U samo nekoliko mjeseci naša je reprezentacija od borbe za ulazak među 16 najboljih u Billie Jean King Cupu došla do ispadanja iz prve skupine Euroafričke zone. Na turniru koji se igrao u turskoj Antalyji naše su tenisačice bilježile uglavnom “nule”, a drukčije nije ni moglo biti s obzirom na to da je izbornica Iva Majoli u Tursku odvela reprezentaciju bez tri od četiri naše najbolje rangirane igračice - Donne Vekić, Petre Martić i Ane Konjuh. Majoli vodi reprezentaciju, reklo bi se, na “obiteljski način” pa se tamo često dogodi da igraju samo one koje hoće, a ne one koje bi po svojoj kvaliteti trebale igrati.
Zašto se to dogodilo u Antalyji i zašto u reprezentaciji nije bilo Donne Vekić i Petre Martić uglavnom je nejasno. Mnogi su bili uvjereni da će Hrvatice tamo biti u najboljem sastavu, ali od najboljeg sastava nije bilo ništa i zato se u konačnici dogodio jedan veliki - ništa.
Za rezultat u Antalyji ne može se optuživati dvije cure kojima je bačen vrući krumpir u ruke, a one to nisu znale kontrolirati. Iako, ako se izbornica Majoli ikad pojavi pred novinarima i ako ikad bude imala želju objasniti zašto je to tako, vjerojatno ćete čuti kako su Petra Marčinko i Tara Würth, koje su nedavno igrale na jednom challengeru u Splitu, pa čak i međusobno u četvrtfinalu da bi Würth otišla do kraja, dobile priliku za novo iskustvo koje im je toliko neophodno u karijeri.
Mrvice protiv loših
A to “neophodno” iskustvo se skupljalo u dvobojima s Danskom, Bugarskom, Srbijom, Švedskom i Norveškom. Za one koji ne znaju, a zanima ih, iako sumnjam da je puno onih koje tako nešto zanima, Marčinko i Würth su potpomognute Antonijom Ružić i Lucijom Ćirić Bagarić u prva četiri dvoboja skupljale mrvice. I to su stvarno bile samo mrvice jer su jedini bod u prva četiri susreta osvojile u sudaru s Danskom. Od Bugarske, Srbije i Švedske cure su izgubile s maksimalnih 3:0, a to nisu baš bile protivnice od kojih su im se trebale “tresti hlače”. Marčinko je, primjerice, u dvoboju s Bugarskom izgubila od tenisačice koja je oko 500. mjesta na svijetu.
Takva Hrvatska je već nakon četiri dvoboja (u petom je svladana Norveška) ispala iz Euroafričke skupine I u niži rang natjecanja BJ King Cupa, odnosno u četvrti rang pa su se tako Iva Majoli i njezina kombinatorika našli na nekom novom početku. No možda je tako i najbolje jer ako se sjetimo kako je ta reprezentacija izgledala i igrala, reprezentacija u kojoj su bile i Donna Vekić i Petra Martić, protiv Njemačke u Rijeci, onda je bolje da igraju te mlade djevojke pa jednog dana možda nešto naprave. No pitanje je koliko će moći napraviti i gdje će doći ako ih bude vodila Iva Majoli.
Igračka karijera naše najbolje tenisačice svih vremena bila je briljantna, prije svega zbog činjenice da je osvojila Roland Garros i u finalu pobijedila Martinu Hingis. Prva Hrvatica uopće koja je došla do trijumfa na Grand Slam turniru. Ali u toj karijeri je bilo podosta turbulencija i svi koji se sjećaju tenisa Ive Majoli znaju da je njezin potencijal bio daleko veći od onoga što je napravila u karijeri. No taj Roland Garros će ju zauvijek izdvajati iz skupine tenisačica koje su bile dobre i gurnuti u skupinu u kojoj je bilo mjesta samo za posebne.
Nažalost, njezin mandat izbornice bio je jednako turbulentan kao i igračka karijera. Ponekad je to bilo dobro, ali češće se zaplela u brojne nesporazume i sukobe s tenisačicama tako da godinama nismo viđali neke od njih. Primjerice, Petra Martić se nakon dugo vremena pojavila u Rijeci u dvoboju protiv Njemačke da bi odigrala jednu prilično mizernu epizodnu ulogu. Uostalom kao i Donna Vekić. Njih dvije, čini se, tamo su se pojavile samo zato što su morale ili samo zato što su morale potvrditi taj dolazak koji bi im omogućio nastup na Olimpijskim igrama u Parizu.
Ne zanimaju ni HTS
I tako, putovanje od prilično komotne situacije i utakmice protiv nekompletnih Njemica za ulazak među 16 najboljih do ispadanja u četvrti razred svjetskog tenisa bilo je jako brzo. Zašto je to bilo tako vjerojatno nikada nećemo točno doznati jer Iva Majoli ionako nikad nije imala potrebu objašnjavati zašto se neke stvari događaju. Mnoge to i ne zanima, ali očito je da ne zanima ni Hrvatski teniski savez koji je sve što ima usmjerio u Davis Cup reprezentaciju.
Žalosno, ali nažalost još jednom se potvrdilo da između muškog i ženskog tenisa kod nas postoji stanovita razlika, prilično velika zapravo. U tretmanu, ali i pristupu jer za nešto su krive i izbornica i njezine glavne zvijezde.
