Još je Bismarck primijetio da je Španjolska najjača zemlja jer cijelu vječnost sama sebe uništava, a svejedno i dalje postoji, jadikuje u utorak Marca zapanjena neprijateljskim dočekom kojim je Madrid počastio Gavija na proslavi ‘la rojine‘ titule u Uefinoj Ligi nacija. Izvrijeđali su madridisti mladića samo zato što je ‘cule‘ (a zapravo nije jer Barcelona ga je regrutirala iz Betisove škole) i, naravno, vjernik.

U isto vrijeme Thibaut Courtois dignuo je nos i posvađao se s izbornikom jer ga je u belgijskoj reprezentaciji zaobišla kapetanska vrpca, koja mu po hijerarhiji pripada kada u blizini nema De Bruynea, zboga čega je završio kao meta belgijskih navijača. Sumnja se da ga vrijeđaju samo zato što je Valonac u većinski flamanskoj reprezentaciji i osim toga, jasno, podržava branitelje.

Ali navedeni su jadi dviju zvijezda crno pod noktom u usporedbi s mukom Zlatka Dalića, kojem kritičari ne mogu oprostiti uspjeh, a kako će onda činjenicu da je ponizni vjernik koji podržava branitelje. Mnogi se gledatelj večernjeg dnevnika u ponedjeljak zagrcnuo slušajući izbornika nakon velikog uspjeha nacionalne momčadi. Tih nekoliko dana u Rotterdamu ujedinilo je zemlju i barem na trenutak odmaknulo naciju od njezinih svakodnevnih političkih, svjetonazorskih i inih podjela. Taman kada ste pomislili da zajedno možemo pomicati planine, evo grubog prizemljenja u vidu naših provincijalnih priča. Znači li to da se iza kulisa spektakla odigrao neki ozbiljan eksces koji je narušio harmoniju? Jesmo li nešto propustili?

ANTE CIZMIC Cropix

Dalić ima jedan ‘problem‘

Odgovor je – ne. Prema insajderskim informacijama, sve je poslije one početne bure s Markom Livajom u kampu nacionalne mmčadi proteklo u savršenom redu. Momčad je kroz desetak dana priprema maksimalno izoštrila fokus na turnir, jer su Modrić, Perišić i društvo željeli zlato kao točku na i grandioznog opusa. Tu vrstu potvrde tražio je i izbornik, jer njemu objektivno ona treba više nego igračima koji su dosegnuli plafon u svojem poslu nastupajući za najtrofejnije i najbogatije svjetske klubove.

Dalićev problem u najavi finala precizno je adresirao španjolski sportski dnevnik As pitanjem – zašto još nitko nije došao po ovog čovjeka? Dovesti dvaput uzastopce zemlju bez poštenog stadiona do medalje na Svjetskom prvenstvu, to je otprilike kao da u garaži zakopate biznis iz kojeg će sutra izrasti Apple ili Micosoft. Pa kako onda divovi poput, recimo, Bayerna vazda sklonog Hrvatima ne kucaju na vrata nogometnog Stevea Jobsa ili Billa Gatesa iz naše garaže?

Nema jednostavnog odgovora na ovo pitanje. Za početak, prošla su vremena kada su Zlako Čajkovski i Branko Zebec širili nogometno evanđelje po Njemačkoj. Nogometni biznis odjezdio je svjetlosnu milju u budućnost, a u toj su budućnosti hrvatski nogometni talenti na daleko većoj cijeni nego hrvatska nogometna pamet. Međutim, ima nešto i u utjecajnim lobijima: da je član ‘štale‘ Jorgea Mendesa ili kakvog drugog superagenta, Dalić bi sam birao top klubove i ne bi se zamarao milijunima kojima ga vabe Saudijci ili Kinezi. Na koncu, ima nešto i u životnoj rutini nacionalnih momčadi. Njihov je bioritam potpuno drukčiji od klupskog i zbog toga klubovi koji pucaju na Ligu prvaka ne zatrpavaju ponudama niti Dalićeve kolege s postolja, Deschampsa ili Southgatea koji su već postali kameni stećci na klupama Francuske i Engleske iako su u svoje vrijeme bili klasni igrači i reprezentativci.

JOHN THYS/AFP/PROFIMEDIA John Thys/Afp/Profimedia

Nanizao moćne protivnike

Slična perspektiva, petrificiran kao šef ‘vatrenih‘, smiješi se i Zlatku Daliću kojeg ugovor s Hrvatskim nogometnim savezom veže do 2026. godine. Izbornik će do daljnjeg morati trčati za zlatom na glamuroznim priredbama, a dobra je vijest za sve navijače da zlato nakon svega nije utopija. Nijanse odlučuju pobjednike u nokaut-završnici velikih natjecanja. I te nijanse od Eura prije dvije godine i onog sivo iznijansiranog sudara sa Španjolcima (3-5 nakon produžetaka) uglavnom su radile u korist ‘vatrenih‘.

Statistika to plastično dokazuje. Hrvatska je od Kopenhagena 2021. godine odigrala 27 utakmica i izgubila samo tri puta: protiv Austrije na startu Lige nacija, Argentine u polufinalu Svjetskog prvenstva te sada protiv Španjolske raspucavanjem jedanaesteraca. Na tom putu nailazili su suparnici iz svjetskog vrha poput Francuza, Brazilaca ili Belgijaca, koji su godinama u vlasništvu držali prvo mjesto Fifa poretka. Iza njih dolazile su respektabilne momčadi sposobne skinuti najprestižnije skalpove poput Danske ili Maroka. Poniznost i molitva nisu naodmet, ali opravdana je sumnja da je Dalić navedene izazove ipak apsolvirao zato što posjeduje nogometni ‘know how‘, oko za igrača, autoritet u svlačionici, refleks za promjene u hodu između dvije kampanje ili za vrijeme utakmice...