Slavko Goluža više nije trener Zagreba. Njegov treći mandat u klubu trajao je deset mjeseci. Na klupu je došao 17. studenog lani. Dovršio je prošlu sezonu sa dva domaća naslova, prolaz u Ligi prvaka nije dosegnuo, počeo je novu sezonu, ali nije dugo izdržao.
Presudila mu je utakmica protiv Kiela u Areni. Točnije, ona je bila samo povod za promjenu, kap koja je prelila čašu. Da ne bude zabune, Goluža nije smijenjen zbog poraza od Kiela. Prvo nije smijenjen, već je napisano s obje strane da je to bio sporazumni razvod, ali kako se kaže ‘nije…, nego…‘. Drugo, nitko nije ni očekivao da će Zagreb pobijediti Kiel, ali definitivno nitko nije ni mislio da će tako loše izgledati na startu Lige prvaka. Možda je netko mislio da će biti lako, ali nije to baš tako. Kiel je preozbiljna europska momčad.
U riječima direktora Vedrana Šupukovića može se iščitati dosta toga.
- Jako nam je bilo važno da izgledamo pristojno na startu Lige prvaka. Nitko nije mislio da ćemo sigurno pobijediti Kiel, ali nitko nije očekivao da će ljudi nakon 10 minuta jesti kokice i prešaltavati tv programe, jer mi smo izgledali nedostojno Lige prvaka. Znate, jako puno truda ove godine je uloženo da se uopće pojavimo u Ligi prvaka, jako puno truda je uloženo da se zatvori financijska konstrukcija, jako puno je uloženo u animiranje svega, EHF je taj susret proglasio utakmicom kola, poslao svoje značajne ljude u Zagreb, mi smo sa svoje strane željeli da ljudi koji nam mogu pomoći dođu i uživaju u utakmici, a za uzvrat smo dobili ništa, dobili smo utakmicu kojoj je sve nakon 10 minuta bilo odlučeno, u kojoj ni na koji način nismo bili konkurentni Kielu. Bilo je pomalo neugodno. Vidjeli ste Celje u prije neki dan u Danskoj, Celje koje ima duplo manji proračun od nas, izgubili su u zadnjim sekundama. Oni mogu, a mi ne. I jednostavno, više nije išlo.
Nije se dogodilo odmah nakon Kiela, Goluža je u subotu vodio momčad i pobijedio Sesvete koje su izgledale baš onako kako je Zagreb trebao izgledati protiv Kiela. No, za vrijeme drugog dijela susreta prošireni sastav UO kluba, odlučio je rastati se s Golužom koji je samo dva mjeseca prije između tri kandidata, kada mu je istekao prvi ugovor, izabran da nastavi posao. Za trenera su konkurirali Zdravko Zovko i Toni Čolina trener Izviđača iz Ljubuškog. Odluka je pala na Golužu, no nakon toga očito nije došlo do očekivanih pomaka.
E sad, svakako da nije dobro da se treneri mijenjaju na taj način i posebno ne na početku sezone, jer to u globalu naružuje sliku kluba, image koji je građen godinama i zbog kojeg i danas traje u Ligi prvaka. Istina je i to da je teško biti trener Zagreba, da su zahtjevi veliki, da financijske realnosti nisu u svakom trenutku podrška, ali svi koji dođu svjesni su svega kada prihvaćaju takav posao i trebaju se znati s njim nositi. Biti trener Zagreba i bilo koga drugog nije isto. Zato je suludo misliti da je netko očekivao pobjedu protiv Kiela, ali svatko je mogao očekivati konkurentniji Zagreb barem 40-50 minuta.
Momčad možda nije top, određuje je financijska konstrukcija, ali je puno bolja od onog što pokazuje na terenu trenutno. Činjenica je da zadnja dva tjedna prije Kiela nisu odigrali ništa ozbiljnije (?), da nijednom u svemu odigranom nisu bili kompletni, ali je činjenica da prije starta Lige prvaka to nitko nije vidio kao neki dramatičan problem, niti bilo koga sa strane tko dođe gledati to mora zanimati.
Željeli smo čuti trenera Golužu, no makar smo ga dobili u subotu navečer, nismo dobili odgovore. Njemu ova situacija sigurno ne ide na ruku i šteta je načina na koji se dogodila, jer svakim ovakvim potezom smanjuje se lista trenera koji su interesantni za visoke dosege. A biti trener Zagreba uvijek znači i nešto više… No, u vrhunskom sportu je to tako, teško netko može smijeniti 16 ljudi. Trener odgovara za ono kako mu momčad izgleda na terenu i to je jednostavno osnovi zakon. A Zagreb na počeku sezone nije izgledao dobro, točnije ne izgleda dobro.
Nekoliko pitanja se nameće. Prvo, zašto Miloš Kos ne igra obranu, a igra samo napad? Zašto ako mu je dolazak iz polukontre najveći adut, a Zagreb ima talenta kakvog nije imao dugo. Napraviti od takvog igrača poluigrača je grijeh. Zašto Filip Glavaš koji je došao kao prvu krilo reprezentacije ne igra ni jednu sekundu protiv Kiela, koliko god Čupić bio vrijedan ovoj momčadi. Može i Ćavar pomoći Dibirovu, sigurno, jer ni Timuru sa 40 godina nije lako. Zašto protiv Sesveta ne igra više Faljić koji se protiv Kiela pokazao najboljim izborom Zagreba na pivotu makar je bio u trećem planu kao i Sirotić lani do Wisle, zašto je Sirotić samo pomoćna radna snaga, a uvjerljivo je najbrži Zagrebov igrač i s njim momčad igra znatno brže, je li na taj način izgubljen Kavčić kao joker adut što se lani pokazalo odličnim. Ustvari, osnovno, kako god da jest, Zagreb mora igrati sa svih 16 igrača, jer je to jedini način da s momčadima u Ligi prvaka održi visoki ritam. To nije pravilo Zagreba, to je pravilo današnjeg rukometa koji i Zagreb kao i svi ostali mora poštovati. Zato Duvnjak u Kielu ne igra 60 minuta, zato igra neki Faust umjesto Ekberga s kojim ne može u istu rečenicu, zato igra Gurbindo makar je jednom nogom u mirovini umjesto Reinkinda… Za to se svaki igrač mora prepoznati kao koristan u sustavu. Uvijek postoje prvi i drugi, ali momčad čine svi. I momčad je ta koju svi uvijek izdvajaju kao najvažniju.
Zagreb je u jako teškom ritmu, Andija Nikolić će ga pokušati smiriti, ali je definitivna činjenica da Nikolić nije došao biti prvi trener i da će Zagreb tražiti rješenje da mu se pomogne. Sljedeća postaja Lige prvaka je PSG, to ne izgleda previše povoljno, ali do dolaska Kolstada za dva tjedna u Arenu neke stvari se moraju pomaknuti. Mjera nije popularna, Goluže kao našeg trofejnog trenera je šteta kao i Obrvana prije njega i mladih snaga Vorija i Šole, ali Zagreb ima svoja pravila i koliko god su ona bila iznenađenje u subotu navečer, iznenađenja ustvari nije bilo. Samo je moment bio malo neobičan. A Zagreb to sigurno nije želio i sigurno znamo da u ovom trenutku nemaju rješenja za tu poziciju. I koliko god netko ne prihvaćao istinu, samo se Veselin Vujović u dva mandata uspio nositi sa svim Zagrebovim realnostima. Rezultat to uvijek savršeno pokaže. U sportu je samo rezultat taj.