Još jedna nevjerojatna večer hrvatskog rukometa. Zagreb je pobijedio u Trondheimu momčad Kolstada s devet golova razlike u situaciji kada je sve govorilo da ima jako male šanse za uspjeh i Zagreb je sada pola koraka od sna da se nakon tri sušne godine probije među 12 najboljih momčadi Europe.
Neke stvari izgledaju neobjašnjivo. Prvo prije šest dana izgubiti 10 razlike u Aalborgu bez ispaljenog metka, onda ostati bez dva možda i najbolja igrača ove sezone Srne i Klarice, pa otići na odlučujuću utakmicu u Norvešku i tamo dobiti devet golova razlike. Izgleda nevjerojatno. Kako to objasniti? Objašnjenje je samo jedno, ono kaže da je ovo ove sezone jako dobar Zagreb, da je za utakmicu u Aalborgu bio potpuno nepripremljen i dekoncentriran, da se u samo četiri dana situacija s momčadi koja zna igrati rukomet može promijeniti ako vjeruješ u to i pripremiš se kako treba. Zagreb se nakon Aalborga ušutio, radio, trenirao vikendom, pripremao za utakmicu u Trondheimu svjestan da neće biti Klarice i Srne. I Zagreb se pripremio, djelovao organizirano o starta makar u znatno težoj situaciji nego u Aalborgu i to što je napravio u Norveškoj je istinski pothvat.
Zagreb je u dvije utakmice dobio Kolstad 20 golova razlike!!! Zagreb je dvaput dobio Pelister, Zagreb je međusobno bolji od Szegeda i kada smo ‘plakali‘ zbog boda nezasluženo izgubljenog u Mađarskoj zbog smiješnih francuskih sutkinja, sada se vidi i zašto je bilo tako. Szeged ima taj bod više od Zagreba, a bez tog boda Zagreb bi bio i ispred mađarskog sastava.
Vratimo se sjajnoj izvedbi u Kolstadu. Makar je devet razlike, nećemo reći savršenoj, ali vrhunskoj sigurno. Sjajno je sve isplanirao Andrija Nikolić sa svojom momčadi. U obrani je zakočio protunapad Kolstada s brzim vraćanjem i s Gojunom koji je čekao Norvežane na 12 metara u prvom naletu u kojem su najopasniji, da bi se uopće mogli mijenjati obrana - napad. Puno koncentracije treba za to. Odlično su radili Gojun i Walczak sredinu na startu, nadodao se Suholežnik koji je ukupno gledano odigrao svoju najbolju utakmicu u Zagrebu. Sjajne su role dali Faljić koji je prepao Sagosena, Ćavar koji je krpao obranu, savršenim igračem za momčad, možda i ključnim, pokazao se Kavčić koji je vodio koncentrirani napad, koji je igrao obranu gdje je god bilo potrebno, a to je bila velika stvar, jer su tijekom utakmice ostali bez Moralesa koji je u prvom dijelu sa 5/5 bio savršen i Kraljevića kojem je u drugom dijelu otišlo koljeno i koji je kao desni vanjski kao tek treće desno krilo ove sezone izgledao sjajno. Takav Zagreb nije odustao, Miloš Kos je odigrao jako tešku rolu kao jedini izraziti napadač i pokazao, makar oscilira kao u Aalborgu što je karakteristika mladog igrača, da raste s momčadi. A dokaz savršene koncentracije bila je činjenica da utakmicu završavaju najiskusniji Čupić i nakon promašenog penala i Dibirov s dva gola. Za kraj smo ostavili Mandića koji je bio sjajan, koji je pokupio i više nego je trebalo, a to je samo dokaz koliko znači dobra obrana koju u Aalborgu nije imao. To je bila savršena momčad u Trondheimu za koju norveški sastav nije imao nikakvo rješenje, makar je pokušao sve.
Zagrebaši su poslali savršenu pozivnicu za Pariz u četvrtak u Areni. Uz sve probleme s kojima se nose cijele sezone, a sada još čuvaju Srnu i Klaricu da bi reprezentaciji bilo lakše u OI kvalifikacijama, zaslužili su najveću podršku dosad. Prolaz su po svemu zaslužili, ali u ludoj Ligi prvaka treba pričekati konačno rješenje, jer nikad se ne zna. Najbolje bi bilo dobiti PSG i gotovo. Jednostavno zvuči. Nikad se ne zna kada je Zagreb u pitanju. U ovakvoj skupini, sa pozivnicom, dva kola prije kraja pola koraka od prolaza, e tome se malo tko imao pravo nadati. Ali, bilo ih je…