U posljednje vrijeme prilično se mučimo na poziciji lijevog vanjskog, a to je u svakom sastavu jedna od ključnih pozicija. Na SP u Španjolskoj napuknuti prst Blaženka Lackovića bio je preveliki teret. I Bičanić je vukao ozljedu pa je ozlijeđen bio na kraju i Vuković, koji tu može puno pomoći, a Mandalinić je bio premlad za neka veća očekivanja.
I baš taj detalj treba nadograditi da bismo EP u Danskoj dočekali spremni, da nam se ne ponovi Španjolska. Zato je Blaženko Lacković iznimno bitan igrač u toj koncepciji.
Prvo pitanje, umaraju li ozljede s vremenom Blaženka Lackovića?
- Ne bih mogao tako govoriti jer u suštini nije bilo teških ozljeda. No, sigurno da smetaju, ali još uvijek se dobro nosim s tim. Protiv pehova ne možeš. Prije Super Globea u Dohi mi je stradao list, stanka je bila četiri tjedna, nakon toga sam se vratio, ulovio ritam, pa mi je nakon jednog pada u Balingenu stradalo rame.
Kao moguće destinacije za sljedeću sezonu spominju se Francuska, Njemačka, čak i Zagreb.
- Ja bih to sada sve preskočio, igram u Hamburgu, želim u reprezentaciji dati još više. Pitanje koje često čujem je “Lac, možeš još?” Moj odgovor je “Da, još mogu”. Imam dovoljno ambicija, volje, sada kada sam sve osvojio, gušt mi je igrati rukomet.
Pardon, nije baš sve osvojeno...
- Nismo još bili europski prvaci, ali nije nemoguće da to nećemo biti.
Dojam je da smo presigurni da ćemo to konačno napraviti?
- Dobro, sigurni kao momčad jesmo, ali presigurni nismo jer previše smo toga vidjeli i prošli da bismo bili 100 sigurni da ćemo uspjeti. No, ta sigurnost je velika stvar, ona stvara i respekt protivnika, ta sigurnost naša je prednost. Igrao sam mnoštvo utakmica, ali još nikad nisam vidio momčad kao što je ova naša. Imamo taj klik, koji će se od zezancije izvan terena pretvoriti u maksimalnu ozbiljnost na njemu.