemo prvenstvo ove sezone gledati? Svako predviđanje bilo bi površna procjena iz više razloga. Jedan od prvih je taj što prijelazni rok traje do 5. rujna i tko zna koliko će još promjena biti u našim klubovima. Recimo, prvak Rijeka generalno nije puno mijenjao, ali ako se gledaju potezi Miškovića i suradnika, vidljiva je strategija pripreme alternativa za odlaske stožernih igrača. Kao što je logično očekivati da je dogovor o otkupu ugovora Fruka od Fiorentine samo korak za ostvarenje punog transfera te da u Rijeci već imaju konkretne naznake zainteresiranih inozemnih kupaca...

Transferna politika i selekcija igrača dva su različita pojma. U prvom je ključno djelovanje kluba u poslovnom smislu, dakle dovode se i prodaju igrači na temelju ekonomskih prioriteta. Selekcija je pak djelovanje u stvaranju momčadi temeljeno na tehničko-taktičkoj osnovi i stručnim izborima.

Hibridna hrvatska verzija

Za koju će se opciju odrediti klubovi, umnogome ovisi o tome koliko su financijski (ne)moćni. U slučaju SHNL-a već dugo je transferna politika nadređena selekcijskom procesu, jer naši klubovi pretežito pune proračun prodajom igrača. Tako se selekcija u osnovnom smislu temelji na dovođenju što mlađih i jeftinijih igrača te nakon sezone-dvije podizanja njihove vrijednosti (ako se uspije) poželjan je unosniji transfer. To je inače mantra svih klubova u europskom nogometu, osim onih koji pripadaju u skupinu najbogatijih i kojima je novac sporedna stavka u selekcijskom procesu. Takvi su klubovi Manchester City i United, Chelsea, Real Madrid, Paris SG, donekle Barcelona, koja trenutačno trpi posljedice rasipništva prethodnih uprava u vidu limita koliko mogu potrošiti. Neovisno o tome koliko imaju novca...

U domaćem okruženju imamo jedan način funkcioniranja za Dinamo, koji je europskim rezultatima i vrlo unosnim transferima u proteklih petnaestak godina stvorio nedostižnu razinu proračuna za ostatak lige. Ni Dinamo, međutim, ne može trošiti bez rezona, jer je njegova financijska situacija takva da ovisi o rezultatu u Europi i razini transfera. Ukoliko se “promaše” jedna-dvije sezone, Dinamo mora resetirati svoju potrošnju i mijenjati selekcijske pristupe. Za druge klubove sve je to sličnog hodograma, ali s bitno manjim brojkama. Posljedično i sa suženim okvirima selekcioniranja na tehničko-taktičkoj osnovi. Hrvatski klubovi rade, dakle, neku hibridnu verziju nogometa u smislu selekcije, stvaranja i ideje kako se razvijati. Zato treba imati i toleranciju prema propustima takvih procesa, jer su uvijek podređeni ograničenim financijskim mogućnostima. Znači, niti mogu biti naši klubovi koncentrirani isključivo na dovođenje kvalitete, niti mogu forsirati selekciju temeljem, primjerice, mladosti i dugoročnog razvoja igrača-momčadi. Čim netko iskoči, ide u prodaju za opstanak proračuna...

Paris Saint-Germain deklasirao je Inter u finalu Lige prvaka

FRANCK FIFE Afp

Kada financijska raspoloživost omogućuje, kao gore navedenim bogatašima (i drugima koji su proporcionalno moćnih resursa unutar svoje konkurencije), da biraju po volji trenera, tada do izražaja dolazi čisto stručno procjenjivanje i osnovna ideja selekcije. Pritom javnost vrlo često površno doživljava stvarnost, pa temeljem trenutačnih situacija procjenjuje što je ispravno, a što nije. Vrhunac je u tom smislu potpuni preokret doživljaja PSG-a, koji je ove sezone osvojio “sve”, pomeo konkurenciju, s izglednim šansama da postane i prvi pobjednik Mundijala. Dakle, PSG je 12-13 godina trošio milijarde na etablirana imena i nije uspijevao dostići aktualne uspješne kote. Sada je PSG postao, nakon godinu-dvije drugačije ideje, primjer kako treba funkcionirati, jer imaju super moćnu, fizički i tehnički, momčad, a k tome su i među najmlađima u Europi. Je li to baš tako, odnosno je li ta selekcija PSG-a baš putokaz drugima?

Inter nije bio prestar

Uzmimo slučaj Intera, kojeg je PSG deklasirao u finalu Lige prvaka. Brojni analitičari su stava da je razlog u starosti kadra (prosjek godina u finalu 30,1, a PSG 24,8). No, Inter je bio slično “star” protiv slično mlade Barcelone, pa ju je eliminirao u polufinalu. Stvar nam djeluje više kao posljedica financijskih mogućnosti i posljedičnih selekcijskih pristupa. Inter je ograničenog proračuna i u dvije godine mercata uložio je 148 milijuna u pojačanja. U isto vrijeme PSG je, za tu mlađu grupu igrača koji su već moćni natjecateljski, izdvojio 700 milijuna. S takvim resursima je lakše pomiriti stručno osmišljenu selekciju mladih koji već imaju i visoku natjecateljsku kvalitetu. Inter je pak napravio jako puno jer je hibridnim tipom selekcije (opterećen manjkom novca) okupio momčad koja može slomiti mlađu Barcelonu, ali nije na razini još mlađeg PSG-a.

Između ovih primjera različitih interpretacija selekcije, u kojem je ideja važna, ali prilagođena resursima, a ne znači da je obvezno mlađa od iskusnije momčadi, strši Realov slučaj. Klub koji je u protekle dvije sezone mercata utrošio oko 220 milijuna, ali je selekcijski djelovao konfuzno. Niti je imao logičnu stručnu ideju, a niti je bio transferno profitabilan. Real je potrošio puno novca, a nema ni kompletiran, ni strukturiran kadar, niti pomlađen da bi kroz koju godinu ubirao trofejne dividende.