U subotu je u Rijeci, uoči prve domaće utakmice Kvarnera upriličen službeni oproštaj jednog neobičnog košarkaša na koncu jedne neobične karijere. Siniša Štemberger nije bio čovjek za naslovne stranice, košarka mu nije dala toliko talenta da se o njemu pričalo dalje od regije u kojoj je igrao. Nije tu bilo medalja, niti velikog novca, ali tko je god gledao Sinišu Štembergera znao je da ponekad u životu, ali i u sportu postoji mala razlika koja razlučuje uspjeh, a on se, često pogrešno, mjeri s onim materijalnim.
Junak ove priče igrao je košarku do ovoga proljeća, kad je s punih 45 godina napokon prestao. Iako je trenirao samo tri puta tjedno, zajedno sa suigračima vratio je Kvarner u prvoligašku orbitu, a kako je već radio u jednom riječkom fitnessu, rado je prihvatio poziv i sada je dio stručnog stožera Ante Nazora.
U toj igračkoj karijeri uspio je osvojiti sa Zadrom prvenstvo i dva Kupa, a igrajući za Široki i Igokeu bio je prvakom BiH četiri puta i tri puta je osvajao tamošnji Kup. Odigrao je čak 243 utakmice ABA lige, bio je u njoj deset sezona i još uvijek je na vječnoj listi najboljih tricaša na drugom mjestu, s 403 ubačaja.
"Najprije moraš priznati: OK, imam problem s alkoholom, s time da nemam kontrolu s alkoholom"
U toj karijeri bilo je sjajnih predstava, posebno je upečatljiva bila sezona u Igokei, kad je bio član petorke koja je uneredila cijelu ligu i Igokea tada samo zakulisnim radnjama nije zaigrala Euroligu, iako ju je na papiru izborila. Siniša Štemberger bio je čvrst frajer, zanimljiv španer i svakako je bilo kud i kamo lošijih od njega koji su stigli kroz karijeru do lukrativnijih opcija.
Njemu se nije dogodilo. I kad se danas potegne priča o Siniši Štembergeru, uvijek će tu iskočiti nekoliko priča.
Jedna je ona kako je Štembo, kako su ga svi oduvijek zvali, pripadnik generacije Kvarnera koja je opisana kao najbolja ikada. Ili petorke riječke košarke kakva se nikada nije pojavila u istoj generaciji. OK, možda niti jedan od njih nije bio na razini starijih Rudolfa Juga ili Aramisa Naglića, ali kad se u isto vrijeme u istoj momčadi pojave Davor Kus, Marino Baždarić, Marijan Mance, Andrej Štimac i Siniša Štemberger, onda je dokaz da se u toj generaciji rođenoj koncem sedamdesetih dogodilo nešto jako neobično za Rijeku.
Kad je Cibona dovela Davora Kusa, koji je kasnije postao i legenda Vukova, a danas je sportski direktor Kvarnera, cijela ta generacija shvatila je da se od košarke može i živjeti.
Opet, osim te činjenice kako je Štemberger dio te posebne riječke generacije ostat će i dva detalja koja su obilježila karijeru ovoga igrača. Dok je igrao za Split sudjelovao je u tučnjavi kakva se niti prije, a niti kasnije nije vidjela na nekoj našoj utakmici. Štemberger je bio agresivan igrač, uvijek je prsima ulazio u čovjeka kojega je čuvao i to nije mogao otprijeti Rawle Marshall, tadašnji Cibonin Amerikanac gangsterskih manira te se potukao sa Štembergerom. Jadan je Štembo izvukao tom zgodom deblji kraj, jer je Jared Homan, momčina iz Cibone, zagradio prostor na kojemu se Marshall obračunavao sa Štembergerom, po američkoj navadi, "neka to njih dvojica riješe".
Izvukao se uz pomoć obitelji, uz pomoć prijatelja. I uz pomoć sporta. U kojemu je ostao na terenu do 45. godine
Druga se zgoda zbila prije osam godina, kad je Štemberger u najcrnjem dijelu svog života, banuo u Rijeci na jedan trening kojega je vodio njegov bivši suigrač Marijan Mance i obračunao se fizički s njim.
Ovoga ljeta, u velikom razgovoru za Novi List, Štemberger je naveliko pričao o demonima s kojima se borio. Uostalom, malo bi koji hrvatski sportaš, a dosta ih je bilo u sličnom škripcu, imao snage ovo reći...
"Imao sam borbe sam sa sobom. Bile su bitke, a prelomio sam kada sam došao na samo dno. Kada sam vidio da to utječe na mentalno zdravlje, da sam nakon jednog izlaska tri dana u depresiji. Ne možeš se toga lako riješiti. Najprije moraš priznati: ‘OK, imam problem s alkoholom, s time da nemam kontrolu s alkoholom...‘.
Izvukao se uz pomoć obitelji, uz pomoć prijatelja. I uz pomoć sporta. U kojemu je ostao na terenu do 45. godine, a uz teren je tek krenuo. Na koncu, iako tu nema velikih medalja, iako iza igračke karijere nije ostalo novca na računu, Siniša Štemberger je naučio što to znači biti pobjednik.
Sport je Sinišu Štembergera naučio da iz svake situacije postoji izlaz.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....