Hrvatska se plasirala na Euro. U najgorem slučaju može biti druga, ako ne dočeka kiks Nizozemske protiv Grčke. Inače, taj će susret odlučiti o broju 1 u našoj skupini. Pomalo nevjerojatno, ali je tako.
Igrali smo jednu jako nezgodnu utakmicu u Grčkoj. Domaćini nisu top europska momčad, po njima ne treba graditi kriterije, ali su nas dočekali kao vodeći na tablici skupine, dok smo mi došli u Chalkidu bez ijednog treninga. To su stvari koje se moraju respektirati, kakav god protivnik bio. A Grci uopće nisu bili loši. Dapače, do samog kraja susreta su se držali jako dobro i prijetili priključkom. Trebalo je izdržati 60 minuta i naši su dečki to uspjeli. Za Perkovca prva pobjeda od kada je izbornik, za njih plasman na Euro, dobro saznanje.
To je bila pobjeda od koje nikako ne smijemo raditi euforiju. Dapače, moramo biti kritični, koliko je god to što se događalo realno, kako bismo sutra dobili ponovo tim koji se u stanju nositi s najjačim europskim selekcijama. Mi to u ovom trenutku nemamo, a hoćemo li uspjeti napraviti pokazat će vrijeme. Pobjedom smo kupili vrijeme, sljedeća akcija je tek u listopadu, ona nije natjecateljska, a nakon nje u siječnju slijedi Euro na kojem ipak moramo pokazati kako smo sve to posljednjih mjeseci uspjeli poslagati na nove osnove.
Ovaj naš tim nema sustav, on se tek gradi. Imamo širinu, a sada ulazimo, nakon utakmice protiv Belgije u nedjelju, u fazu odluka da bismo bili na čisto koji su to igrači koji će nositi ovaj tim u skoroj budućnosti. Mnogo je njih novih, nikad nisu bili u takvim ulogama za koje treba kontinuitet, intenzitet igranja bez kojeg danas nema rezultata. Mi u ovom trenutku nemamo kontinuitet, a nemamo ni intenzitet. Brojke će to savršeno pokazati.
Jači suparnik bi nas kaznio
U prvom poluvremenu u Chalkidi zabili smo 10 golova, u drugom čak 21. Takva razlika je prevelika i skupo se kažnjava protiv svake imalo jače reprezentacije, a kako to izgleda otprilike pokazala nam je ne tako davno Nizozemska, koja nije vrh, ali je pri vrhu sigurno.
Svi vidimo da smo s Cindrićem dobili to što trebamo, a sada takvog Cindrića moramo ukalupiti kao lidera. Ne mora na svakoj utakmici zabiti 9 komada, može i 3-4, ali mora pokazati ono što je pokazao i u Chalkidi i protiv Danske nedavno na SP.
Vidjelo se što nam donosi Šipić na crti kojeg isto protiv Nizozemske nije bilo, vidjeli smo koliko je teško ponavljati ekstra utakmice na primjeru Maraša, Jelinića i Glavaša, vidjeli smo kolike nam probleme radi ozljeda Lučina, koliko nam napadački za brzinu fali Martinović, a za agresivnost Jaganjac.
Vidjelo se da u kombinaciji s Marašom i Šarcem Duvnjaku fali jedan brži igrač da bi Šipić prodisao na crti, a nama bilo lakše protiv svakog protivnika. U vanjskoj liniji s tri sporija igrača se jednostavno ne može ništa. Realizacija? Kod vratara kao Boukovinas pričekati je cijela filozofija. Tu glava mora biti sto na sat, jer kad počneš fulati zicere protiv jakih nema ti spasa.
Vidjeli smo da su nam Mallios i Liapis u prvom dijelu pravili nered, razbili nam 5-1 igrom dva na dva. A to nisu ni Francuzi, ni Španjolci, ni Šveđani, ni Danci… Vidjeli smo da smo se povukli u 6-0, pa da nas je u seriji bombardirao Savvas kao da je Mikkel Hansen, vidjeli smo vratara Boukovinasa za kojeg bi se po prvom dijelu moglo reći da brani u Kielu, ne u Hammu. Tu moramo pokazati da se popravljamo, da smo snimili situacije, utvrditi pravila kretanja, dogovore i u obrani i u napadu i tu ne smije biti lutanja. Kada to postignemo imat ćemo sustav koji će spriječiti oscilacije koje pokazujemo u posljednje vrijeme. Za to naravno treba vremena, a ovaj tim ga nije imao i to zaslužuje respekt. No, na timu je da taj posao u periodu koji slijedi riješi s izbornikom Perkovcem.
Belgija je jako bitna
Sada znamo da imamo širinu, da na svakoj poziciji imamo određeni kvalitetan izbor i nakon Belgije slijede odluke o hijerarhiji ovog novog tima kojeg Perkovac pokušava staviti na noge nakon “bauljanja” posljednjih godina.
Vidjelo se dobrih stvari. Recimo sigurnost Šoštarića kada je trebalo, rutina Stepančića koji zabija i proigrava Šipića, ali kojem još fali veći napadački intenzitet što nakon dugog odsustva s terena nije nimalo čudno. Vidjelo se koliko Mandić digne obranu, koliko Šego može pomoći dati mirnoću premda obrana nije uigrana.
Perkovac radi zanimljive stvari u kojima više apsolutno nema nedodirljivih i zaslužnih u kojima će igrati samo oni koji to budu pokazivali na terenu. Ustraje li u tome, možemo uspjeti. Drugog načina jednostavno - nema.
Grčka nas je riješila neugode, ali posao je tek na početku. To nikako ne smijemo zaboraviti i pristup protiv Belgije mora biti maksimalan. Radi se o timu kojeg smo u Belgiji jedva dobili, sada to jedva moramo zanemariti. To sigurno možemo i moramo, jer i Belgija je jako bitna slika za budućnost onoga što se pokušava izgraditi.