Nepobjedivi Mike i Moustafa! Ovaj dvojac već godinama vlada svjetskim rukometom i teško će ih netko ‘skinuti‘

Michael Wiederer ostaje na čelnom mjestu europskog rukometa. To nije nikakvo iznenađenje, već očekivani nastavak kontinuiteta ureda u Beču. To je njegov treći mandat na čelu EHF-a, prvi put je izabran na čelno mjesto 2016. Prije njega su EHF vodili Staffan Holmqvist, Jean Brihault i Tor Lian.

Mike je od ne baš talentiranog lijevog krila Austrije, preko mjesta glavnog tajnika EHF-a od osnivanja 1992. godine, pa do danas u čelnim rolama europskog rukometa. Činjenica da je EHF u svih proteklih 30 i nešto godina napravio veliki posao samo govori o tome koliko su u svemu tome važne uloge imali njegovi predsjednici. Holmqvist je na čelu bio 13 godina, Lian 8, a Brihault 4 godine, pa je tako Mike Wiederer do kraja mandata u prilici dostići legendarnog Šveđanina.

EHF je danas ozbiljna organizacija, EHF je lani u Beču sagradio europsku kuću rukometa čime je uz brojne organizacije potvrdio izuzetnu stabilnost na svjetskoj sceni. Organizacijski gledano, natjecanja pod okriljem EHF-a su najbolje organizirana rukometna natjecanja u svijetu. Jedini problem i dalje je snalaženje u financijskim zahtjevima i nastojanjima Beča da udovolji svakoj strani, ali da to ipak ne bude na uštrb sporta koji je suština postojanja. To im ide jako teško, uvijek ponude nešto novo, ali konačnog rješenja u tom smislu nema.

Istina je i da na toj svjetskoj sceni, koliko god bila kvalitetno nadmoćna, Europa je u defanzivi posljednjih 25 godina otkad je na čelu svjetskog rukometa Egipćanin Hassan Moustafa. Popularni faraon sasvim sigurno je promijenio svjetski rukomet, svjesno koči Europu da maksimalno ne preuzme komandu, jer raspolaže financijskim sredstvima puno šireg tržišta nego što je Europa. Moustafa je na čelu svjetskog rukometa od 2000. godine i trenutno je u svom šestom mandatu na čelu IHF-a.

Samo dvaput je imao protukandidata u izborima; za drugi je porazio Šveđanina Holmqvista 134:46, a za treći Nizozemca Kaisera 142:25. Prije njega svi predsjednici svjetskog rukometa bili su Europljani – Šveđani Björk (4 godine) i Högberg (13 godina), Švicarac Baumann (21 godinu, jedini preminuo u mandatu) i Austrijanac Lanz (16 godina), posljednji prije Moustafe. Moustafa danas ima 82 godine i nije javio da namjerava odustati ili predložio nekog svog kandidata za nasljednika. I to već nešto kaže. U prosincu će se vjerojatno pojaviti kao kandidat za svoj sedmi mandat i pojavi li se, teško će mu se netko suprotstaviti.

Europa je najavila dva kandidata za čelno mjesto IHF-a na tom izbornom kongresu IHF-a. Bit će to Slovenac Franjo Bobinac, predsjednik Slovenskog olimpijskog odbora i dugogodišnji predsjednik RS Slovenije, koji je godinama bio član IO EHF-a. Bobinac je na kongresu EHF-a odustao od IO EHF-a i najavio kandidaturu za čelno mjesto svjetskog rukometa, za koje su Nijemci kandidirali svog aduta, sveprisutnog gdje se novac vrti Gerda Butzecka, nekad igrača, pa suca, pa menadžera, predsjednika udruženja profesionalnih klubova europskog rukometa.

Bilo bi zanimljivo čuti zašto kandidat, recimo, nije Mike Wiederer kao čelni čovjek europskog rukometa. Ovako, Europa je u startu razbijena na dva dijela. Možda ta situacija nešto govori i nešto znači, saznat ćemo vrlo uskoro. Europa sasvim sigurno vidi sebe u boljem svjetlu u IHF-u, no pitanje je može li se suprotstaviti Moustafi. Ili jednostavno stati u red i priznati poraz koji traje već 25 godina. Volio netko Moustafu ili ne, činjenice kažu da je uspio i da je rukomet popularniji nego što je bio prije 25 godina. A to je ustvari najbitnije. I Olimpijske igre u Parizu sa završnicom u Lilleu su to pokazale na najbolji način.