Podravka je dovela na mjesto prvog trenera Ivicu Obrvana. Podravka želi rezultat, želi nakon dvije godine vratiti domaći naslov i probuditi se u Europi u kojoj lani nije osvojila ni boda, što za veliku tradiciju nije baš jednostavan šok. Neće biti lako, jer svima je jasno da početak svih problema nije isključivo trener, da neke stvari treba stavljati na mjesta na kojima su bila godinama.
Ivica Obrvan će to sigurno pokrenuti, potpisali bismo da će ove sezone u Europi Podravka osvajati bodove, a znakovita je izjava novog trenera koji je po dolasku u Podravinu zaključio “imamo dovoljno igračica, nećemo se pojačavati”. Podravka će dobiti sustav u kojem neće biti mladih i starih, već samo dobrih i manje dobrih igračica i vrlo brzo će se iskristalizirati koje dres Podravke nose s razlogom. Kod Obrvana nema popusta, pobjeđuje zalaganje i ono što se pokaže na terenu. Isključivo.
Trener nije problem
Kod hrvatskih trenera postoji određena doza frustracije kada situacija dođe do gornje granice mogućnosti, a više se jednostavno ne može, jer nema s čime. Tu počnu pucanja, razlazi, tu se stvari lome na loš način. Zato je jako važno uoči starta sezone odrediti realne ciljeve. To nije stvar želja, nego mogućnosti. Nažalost, koliko Podravka vrijedi u Europi danas u proteklom razdoblju nismo uspjeli doznati. Ali kada se ova ekipa dobro selektira i kada se na nju u nekoj budućnosti možda dovedu neka nova Tirca i Cozma, e onda bi to možda mogao biti posao kakav u Koprivnici žele. E sad, dok Obrvan bude slagao, vremena za postaviti te stvari bit će dovoljno, a hoće li ili neće, to je naravno upitno.
Nije rezultat bio problem ni kod Antonija Pranjića u prošloj sezoni, koji je priču na odličan način priveo kraju, bolje nije mogao i pokazao nešto što bi u budućnosti moglo donijeti ulaganje u mlade trenere kao on. Za mladog trenera takva ekipa u hrvatskim okvirima je jackpot i to treba cijeniti, nikako ne podcijeniti. Isto je bilo i lani s Goranom Mrđenom koji više nije mlad, ali koji je pokazao kako dovesti Podravku na dobru razinu, pa su se opet rastali.
U želji za iskorakom Podravka gađa, dok treneri ništa nisu krivi, oni su svoj posao napravili savršeno, ali klub je procijenio da iskorak može napraviti s nekim od etabliranih trenera, isto kao nekad kada je na čelo umjesto Zdenka Kordija, koji je kasnije bio sjajan, došao Josip Šojat. Otpori su bili veliki, no klub je točno znao kuda ide. Taj dio priče o promjenama u Podravini se ne mijenja, promijenile su se neke druge okolnosti, a koliko će ih Obrvan uspjeti usmjeriti sigurno je jako važno pitanje za budućnost.
Najbolja solucija bila bi da u toj postavi Podravke, koju Obrvan bude postavio dobijemo 3-4 nositeljice igre i u reprezentaciji za budućnost. Taj temelj je nekad u Koprivnici kada je riječ o ženskom rukometu bio vrlo jak. I iznimno je važan za hrvatski rukomet u cjelini. Zato je Josip Samaržija bio puno više od trenera za Podravku nekada. Jučer su se napadali Gunnar Prokop, Jurgen Gerlach, Anja Anderssen... Danas se moraju gledati Vipers, Gyor, Metz, Ferencvaros...
Rezultat daje odgovore
Podravki prioritet mora biti Europa, jer samo na taj način se može pomaknuti naprijed i napredovati i izaći iz situacije kojoj je postala rob proteklih godina, u kojoj dominira epizoda Dugo Selo. Misliti drugačije je stvaranje krive slike o stvarima, a svjetski poznata Podravina po naivnoj umjetnosti tu je “doma”. Ivica Obrvan je samo trener, igračice su samo igračice, dok kriterije uvijek postavlja klub. Samo i isključivo klub koji je baš kroz te kriterije svojedobno narastao do europskog vrha. Zato, promjene nisu ključ, ključ je kako će izgledati Podravka koja može i mora bolje. Rezultat uvijek da savršene odgovore i nikad ga se ne smije podcijeniti, jer u odgovorima se krije i rješenje problema.