Takuro Kaneko (26), omaleni i poput špriha brzi Japanac, postao je glavna Dinamova priča. Asistencija Martinu Baturini i pogodak u sudačkoj nadoknadi protiv Lokomotive, asistencija Mahiru Emreliju protiv Varaždina u sudačkoj nadoknadi, bili su zrak koji je oživio plavu momčad i spriječio dodatne maksimirske šokove.

Dao nam je Kaneko intervju prije nešto manje od mjesec dana, bio mu je to prvi za hrvatske medije. Tada se još nije dogodila Lokomotiva, nije se dogodio niti Varaždin. U to vrijeme bio je tretiran kao, budimo objektivni, promašaj Dinamovog ljetnog mercata i to iz jednog jedinog razloga - mladić rođen u Saitami nije dobivao prilike, nismo ga uspjeli niti vidjeti osim u nekoj skromnoj minutaži. Međutim, u tom razgovoru bio je samouvjeren...

- Očekivao sam da ću dobiti više prilika igrati. Došao sam u Hrvatsku, u Dinamo, jer mi je to bio veliki izazov, nikad nisam igrao izvan Japana. Želio sam vidjeti kako je igrati u Europi. Prošli smo turbulentno razdoblje, promijenio se trener, normalno je da moram dobiti povjerenje novog trenera, a čini mi se da se to i događa. Trener ima više povjerenja u mene. Znam da moram iskoristiti priliku svaki put kad je dobijem. Vjerujem da će me trener prepoznati i da ću moći Dinamovim navijačima pokazati sve što znam - kazao nam je Takuro uz dodatak:

- Mislim da mi je najjača strana dribling. U situaciji “jedan na jedan” mogu predriblati svakoga. To ću uskoro, ako dobijem pravu priliku, pokazati Dinamovim navijačima, ali i svima ostalima u hrvatskoj ligi.

RONALD GORSIC Cropix

Nismo zapazili da je ispred sebe u našem intervjuu imao staklenu kuglu, ali sve je jako dobro predvidio. Sergej Jakirović ga je prepoznao, pokazao je Dinamovim navijačima da zna. I da, stvarno može “jedan na jedan” predriblati suparnike.

Da sam zabio...

Ovih se dana samo smješkao na tu temu, kao da je u sebi mislio: “Pa, jesam li vam rekao...” Pitali smo ga osjeća li se kao spasitelj Dinama? Jer, tko zna kako bi danas sve izgledalo da nije bilo njegovih asistencija i golova u sudačkim nadoknadama:

- Ne osjećam se kao spasitelj Dinama. Meni je važno da sam ove dvije utakmice protiv Lokomotive i Varaždina odigrao u dobrom ritmu. Drago mi je, naravno, što sam zabio odlučujući pogodak protiv Lokomotive u zadnjim sekundama utakmice, te što sam asistirao za poravnanje u Varaždinu, ali da sam u prvom poluvremenu uspio zabiti pogodak, umjesto što sam pogodio vratnicu, priča bi bila lakša. Ne bismo uopće došli u situaciju da se moramo izvlačiti u zadnjim trenucima sudačke nadoknade, tako da si mogu uputiti kritike što nisam zabio - kazao nam je Kaneko.

Kako je Kaneko uopće stigao u Dinamo? Taj posao je u suradnji sa sportskim sektorom Dinama, konkretno Markom Vukelićem, odradio Dario Šimić, bivši član Uprave zadužen za struku. Kad su se tražili igrači koji su tada trebali postati dio momčadi Igora Bišćana, “pipci” su bili protegnuti po svim svjetskim meridijanima. Tako je i došla informacija od nogometnog zastupnika Darija Dabca, bivšeg sportskog direktora Istre 1961 i Šibenika, o vižljastom Kaneku, igraču Sappora. U igri je bio još jedan Japanac, današnji napadač Bochuma, Takuna Asano (28). U plavom domu su razmišljali da su japanski nogometaši, kad se uzme u obzir kvaliteta i cijena, gotovo sigurno “best buy”. Asano na koncu nije došao, ali je zato odlučeno da se dovede Kaneko, koji je stigao na posudbu na godinu dana uz cijenu od 400 tisuća eura.

Nužan kontinuitet

O njemu se naravno, Šimić, raspitao kod trenera Sappora Mihajla Petrovića i bivšeg igrača Dinama Mihaela Mikića, obojica su dali pozitivne recenzije o njegovom nogometnom umijeću. Brz, dobar dribler, agresivan, uporan, japanski pošten, srčan... To su bile karakteristike zbog koji je doveden u plavi dom i koje smo tek sad uspjeli vidjeti. Jer, bilo je priče o problemima s jezikom, prilagodbi.

Pitamo nasmiješenog Kaneka je li se sad konačno prilagodio na život u Zagrebu i Dinamu?

- Navikao sam se na život u Hrvatskoj, na suigrače, na Hrvatsku ligu. Samo sad trebam imati kontinuitet kako bih uhvatio daljnji ritam utakmica, pa ću onda pokazati kako mogu igrati - priča Takuro.

Što misli, hoće li Dinamo otkupiti njegov ugovor, hoće li prestati biti “posuđeni igrač” sljedećeg ljeta?

- Došao sam u Dinamo da se nametnem i pokažem. Želim biti prihvaćen od suigrača i svih, pa da klub otkupi moj ugovor. Volio bih ostati u Dinamu, naravno.

RONALD GORSIC Cropix

Priča nam da je trener bio zadovoljan s njegovom igrom protiv Varaždina, da ga je pohvalio nakon ogleda u baroknom gradu. Nego, znaju li u Japanu da je odlučio zadnje dvije utakmice Dinama? Prate li se njegove igre u Hrvatskoj?

- Moji navijači iz Sappora me stalno prate. Preko Instagrama šalju mi poruke podrške. Znaju da sam dobro odigrao, baš su mi velika podrška. I svi od mene očekuju još više. Moram zato i dalje dobro igrati.

A prati li ga slučajno japanski izbornik Hajime Moriyasu? Misli li da bi, ako bude igrao dobro u Dinamu, mogao dobiti pozivnicu u nacionalnu selekciju?

- Znate, kad je japanska reprezentacija u pitanju, rekli su mi da mi nedostaje međunarodnog iskustva. Eto, sad ga počinjem skupljati. Da, računam da ako ću dobro igrati u Dinamu biti kandidat za reprezentaciju. Mislim da sam u ovim utakmicama koje sam igrao pokazao da imam dobar dribling, da sam brz, sad još moram biti efikasniji u završnici.

Pred Dinamom su dvije iznimno značajne utakmice, u četvrtak u Konferencijskoj ligi protiv Viktorije u Plzenu, a onda u nedjelju slijedi veliki hrvatski derbi s Rijekom na Rujevici? Što očekuje od tih utakmica?

- Definitivno su ove dvije utakmice pred nama iznimno važne. Ali, ne bih još o Rijeci, trebamo se maksimalno koncentrirati na utakmicu protiv Viktorije. Želimo se vratiti s pobjedom u Zagreb! Konferencijska liga za nas nije gotova iako smo izgubili dvije utakmice. Imamo realne šanse za proći skupinu. Vjerujem da će tako biti.

Prilaze na ulici

Kaneko živi u blizini maksimirskog stadiona, stalno je u društvu sa svojim prevoditeljem Kenom Sulimanovićem, koji mu je i - vozač. Naime, japanska vozačka dozvola ne priznaje se u Hrvatskoj, sad je u fazi polaganja ispita kako bi dobio i hrvatsku. Malo mu je teško, kako kaže s smiješkom, “što Hrvati voze u suprotnom smjeru”. Sve mu bolje ide engleski, uči ga on line. A u Zagrebu ga već ljudi prepoznaju na ulici...

- Da, prilaze mi, žele sa mnom razgovarati, pružaju mi podršku. No, dobro, lako me uočiti jer sam Japanac, zar ne? Jako su ljudi dragi i pristojni...