Maksimirski poraz protiv Dinama (1:2), doživljen u sudačkoj nadoknadi, ipak nije ostavio negativni trag u Lokomotivinoj svlačionici. Iako se prošloga tjedna stalno vrtio film nes(p)retno izgubljenih bodova, mlađahna momčad Silvija Čabraje psihološki se vratila u normalno, natjecateljsko raspoloženje i u petak je opet odigrala dobru utakmicu i remizirala s Rijekom (1:1) u Kranjčevićevoj.
Nakon 90 dobrih, trkački i energetski jakih nogometnih minuta, plijen je na kraju podijeljen i to je neprijeporno bio i najpravedniji ishod ovog zanimljivog dvoboja. Riječani svakako žale za dva izgubljena boda u utrci za naslov, ali pobjedu nisu ni zaslužili jer nisu ostavili bolji dojam od Lokosa. I njihov trener Željko Sopić svakako ima razloga za nezadovoljstvo, ali poglavito izgledom svoje momčadi.
Jer nakon 13 odigranih utakmica, postaje jasno da je prošlo vrijeme igranja na kartu mladosti, ambicija, poleta i uloge pritajenog favorita. Rijeka, naime, više nije “dark horse” i od momčadi koja je istaknula kandidaturu za najviši plasman i na vrhu je ljestvice očekuje se znatno više. Na travnjaku, dakako...
No to su Sopićevi problemi s kojima se mora vrlo brzo suočiti (na Rujevicu sad dolazi Dinamo), a na Kajzerici je vladalo opipljivo zadovoljstvo nakon osvojenog boda. Strijelac je opet bio 23-godišnji napadač Indrit Tuci...
- Moramo biti zadovoljni, odigrali smo dobru utakmicu i bili smo bliže pobjedi od Rijeke. Nije se bilo lakom tijekom tjedna mentalno vratiti u pozitivu nakon gorkog poraza s Dinamom, ali pokazali smo čvrsti karakter, ostavili smo iza sebe tu maksimirsku nedjelju, borili smo se do maksimuma i baš smo dobro parirali Rijeci - kaže Tuci.
Protiv Rijeke je Tuci odigrao stotu utakmicu u majici Lokomotive i tako se u Klubu 100 priključio Jonu Mersinaju i Mateu Mariću, koji su protiv Dinama “probili stotku”.
- Odlično mi je u Lokomotivi, a nadam se da će biti i bolje. Ta me je ozljeda poremetila u igračkom razvoju, no sad je, srećom, sve u redu i želim što više igrati, zabijati golove i asistirati suigračima. Nadam se da ću ove sezone postići dvoznamenkasti broj pogodaka, te da ću imati još asistencija. Značilo bi to da sam pomogao momčadi i da sam dao svoj doprinos dobrim rezultatima - kaže Tuci.
U samo pet dana postigli ste dva gotovo identična pogotka, asistirali su vam suparnički “veznjaci” (Bulat i Janković) i u oba ste navrata smireno realizirali čiste prilike...
- Kao da je u petak bio deja vu maksimirske utakmice! Dinamova vratara Zagorca prebacio sam loptom, a sad sam vidio da me Labrović čeka, nije se bacio, pa sam odlučio poslati loptu pokraj njega. Nisam nervozan u takvim situacijama, uvijek pogledam vratara i onda odlučim što ću napraviti. Mirnoća je najvažnija...
Kažu neki u šali da takve akcije “vježbate na treninzima”...
- Ha, ha, ha, baš uigravamo situacije u kojima nas suparnički igrači poguraju u čiste prilike! Međutim, ti su moji golovi samo potvrda da uvijek moram biti maksimalno koncentriran. Iako je teško očekivati da bi se moglo dogoditi nekakvo slično dodavanje, uvijek to pratim i nadam se pogreškama suparnika. I u samo pet dana dvaput se dogodila identična pogreška, u oba sam navrata bio spreman i kaznio sam ih.
A što se dogodilo nakon vodstva? Odjednom ste se povukli i praktički dozvali Riječane da dođu pred vaša vrata. I trener Čabraja bio je nezadovoljan tim vašim povlačenjem, zašto se to dogodilo?
- Ne znam, možda je to bilo nesvjesno. Nakon tog postignutog zgoditka možda je kroz glavu prošlo razmišljanje da više nemamo pritisak i potrebu za većim rizikom, jer rezultatski držimo utakmicu u svojim rukama. No primili smo taj pogodak i opet smo bili na početku. Srećom, u nastavku smo opet igrali dobro, imali smo i neke prilike, ali na kraju moramo biti zadovoljni bodom u okršaju s prvenstvenim liderom.
Dinamo, Hajduk ili Rijeka - tko je na vas ostavio najbolji dojam, kome dajete najviše izgleda za osvajanje naslova?
- Igrali smo protiv sva tri kluba, nitko nas nije nadigrao, na svakoj smo od tih utakmica bili “tu negdje” sa suparnicima. Nakon svega, čini mi se da će to biti utrka Dinama i Hajduka, ne vjerujem da će Rijeka izdržati do kraja, Zagrepčani i Splićani bolje izgledaju na terenu.
A gdje je mjesto Lokomotivi? Možete li se uključiti u borbu za Europu ili je realni domet plasman u “zlatnu sredinu”?
- Mlada smo momčad i oscilacije su normalna pojava. Međutim, igramo sve bolje, uigrani smo, kao da se uopće ne osjeti da smo u odnosu na prošlu sezonu ostali bez više od pola momčadi. Objektivno, realnost je ta sredina, ali pokušat ćemo se uključiti i u borbu za plasman u Europu, to nam je svakako veliki motiv, iako nije imperativ. U subotu gostujemo u Osijeku, nadam se još jednoj dobroj i otvorenoj utakmici, a pobjedom bismo definitivno zakoračili prema gornjem dijelu ljestvice - rekao je Tuci.