Kostelić uoči Sljemena: 'O kraju ne razmišljam, motiviran sam da idem i dalje'

Malo je toga ove sezone bilo po njegovim željama, tek jednom je osvojio bodove u slalomu, samo još jednom, i to tek jedan, u spustu i to je to. Učinak Ivice Kostelića ove sezone u Svjetskom kupu uoči “njegove” utrke na Sljemenu.

Četiri se puta ovdje penjao na postolje, jednom ga je od pobjede dijelilo tek 5 stotinki, drugi put tek 10. Uvijek, od prve muške utrke na Crvenom spustu, bio je jedan od favorita, sad je prvi put daleko od takve uloge. Neobično i za njega i za navijače, za sve, ali to je realnost ove sezone.

Nakon 26. mjesta u Madonni di Campiglio, a to su ti jedini slalomski bodovi, kombinirao je boravak u austrijskom Innerkremsu i Zagrebu.

Plasman među 15

- Nije bilo najbolje stanje sa snijegom oko Božića ni u Innerkremsu, a jako mi je drago što je ove godine pripremljen i Zeleni spust za trening pa smo posljednje pripreme za utrku mogli obaviti na Sljemenu.

Toliko o “tehničkim” detaljima vezanim za posljednje treninge, a onda se okrenuo sezoni koja je daleko od onoga što je očekivao ulazeći u nju.

- Ne, ne ide onako kako smo očekivali, ali ima još dosta utrka do kraja i koncentriram se na njih.

Prva je “njegova”, u utorak na Sljemenu.

- Prva među jednakima. Svi smo jako motivirani da nastupimo što bolje pred svojim navijačima, a ovaj put imamo dobru ekipu s nekoliko skijaša koji bi mogli ući u prvih 30 i to je dobar pokazatelj za budućnost - rekao je okružen Natkom Zrnčić-Dimom, Filipom Zubčićem, Matejem Vidovićem, Istokom Rodešom i Eliasom Kolegom.

Kad bi se to ostvarilo, bila bi to sjajna stvar za naše skijanje, baš kao što je prekrasan božićni poklon isporučio Filip Zubčić osvojivši 7. mjesto u veleslalomu u Alta Badiji. Ali jasno je na koga je usmjerena najveća pažnja.

- Htio bih odskijati dvije dobre vožnje, pomaknuti se u odnosu na dosadašnje utrke. Treba se uvijek realno postaviti i realno si postavljati ciljeve. Prema tome, sada sam u takvom stanju, a pritom mislim na formu i koljeno, da ne mogu realno očekivati da mogu biti nekakav favorit za postolje, ali mogu ostvariti nešto što će me zadovoljiti i što ću prepoznati kao korak naprijed.

Kad bi to konkretizirao, čime bi bio zadovoljan u utorak na Sljemenu?

- Plasmanom među 15 najboljih, sve više od toga bilo bi odlično.

Obećao je “fajt” u utorak, znači li to da će maksimalno riskirati ili će to ipak biti kontrolirani rizik?

- Vidjet ćemo što će biti odgovarajuće. Uglavnom mi se isplatilo skijati ovdje na glavu, jednom nije. Mislim da je najvažnije pogledati dobro stazu i onda ocijeniti što je najbolje napraviti.

Kako podnosite to što ste se do jučer borili za pobjede, a ove sezone niste ušli u drugu vožnju u Leviju, u Areu niste završili nastup, u Madonni ste bili 26...

Vrijedim više

- Žao mi je zbog toga, ali sam i motiviraniji da izdržim dalje jer ovo nije realni pokazatelj koliko vrijedim i kako smo se pripremali.

Iako je već rečenica “motiviraniji sam da izdržim” jasno sugerirala da ne razrađuje scenarij skorog odlaska iz skijanja, morao je odgovoriti i na izravno pitanje - bori li se s mislima da bi možda bilo bolje za njega da završi karijeru?

- Ne, nemam takvih misli.

Još je jednom ponovio...

- I dalje sam motiviran da idem dalje, nadam se da ćemo pronaći odgovor na stanje koljena, a u budućnosti ću se više okrenuti slalomima jer je to najmanje opterećenje za koljeno.

Ako ne bude napretka u rezultatima, je li moguće da vam je ovo posljednja utrka na Sljemenu?

- Ovisi o završnim rezultatima. Možda je, možda nije.

Svi vole sportske bajke, pobjede onih koji su otpisani, misli li Ivica da bi se i njemu tako nešto možda moglo dogoditi?

- Ne znam, vidjet ćemo. Dok čovjek stoji na nogama, treba se boriti.

Čija je bila odluka da odsad skijate samo slalome i kombinacije?

- Moja. Na kraju je uvijek samo moja odluka, ali, naravno, sve odluke donosimo zajedno otac i ja.

Je li se možda moglo ili trebalo smanjiti program utrka i prije?

- Možda. Ne znam. Mi smo tek prije 10-ak dana saznali koji su točni uzroci nestabilnosti u koljenu. Stalno smo mislili da je to menisk, a magnetska rezonanca otkrila je da se radi o križnom ligamentu, pa se prema tome moramo postaviti. Križni ligament je oslabio i degenerirao i nema više punu funkciju.

Takvo stanje zahtijeva neki novi zahvat na koljenu?

- Što se mene tiče, zahvata neće biti. Dosta je 15 operacija i jedino ako možemo tom ligamentu pomoći na neki drugi način, onda će se to učiniti. Ali operacija - ne.

Teška operacija

Logično je zašto ne želi ponovo “pod nož”.

- Mi bismo se mogli odmah sad odlučiti na operaciju kojom bi se zamijenio taj ligament, međutim, to je teška operacija, što znači dugačak oporavak, a to koljeno više nije kao što je bilo nekad. Posljednju operaciju križnih ligamenata imao sam 2004, a od tada su se u tom koljenu izdogađale mnoge stvari koje su loše utjecale na koljeno. Prema tome, i opravak od takve operacije bi bio upitan, a nakon toga bi trebao uslijediti i povratak u vrhunski sport, što je gotovo nemoguća misija. Navodno postoji i neka manja operacija, ali i ona znači 3-4 mjeseca rehabilitacije, što je također puno.

Koje su onda uopće opcije za poboljšanje stanja?

- Ako se može na bilo koji način malo regenerirati to tkivo nekakvim injekcija, to je jedino što ja vidim kao opciju. Znači, nekakva minimalna invazivna stvar, nikako ne operacija, nego pomoć pomoću medikamenata. Mi još uvijek tražimo koje su to opcije. Znate, ljudi traže vodu na Marsu, ali još nemamo zamjenu za jedan menisk. Iznenadili biste se koliko je zapravo ograničena medicina na tom području, tako da smo i mi ograničeni onim što nam može ponuditi medicina.

A to sve znači da je trenutačno na meniju ima prilično lijekova i to svakodnevno.

- Dobivam injekcije otprilike svaka 4 tjedna, uzimam voltaren u raznim dozama svaki dan i još nekoliko protuupalnih lijekova svaki dan. Znam raspored na pamet i unaprijed i unatrag.

Na kraju se slikovito izrazio...

- Koljeno više nije pod mojom kontrolom. Otkad je postalo nestabilno, jednostavno me blokira i ne mogu ići preko toga i to je ono što me dosta muči. Ti daješ sve od sebe i guraš se, ali postoji šef iznad tebe koji upravlja svime time i ne dopušta to. Jednostavno je situacija u kojoj bih ja mogao kontrolirati nešto, na žalost, prošla.