Vatreni su Vukove s Baltika slistili kao čuvenu latvijsku juhu od piva i mirno za glavno jelo rujanskog ciklusa ostavili Armeniju u Erevanu. Tamo će zalogaj biti veći i nadamo se još slasniji, nešto poput janjećeg kotleta. Za razliku od društva sa sjevera oni su puni samopouzdanja i kvalitetniji.
Bruno Petković je nakon dvije minute i 48 sekundi demonstrirao kako nije uzalud u Dinamu trenirao slobodnjake, a Luka Ivanušec nešto kasnije da će to biti ugodan party na Rujevici. Najave kako će ovaj put biti ozbiljni i riješiti kvalifikacije bez drame i stresa prije zadnjega kola zasad drži, iako Latvija nije reprezentativan pokazatelj.
Ako netko ima što reći protiv Lige nacija, jasno je vidio koliko je jača, u njoj nema na repertoaru laganog batinanja poput ovoga. Iako je imala dvije-tri šanse kao posljedicu loših defenzivnih reakcija naših, Latvija je većim dijelom susreta djelovala kao slučajan sparing partner pronađen kad su svi otkazali. Nekad smo ih znali gledali znatno jače, sad su ostavili dojam da su očajnički tražili palice za hokej. Kad bi i bljesnuli, Livaković im je spustio rampu. To je njegova specijalnost. U tri ogleda s Hrvatskom nisu se imali čemu veseliti.
Petković je bio točno što izbornik želi, dominantan pivot i dvostruki strijelac, njegovi golovi zlata vrijede jer ovoj Hrvatskoj je najveći manjak pogodaka s pozicije “devetke”. Akcija za 3:0 slika je čemu stožer i ekipa teže... Modrić je ponovno bio spiritus movens, kako on igra to je poezija i rapsodija, to je nogomet elite s 38 godina ništa slabiji nego za nekadašnjih dana. Ovacijama je ispraćen u 61. minuti na izlasku iz igre. Luka Ivanušec je u petnaestom nastupu dao drugi gol za A vrstu, zabili su i Kramarić i Pašalić, a Perišić slao Latvijce kiropraktičaru i pritom asistirao.
Dečki Dainisa Kazakevičsa osjetili su što je igrati protiv “zlatnih lopti”. Iako je Joško Gvardiol, jedan od kandidata za najprestižniju nagradu izašao već na poluvremenu. Premda je obrana imala nesigurnosti, Hrvatska je “zgrabila za vrat” Latviju od prve minute i tek tu i tamo dala joj da udahne zraka, makar je posljednjih pola sata igrala bez najjačeg veznog reda jer Modrić i Brozović su izašli, a Kovačić nije ni ušao na teren nakon što je osjetio zatezanje. S time je dobila na ofenzivnoj brojnosti pa i ubojitosti, ali izgubila ne defenzivnoj stabilnosti.
No neka je, nije bitno, uživali smo, konačno smo i mi doživjeli, nakon svih velikih i povijesnih utakmica, da jedne večeri samo guštamo. Publika je to znala nagraditi. Rekord nije pao, ali petarda je dragim gostima spakirana na dar.
Bodovi protiv Latvije bili su očekivani, sljedeći je zadatak donijeti tri i iz Armenije u ponedjeljak i put prema Njemačkoj bio bi trasiran. Korak po korak, sve je u rukama ekipe Zlatka Dalića.