Trenutak za pamćenje - Ivan Perišić istrčao je u dresu Hajduka! Debitirao je s 35 godina za klub iz kojeg je još kao junior otišao u Francusku. I vratio se nakon teške ozljede koljena nakon točno 200 dana. Ušao je u 73. minuti Kup utakmice s Dinamom, prekasno da bi Hajduk poveo do finala, ali u tih 20-ak minuta vratio je osmjeh na lica navijača. Ne samo Hajdukovih, nego svih koji vole nogomet, poglavito naše Vatrene. Ovacije koje je dobio bile su posebne, prepune emocija, nade i sreće. Premda su se huligani sramotnim ponašanjem nakon utakmice pobrinuli da i takvi trenuci debelo padnu u drugi plan...
Način na koji je Perišić odigrao svoje minute bio je ohrabrujući. Izgledao je Perišić rastrčano, uspio je glavom zapucati na Dinamov gol, Ristovskog je kroz dribling lakoćom prošao, nekoliko je puta zasprintao i ulazio u duele. Do kraja sezone mogao bi biti spreman za svih 90 minuta, pa i u solidnoj formi, jer ne sumnjamo da će na svakom treningu i utakmici dati sve od sebe. Kod Perišića ne postoji "laganiji" pristup, on uvijek ide na 100 posto onoga što može.
Je li se vratio previše brzo pokazat će vrijeme. Jasno je da je odluka o tome da zaigra bila isključivo njegova. Vjerojatno ne bi ušao u igru da je Hajduk imao pozitivan rezultat, ali i Perišić je bio svjestan da samo njegov ulazak u igru eventualno može spasiti njegovu momčad od poraza. Preuzeo je na sebe i taj rizik, što nije nikakvo iznenađenje. Perišić je u toliko situacija tijekom karijere pokazao da nema toga što nije spreman napraviti kako bi pomogao suigračima.
Sve utakmice SuperSport HNL-a možete gledati samo na MAXSport kanalu.
Sjetimo se kako je na Svjetskom prvenstvu u Kataru prihvatio poziciju lijevog beka u srazu za broncu. Momčad ga je trebala tamo i za njega nisu postojali nikakvi upitnici. On koji je u povijesti daleko najbolji strijelac Hrvatske na velikim natjecanjima, koji je "senator" u svlačionici, jedan od najboljih igrača, jedan od "nedodirljivih", pristaje u utakmici za broncu zaigrati na poziciji klasičnog beka, koju nikada nije igrao. I svejedno je bio sjajan, jedan od najboljih na terenu.
Perišićev povratak neupitno će u preostalim kolima dati Hajduku energiju kakvu je uzalud tražio tijekom sezone, poglavito u proljetnom dijelu prvenstva. Realno to neće pomoći Hajduku da osvoji naslov prvaka, ali barem bi moglo pomoći najodgovornijim ljudima u klubu da shvate što je beskompromisni igrački profesionalizam i da Perišićev pristup nogometu i treninzima postave kao standard za sezone koje slijede.
Jasno je da na Poljudu postoji previše igrača koji nemaju igračku klasu za Hajduk. Međutim, dojam je kako to nije glavni razlog zbog kojeg je Hajduk jako daleko od naslova prvaka. U mnogim utakmicama Hajduk je izgledao kao nedovoljno spremna momčad, često nemoćna i nedovoljno srčana da ozbiljno pritisne suparnike koji bi mu po svemu trebali biti inferiorni. Što je Perišiću nezamislivo.
Ne znamo hoće li Perišić nakon kraja sezone ostati na Poljudu. Znamo da je potpisao ugovor na godinu i pol, ali i da postoji dogovor da može ići dođe li ponuda koja će mu biti dobra, a financijski prihvatljiva Hajduku. Teško je sada reći kako će Hajduk uopće izgledati na ljeto, očekuju se brojne promjene u vrhuški kluba kluba. I tko zna kako će se Perišić prema svemu tome postaviti. Upad huligana na teren također neće pomoći Perišiću u odluci da i sljedeću sezonu provede u Bijelom dresu. Previše je toga u karijeri prošao i napravio da bi se sada suočavao s nerazumnim ispadima koji i klubu i svlačionici rade neizmjernu štetu.
Ono što sigurno znamo je da bi Hajduk novu eru trebao graditi na Perišićevom pristupu. Uvijek do kraja profesionalno i uvijek u službi kluba. I ako to ikako bude moguće s Perišićem kao predvodnikom nekog drugačijeg i bitno boljeg Hajduka...
Erupcija su oduševljenje i emocija iskazani s Perišićevim izlaskom na teren - usprkos činjenici da je Dinamo po drugi put u pet dana slavio na Poljudu - jasna poruka kako navijači prepoznaju tko je Ivan Perišić. I da je on daleko više od sjajnog igrača koji svakome može pobjeći, svakoga izdriblati, nadskočiti i zabiti gol.
Napokon, zato ga i Zlatko Dalić toliko cijeni i čeka. I vodit će ga na Euro u kakvoj god formi bio. U svlačionici Vatrenih pregršt je igrača svjetskog kalibra, koji oko vrata imaju i srebro iz Rusije i broncu iz Katara, kao i pregršt Liga prvaka i trofeja u najjačim ligama svijeta. I kad je takvim klasama Perišić toliko važan i nenadoknadiv, onda je jasno da je riječ o igraču posebnog kova.
Stoga ljudi koji vode Hajduk moraju napraviti sve kako bi ga zadržali na Poljudu što je moguće duže. Napravio je Hajduk pregršt velikih pomaka pod vodstvom Lukše Jakobušića, ali onaj presudni na terenu nije se dogodio, barem ne u potrebnoj mjeri. Nije postojao igrač koji bi donio istinsku promjenu u pristupu profesionalnom životu svlačionice.
Ivan Perišić sposoban je i to promijeniti...