Danska je bila olimpijski pobjednik prije manje od godinu dana, Danska je bila svjetski prvak u siječnju, Füchse Berlin prvi puta u povijesti postao je prvak Njemačke, a za tjedan dana igrat će i na završnom turniru Lige prvaka u Kölnu, isto prvi puta u povijesti. U svim tim pričama je kao broj 1, apsolutni MVP, Mathias Gidsel, čudesni ljevak najbolji svjetski rukometaš danas, čovjek koji ima realne izglede stići velikane poput Karabatića, Hansena, Balića, Dušebajeva apsolutno po svemu. Nevjerojatna sezona u kojoj je uspio sve, a ako se dogodi i Liga prvaka moći će pisati ‘savršeno‘.
Mi ga ne volimo, jer na SP 2023. godine nije dao ruku našem Domagoju Duvnjaku. To dakako nije bilo lijepo, ali je isto bila škola koju je ovaj mladi Danac prošao i koju je i te kako zapamtio. Sjajno ga je naučio Patrik Wiencek samo nešto kasnije. I zapamtio je Gidsel, makar će i dalje svojim padanjem mnogima ići na živce. Taj nevjerojatni mladić ima samo 26 godina, a već je osvojio skoro sve. Njegov rukomet je pomalo nevjerojatan, jer nije među najvišima (190 cm), nije nimalo lagan, što u rukometu kao i te kako fizičkom sportu predstavlja otežavajuća okolnost. Ali, to se kod njega uopće ne vidi. Voljeli ga ili ne treba mu priznati da je u ovom trenutku najbolji svjetski igrač bez konkurencije.
On je u prvom redu napadač, on ima brzu loptu, direktno ‘zabadanje‘, nevjerojatnu moć ponavljanja toga. On je brz na nogama, izuzetno prodoran, izuzetno skočan ako treba probiti obranu preko bloka. On igra obranu, on iz nje vuče polukontru, on je savršen asistent. Toliko je brz na nogama da se sjajno postavlja na mnogo jače od sebe i sve to imali smo priliku vidjeti u sudaru koji je odlučio naslov prvaka Njemačke u kojem je njegov Füchse pobijedio RN Löwen i otišao na tron. Bez njega bi teško, ali bio je to savršen posao Boba Hanninga i Stefana Kretzschmara. Bolje nisu mogli pogoditi kada su ga nagovorili da dođe u Berlin.
Realno, za njega nema obrane, njega možeš samo usporiti, no ni u tome ne treba očekivati savršene rezultate. Taj dečko rođen je 1999. u Skjernu, sa 15 godina je otišao od kuće, sa 17 debitirao za Dansku protiv Nizozemske, sa 21 godinom srušio je Aalborg i vodio GOG do naslova prvaka Danske. Od svoje 15. godine je s djevojkom Katrine. Sa juniorima je bio 12. u Europi i 5. na svijetu, podsjeća li vas to na nekoga? Sa 22 godine u reprezentaciji je sa 10 golova na SP postao rekorder u jednoj utakmici, bio je najbolji strijelac SP, EP, MVP SP, EP, a sve je to stigao sa manje od 100 nastupa u danskom dresu u kojem je rastao uz ipak neponovljivog Mikkela Hansena. Sljedeći ciljevi su mu europsko zlato s Danskom i Liga prvaka s Berlinom. Trostruki svjetski prvak, dvaput najbolji igrač svijeta samo sa 26 godina!!! Za to moraš biti poseban.
Počeo je kao klinac sa 9 godina, zvali su ga Mini, baš čudno. Brat Christian bio je tri godine stariji i popriličan talent. Mnogi su ga nagovarati da odustane, ali mama je bila presudna, ona nije dala da se to dogodi i nju će Gidsel uvijek spomenuti u svojoj rukometnoj priči.
A njeni postulati su vrlo jednostavni. U nekoliko rečenica kaže:
‘Katrine će uvijek reći, nemoj biti negativan i kada ti nešto ne ide odmah. Ako ne pokušaš i ne vjeruješ u to, neće se dogoditi. A znam koliko sam radio za se ovo‘.
‘Najteže je bilo shvatiti da je rukomet posao. Kad sam bio mlad igrač u Danskoj, razmišljao sam samo o svojim nastupima u dvorani i jesam li dovoljno dobar, što bi novine rekle, što bi televizija rekla, što bi gledatelji rekli. Sada znam da je rukomet samo posao i pozitivan sam i sretan kada imam obitelj i dobra iskustva izvan rukometa. Moja djevojka i moja obitelj znaju koliko je teško baviti se sportom na ovoj razini. Poraz me još uvijek boli, ali je bolje, jer se sada mogu odmaknuti od toga. To mi je pomoglo da postanem bolji igrač‘.
‘Stefan Kretzschmar kaže da sam tip koji se previše zalaže, previše razmišlja, previše se zamara. Da, to je istina, ali i to je postalo bolje. Morao sam naučiti da sam ljudsko biće, a ne stroj.‘
‘Mnogi su smatrali da je moj odlazak u Berlin pogreška. To me živciralo. Füchse, posebno Stefan Kretzschmar, dirnuo me u srce i emocionalno se povezao sa mnom. Vidio je što je Gidselu, mladom čovjeku, trebalo. Ostali su uvijek samo govorili: ‘S nama možeš postati njemački prvak.‘ Ali ja sam se želio razvijati kao osoba.‘
Komentari (0)